Tonči Huljić zapravo je bodul. Splitski maestro po ocu Ivanu vuče korijene s Hvara, no ovaj put s njim smo se našli u njegovu drugom domu, na Krku, gdje Tonči gradi prekrasnu kuću okruženu zelenilom. Nije to ništa megalomanski, a u skladno uređenom domu u kojem prevladava bijela boja sve je napravljeno po mjeri čovjeka, podređeno guštu, opuštanju i smirenosti, piše Jutarnji list.
Što Tončija veže za Krk?
- Korijeni. Rodbina. Jer ja sam bodul. S jedne strane me vuče Hvar, što je prirodno s obzirom na to da sam rastao u Splitu, pa sam inklinirao Hvaru više nego Krku, s kojim me veže rodbina s majčine strane. Cijelo djetinjstvo proveo sam između Hvara i Krka, otoka na kojem sam provodio i ljeta, ali i zimske školske praznike tijekom kojih smo odlazili u Delnice, Fužine... Klima je ovdje u Primorju drugačija od one u Dalmaciji, tu sam uvijek imao bolji apetit, što je mojima bilo drago u doba dok sam bio školarac jer sam tada bio baš mršavko... Kako su godine prolazile, pa sam došao u zrelije godine - premda je možda sada hrabro reći kako su to zrelije godine - na Krk me privlače mir, drugačija klima, osobnost ljudi koji ovdje žive, drugačija kultura koju ima ovaj otok. Tu je sve puno smirenije, a ja težim tom nekom smirenju jer mi je život ionako i ovako poprilično hektičan. Paše mi ovaj mir i blizina ne toliko samog Zagreba, nego zagrebačkog aerodroma jer sam kompletnu karijeru orijentirao prema inozemstvu i razvoju svoje crossover glazbe - objašnjava Tonči ispijajući čaj s medom.
Drugi kontekst
- Kad nešto o tome kažem, ljudi su to skloni vezivati za neki potpuno drugi kontekst. Osim toga, ne volim izazivati ni sudbinu ni Boga, da ne bude po onom ‘čovjek planira, a Bog se smije‘. Pogotovo to ne volim raditi u ovakvim situacijama u kakvim sada živimo. Jer mi živimo u predratnom razdoblju, kada sve treba vrlo oprezno planirati. Što onda preostaje? Jedino raditi kao da će sto godina biti mir, a pripremati se istodobno kao da sutra kreće rat. Pokušavam, dakle, normalno raditi u ovim za civilizaciju nenormalnim vremenima koja su, s druge strane, normalna s obzirom na to dokle nas je ta civilizacija dovela. Pokušavam živjeti u nekim svojim mislima od pamuka i snova kao što sam, uostalom, cijeli život i radio - kaže Tonči, koji je, doznajemo, otpočeo suradnju sa superfinalistom američkog showa "America‘s Got Talent" Marcelitom Pomoyom.
Marcelito je, podsjetimo, pjevač koji je šokirao Simona Cowella, žiri i publiku cijelog svijeta kada je u televizijskom spektaklu prvo pjevao istančanim sopranom dionice Celine Dion, a potom se, naoko bez muke, prebacio na tenor Andree Bocellija. Za jednog čovjeka s dva glasa Tonči i njegov sin Ivan nedavno su završili pjesmu "Number one", a Marcelito je taj muško-ženski duet snimio sam sa sobom.
- Marcelito je buduća svjetska ‘big thing‘ priča. On je specifičan po tome što ima dvostruki glas, pjeva kao tenor i kontratenor, kao muškarac i žena - objašnjava Tonči koji je s neobičnim Filipincem počeo surađivati u trenutku kad je ekipa koja piše za Andreu Bocellija počela pripremati Marcelitov album.
Poput Bocellija
- Marcelito je fenomen. On istodobno pjeva kao muški tenor, poput Bocellija, ali i kao kontratenor, poput muškaraca koji su nekad pjevali ženskim glasom. Fascinantno je to što on ima i jedno i drugo: i tenor i kontratenor. Bilo mi je interesantno napisati pjesmu za njega, a time ujedno glazbeno širim suradnju s Talijanima s kojima dosad nisam previše radio, nego sam više bio dio engleske ekipe. Osim toga, ova suradnja važna mi je zbog predstojećih planova jer namjeravamo s djelom ‘Pop-misa Mediterana‘ otići u Južnu Ameriku, ali i na Filipine, veliku katoličku zemlju u kojoj se katolicizam gleda na specifičan način, prema kojem gotovo svako mjesto ima svoju verziju štovanja Krista. Uglavnom, zamislili smo da će Marcelito u sklopu ‘Mise‘ pjevati umjesto moje Hane, koja je sada na porodiljnom, jer čeka drugo dijete. Hvala, zete, zahvaljujući tebi moju kćer sada mijenja muškarac, koji će, osim učešća u ‘Misi‘, biti i dio mojih budućih crossover koncerata - uz osmijeh, u duhu splitskog humora, poručuje Petru Graši Tonči, kojeg pitamo što mu je kao glazbeniku danas izazov, piše Jutarnji list.
- To mi je najteže definirati. Objektivno, ne znam da li mi se radi i što mi se radi. Ali, svjestan sam da ja i ne znam živjeti a da ne proizvodim muziku. Ne volim pritom da je moja muzika neprepoznata. Zanimljivo je, kad me već to pitate, što se sada, baš kada je Jelena Rozga u pitanju, događa to da je ona u posljednjih nekoliko godina fenomenalno ponovno promovirala pjesme za koje sam ja bio siguran da će biti hitovi, ali hitovi u vrijeme kada sam ih stvarao, prije dvadesetak godina. Te pjesme tek su sada zaista hitovi, a Jelena svoje koncerte u cijeloj regiji prodaje bez reklame, ona samo putem društvenih mreža bez problema puni najveća dvorane. Volim o tome pričati, upravo zato što se ona time ne voli hvaliti i ne voli govoriti o tome, a fenomenalno mi je da se njezina sjajna sadašnja karijera uz kurentne pjesme temelji i na njenim starim hitovima u vrijeme kada je još pjevala u Magazinu, koji sada dobiva novu pjevačicu. Zna li se tko je nova pjevačica Magazina? Ja znam - zadovoljno nam se smije skladatelj, koji ne želi otkriti ime dame koja će pjevati u, kako kaže, posljednjoj postavi grupe.
Novinarka Klara Rožnjan iz Jutarnjeg lista s Tončijem Huljićem razgovarala je i o skorašnjoj promociji u Zagrebu na kojoj će se saznati ime nove pjevačice Magazina, o tome s kime bi volio, da može, od inozemnih zvijezda, ostvariti suradnju, o showu "Superstar", nedostatku dobrih mladih autora pop-glazbe, a odgovara i na pitanje opterećuju li ga godine.
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
