Danas je poznajemo kao jednu od najpopularnijih domaćih pjevačica, no prije pozornica, hitova i rasprodanih koncerata Indira Levak vodila je sasvim drukčiji život. Na početku karijere radila je u državnoj upravi, a tek kasnije odlučila riskirati i u potpunosti se posvetiti glazbi.
O svojim počecima i životnim odlukama progovorila je u podcastu "Nema labavo by IN magazin", gdje se prisjetila razdoblja kada je paralelno gradila karijeru i pokušavala ostvariti svoj najveći san.
"Kad te roditelji odmalena uče da u životu moraš imati siguran kruh, ja sam išla tim putem. To sam imala na umu i zaposlila sam se u državnoj upravi. Paralelno sam aktivno pjevala u nekim bendovima i, naravno, moja najveća strast bila je glazba, ali ovo je jednostavno bila egzistencija", ispričala je.
Svojim putem
Indira je otkrila daje vrlo rano napustila roditeljski dom te se naučila oslanjati isključivo na sebe.
"Ako hoćeš jesti, moraš to sama stvoriti. Ako si želiš nešto kupiti, moraš to sama stvoriti", rekla je.
Iako je bila zadovoljna poslom u državnoj upravi te je imala odlične kolege i razumijevanje nadređenih, s vremenom je postalo gotovo nemoguće uskladiti poslovne obveze s čestim putovanjima, probama i koncertima. Tada je uslijedio potez koji joj je zauvijek promijenio život.
Dobila priliku
Njezin tadašnji šef prepoznao je koliko joj glazba znači te joj ponudio šest mjeseci neplaćenog dopusta kako bi pokušala ostvariti svoj san. U slučaju neuspjeha vrata za povratak ostala bi joj otvorena. Indira nije dugo dvojila.
Spakirala je jedan kofer i iz Slavonije krenula prema Zagrebu. U gradu gotovo nikoga nije poznavala, osim kolege iz benda, a budućnost je bila potpuno neizvjesna. No njezini snovi tada nisu bili veliki.
"Jedino o čemu sam sanjala bilo je: ‘Samo da imam jedan koncert mjesečno, da mogu platiti podstanarstvo‘", priznala je.
Teški počeci u Zagrebu
Novi grad, neizvjesni prihodi i malo poznanstava nisu bili laka kombinacija. Pjevačica je priznala da se često osjećala usamljeno, a u tim trenucima snalazila se na vrlo jednostavan način. Uzela bi novine, sjela u tramvaj i otišla u neki kafić, gdje bi razgovarala s konobarima.
"Oni su mi bili najbolje društvo", otkrila je kroz smijeh.
Unatoč brojnim izazovima, odustajanje nikada nije dolazilo u obzir. "Nikada mi odustajanje nije bilo opcija. To kod mene ne postoji", poručila je.
Upravo joj je takav stav, priznaje, pomogao u najvažnijim životnim i poslovnim odlukama. Najčešće je prvo slušala vlastiti instinkt i srce, a tek onda razmišljala o mogućim posljedicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....