Da se isplatilo čekati serijal Andrije Jarka govori podatak što su prve dvije emisije bile jedan od najgledanijih sadržaja na našim televizijama, a nakon što je sa svojim timom obradio slučaj Ive Pukanića, cijenjeni novinar vraća se na male ekrane s još jednom zanimljivom pričom.
Tako ćemo večeras premijerno imati prilike pogledati što se krije iza ubojstva koje je prije 15 godina potreslo Hrvatsku kad je svirepo nastradala Ivana Hodak, a za čije ubojstvo čak 90 posto naših građana smatra da je i dan danas obavijeno velom tajne.
Ivana je bila trudna i imala svega 26 godina u trenutku tragične smrti kada je brutalno ubijena na kućnom pragu u centru Zagreba, izdahnuvši na majčinim rukama.
U novoj epizodi vašeg serijala Dosje Jarak koji otvara nerazjašnjene teme u našem društvu očekuje nas slučaj Ivane Hodak. Rekli ste da vam je ovo jedna od najtežih priča s kojom ste se susreli tijekom karijere. Zašto?
Iz više razloga. Kao čovjeku i ocu troje djece strašno mi je da se nešto takvo može dogoditi, jedna nevina djevojka da bude ubijena ni iz čega i nakon toliko godina razlog mi nije jasan. Dan dva prije ubojstva sreo sam Ivanu Hodak pa mi je zbog toga bilo dodatno teško.
Priču je potrebno obraditi novinarski iz razloga što, siguran sam, nitko osim onih koji su radili na slučaju ne vjeruje da je Mladen Šlogar doista ubio Ivanu. S 15 godina odmaka donosimo priču obitelji i svih bitnih aktera iz Ivaninog života, ali i tadašnjeg vrha policije.
Hvala Zvonimiru i Ljerki Hodak koji su nam poklonili svoje povjerenje, otvorili najbolniji dio sebe da bi javnost dobila potrebnu sliku. Osobno to smatram velikom čašću i potvrdom da radimo dobar posao.
Hoćete li u emisiji o Ivani donijeti neki novi trenutak za kojeg javnost dosad nije znala?
Iz različitih kuteva gledamo na slučaj, vodili smo računa o tome da nijedan segment ne propustimo. Nigdje do sad svi ti ljudi nisu pričali na jednom mjestu i javnost nije mogla čuti nužne argumente svih. Nakon emisije neke će stvari sjesti na svoje mjesto, a jačina pojedinih argumenata sigurno će nekome razbistriti misli.
Čak 90 posto Hrvata misli da Mladen Šlogar, koji je 22. srpnja umro u zatvoru u Lepoglavi, nije ubio Ivanu. S druge strane, šef policije koji je vodio istragu rekao je da u 35 godina karijere nije imao čišći slučaj. Zašto je javnost skeptična kada je riječ o ovom ubojstvu koje je šokiralo Hrvatsku?
Zato što ništa nije logično. I da je film, a nažalost je stvarnost, bio bi neuvjerljiv s ovim raspletom i dobio bi vrlo niske ocjene. Oduvijek vjerujem u znanost i dokaze, a kad jedan od najvećih profesionalaca kojeg sam upoznao Vladimir Faber kaže da je sve čisto, teško je ne povjerovati. A opet...
Kakvo je vaše mišljenje o svemu?
Kažem, znanost i dokazi prije svega. To je moj stav i put kojim idem i u poslu i u životu. Ovo je slučaj gdje su emocije posebno izražene i ne treba ih isključivati. Nemoguće je.
Je li vam bilo emotivno snimati emisiju o Ivani?
Jako! Nisam ja tu bio samo profesionalac. Bio sam osoba s emocijama, neizbježno sam se stavio u ulogu tate, ne oca nego tate, a razlika je među tim pojmovima velika. Kad sam vidio na koji način Zvonimir Hodak i gospođa Ljerka Mintas govore, bilo je teško.
Na Zvonimirove suze nisam mogao suzdržati svoje. I nije mi to nikakav problem. Ljudi koji su izgubili sve u životu, pričaju o tome za našu emisiju. Zapitao bih se što je sa mnom da nisam reagirao tako.
Koliko je bilo zahtjevno dovesti njene roditelje i prijateljicu, glumicu Jelenu Perčin pred kamere?
Vrlo složena situacija, ali uspjeli smo i po ne znam koji put hvala. Moj stav i stav mojih suradnika Darija Todorovića i Marijane Čikić bio je jasan - bez njih nema priče. Povjerenje je jedan od najvećih darova koje vam netko može dati. Oni su ga poklonili meni i nama i sretan sam zbog toga.
Isto kao što je RTL s povjerenjem odlučio pustiti nas da minuciozno godinu dana radimo Dosje sretan sam i profesionalno slobodan kao nikad. Ta sloboda i povjerenje jako obvezuje, jer ako zeznete nešto neki vas ljudi više neće pozdraviti na ulici. To si nikad ne bih oprostio. Zato primim povjerenje sa zahvalnošću i iznad svega poštujem svoje sugovornike i ljude s kojima radim.
Jeste li nailazili na moguće pokušaje zataškavanja?
Mi smo u stvaranje Dosjea ušli otvorenog srca, uma i iz najboljih namjera. Sa svim svojim iskustvom, a kad zbrojimo sve nas što smo do sad radili ima toga puno. Zataškavanje se nije tražilo, a i da jest ne bi prošlo.
Je li vas netko odbio za razgovor?
To je normalno. Kad zovete sugovornika imate pola pola za uspjeh. Pogotovo u ovako složenim pričama. Ako dobro argumentirate svoju stranu i ništa ne skrivate, i nakon toga dobijete ja ne bih - to morate prihvatiti.
Ivanu niste poznavali, ali vas je život spojio na nekoliko trenutaka i to samo dan prije njenog umorstva, kad vam se javila dok ste čekali njenog tatu za intervju. Kakav je dojam ostavila na vas?
Savršen. Mlada, prekrasna, karizmatična djevojka pred kojom je, tada se činilo, cijeli svijet. Jako me pogodilo kad se sve dogodilo. Bila je topla, posebna. Sad mi je drago da smo se susreli. Dok sam izvještavao o ubojstvu, to mi je bio teret. Jer ja vrlo brzo osjetim ljude.
Sutradan ste bili među prvim novinarima koji su došli na mjesto strašne tragedije. Što vam je govorio onaj prvotni instinkt da se tu dogodilo?
Šok i potpuna nevjerica na mjestu događaja. U tim trenucima ne razmišljate o detaljima nego vas adrenalin vodi u liveu. Kao što sam već rekao nakon toga je sve bilo nelogično i u najmanju ruku slučaj o kojem sam dugo razmišljao.
Vjerujete li da ćemo ikad doznati pravu istinu koja će rasvijetliti što se dogodilo tog kobnog 6. listopada 2008.?
Mislim teško nakon što Šlogara više nema. Ili teže da će još netko kopati po tome. Kad čujete sve argumente u Dosjeu u četvrtak u 21:15 možda barem javnost umiri svoje misli i složi stav. Upravo zato otvaramo priče, a tako će biti i u novoj sezoni, o kojima se ne smije šutjeti.