Od Dubrovnika i Jadrana pa sve do Zagreba i slavonskih ravnica, novi promotivni film Hrvatske turističke zajednice vodi gledatelja kroz najpoznatije i najfotogeničnije dijelove zemlje. U središtu cijele priče nalazi se jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije - John Malkovich. Riječ je o novom promotivnom spotu u kojem glumac preuzima ulogu svojevrsnog vodiča kroz Hrvatsku, u projektu koji već izaziva snažan odjek u javnosti.
Malkovich je u svibnju ove godine dobio hrvatsko državljanstvo, a obiteljski korijeni vode mu u Ozalj, odakle su njegovi prabaka i pradjed emigrirali u Sjedinjene Američke Države.
Vrhunski glumac koji ne trpi definicije
S više od 70 filmova, brojnim kazališnim projektima i produkcijskim radom, John Malkovich ostaje teško definiran. Nije ni klasična filmska zvijezda, ni isključivo kazališni glumac, ni redatelj u standardnom smislu. On je, možda najpreciznije, glumac koji je cijelu karijeru proveo izbjegavajući jednu stabilnu definiciju sebe. I upravo zato i dalje ostaje zanimljiv - jer nikad nije postao jednostavan za objasniti.
John Malkovich rođen je 9. prosinca 1953. u gradiću Christopher u saveznoj državi Illinois, u obitelji srednje klase. Otac Daniel radio je kao bušač bunara, dok je majka Joe Anne vodila lokalnu umjetničku neprofitnu organizaciju. Odrastao je u ruralnom okruženju, u kući u kojoj se, kako je kasnije znao reći, “više govorilo o poslu nego o snovima”, ali su se snovi svejedno nekako provlačili kroz svakodnevicu, piše Mabumbe.
U takvom prostoru, između praktičnog i imaginarnog, razvija se njegov prvi odnos prema pripovijedanju. Ne kao bijegu, nego kao načinu promatranja svijeta.
U srednjoj školi počinje glumiti u školskim predstavama, a ubrzo odlazi na Illinois State University, gdje studira dramsku umjetnost. Tamo se prvi put sustavno susreće s disciplinom glume – ne kao talenta, nego kao rada.
Steppenwolf: mjesto gdje se gluma pretvara u istraživanje
Njegova profesionalna karijera počinje 1970-ih u Steppenwolf Theatre Company u Chicagu, kolektivu koji će oblikovati generaciju američkog kazališta.
Tamo Malkovich razvija prepoznatljiv pristup - suzdržan, gotovo minimalan, ali psihološki precizan. U predstavama poput True West publika ga počinje primjećivati kao glumca koji ne “igra emociju”, nego je secira.
Kazalište u Chicagu za njega nije bilo glamur, nego prostor eksperimenta.
Kasnije će reći:
"Gluma nije nešto što radiš da bi bio netko drugi. To je način da vidiš koliko si zapravo nestabilan kao ti sam."
Film i ulazak u Hollywood koji ga nikad nije potpuno apsorbirao
Prijelaz na film 1980-ih donosi mu brzu prepoznatljivost. Već Places in the Heart (1984.) donosi mu Oscar nominaciju, ali Malkovich nikad ne postaje tipična holivudska zvijezda.
On ulazi u industriju kao netko tko joj ne pripada do kraja.
U Dangerous Liaisons (1988.) njegova interpretacija Vicomtea de Valmonta postaje referentna točka – lik koji je istovremeno zavodljiv, hladan i gotovo matematički precizan. Kritičari su tada pisali da Malkovich “ne glumi zlo, nego ga strukturira”.
Tijekom 1990-ih niz uloga potvrđuje njegov raspon: od In the Line of Fire do Of Mice and Men, gdje za ulogu Lennieja Smalla dobiva BAFTA nominaciju.
O tim godinama jednom je rekao:
"Nikad nisam imao osjećaj da gradim karijeru. Više kao da sam slučajno završio u prostoriji u kojoj se snima film."
"Being John Malkovich": kada identitet postaje predmet igre
Godina 1999. mijenja sve.
Film Being John Malkovich ne samo da ga čini globalno prepoznatljivim, nego njegov identitet pretvara u konceptualni materijal. Malkovich pristaje glumiti verziju sebe koja je istovremeno stvarna i apsurdna, svjesna i izložena.
Na papiru, radnja zvuči kao apsurd: čovjek ulazi u tunel i završava u glavi glumca Johna Malkovicha. Gleda kroz njegove oči, osjeća njegov život, živi ga 15 minuta – prije nego što ga izbaci uz autocestu u New Jerseyju, prenosi Spoilertown.
Craig Schwartz, propali lutkar, pronalazi posao u čudnoj firmi LesterCorp, smještenoj na “7 i pol katu” zgrade u New Yorku - prostoru koji doslovno ne pripada stvarnosti. Tamo pronalazi skrivena vrata: ulaz u svijest Malkovicha.
Isprva je to čudo. Zatim postaje biznis. Ljudi plaćaju da budu netko drugi. Maxine, žena koju Craig želi, fascinira se tek kada on kontrolira Malkovicha. Lotte, njegova supruga, kroz Malkovichevo tijelo doživljava vlastiti identitet na način koji joj je u njezinom životu bio nemoguć.
Granice se brišu. Ljubav postaje transakcija. Tijelo postaje valuta. I onda Craig preuzima kontrolu nad Malkovichem. Koristi ga kao marionetu - ironično, za čovjeka koji je bio lutkar. Postaje slavan. Postaje moćan. Postaje “Malkovich”. Ali film tada otkriva nešto mračnije: Malkovich nije samo osoba. On je portal.
Lik Dr. Lester otkriva da se svijest može seliti - ali samo u točno određenom trenutku. Nakon 44. godine, tijelo postaje zatvor. Ako ne uđeš na vrijeme, ostaješ zarobljen.
U intervjuima je kasnije priznao da mu je projekt bio čudan, ali ne i stran.
"Ako već ljudi imaju sliku o tebi koju ne možeš kontrolirati, jedino razumno je igrati se s njom."
Film postaje kulturni fenomen, ali i rijedak primjer glumca koji dopušta da vlastito ime postane fikcija.
Malkovich o malkovichu
Zanimljivo je da sam Malkovich nikada nije dramatično interpretirao film koji ga je pretvorio u globalni fenomen. Njegova reakcija je gotovo antiklimaktična.
"Kvaliteta neuhvatljivosti’? Ne znam što to znači. Mislim da nitko nije fiksna, spoznatljiva stvar. Razumijem što Charlie želi reći i mislim da je Charlie nevjerojatno pametan, ali zapravo ne mislim da je itko spoznatljiv ako sam ja nespoznatljiv."
U toj rečenici on istovremeno prihvaća i odbacuje ideju vlastite misterioznosti. Kao da kaže: ako sam ja nečitljiv, onda su svi nečitljivi - što poništava cijelu ideju posebnosti, prenosi NME.
O filmu kaže i ovo:
"Iskreno, nikad zapravo nisam mislio da će se ‘Biti John Malkovich’ uopće snimiti. Sjećam se tih godina kada je projekt stajao neproduciran. Kad god bih došao u Hollywood zbog nekog press događaja ili bilo čega sličnog, gotovo bih uvijek bio u hotelskom lobiju, restoranu ili nekoj vintage trgovini lampi, i netko bi mi prišao i rekao: ‘Hej, zašto ne snimaš Biti John Malkovich?’ Na kraju smo ga ipak snimili i, iskreno, bio sam samo sretan što sam uopće dio toga."
Nema mita. Nema grandiozne priče. Samo niz slučajnosti koje su se dogodile.
Život izvan okvira
Ono što dodatno zamagljuje sliku Malkovicha jest činjenica da on izbjegava standardne obrasce holivudske javnosti. Živi između Francuske i rada, često povučeno, ponekad gotovo asketski. Bavi se kazalištem, režijom, modom, projektima koji nemaju uvijek komercijalnu logiku, piše NME.
U jednom trenutku intervju skreće u apsurd:
"Čimpanza u svemirskom odijelu koja juri prema Suncu."
On se smije, pa objašnjava:
"U jednoj sceni u Space Forceu angažiraju majmuna da popravi svemirski brod. Vidite ga u njegovom malom ‘chimp-stronaut’ odijelu, s kacigom, a zatim ga izbace u putanju prema Suncu i sve se raspadne. To samo otkriva neku vrstu ljudske patetičnosti. Čak i u svemiru, veliki snovi često ne završe kako treba."
I tu se ponovno vraćamo na njega: Malkovich ne igra samo likove. On promatra njihov raspad.
Kazalište, režija i potreba za drugačijim prostorima
Dok filmovi donose slavu, kazalište ostaje njegova konstanta. Malkovich režira i nastupa u projektima koji često balansiraju između performansa, satire i filozofskog komentara.
U The Infernal Comedy glumi serijskog ubojicu Jacka Unterwegera, u formatu koji kombinira monodramu i glazbu. Taj projekt pokazuje njegovu sklonost riziku - ali ne spektaklu.
Njegov pristup kazalištu može se sažeti u jednoj njegovoj misli:
"Kazalište je jedino mjesto gdje pogreška nije problem, nego dio strukture."
Privatni život: disciplina bez narativa
Malkovich je bio u braku s glumicom Glenne Headly, a kasnije s Nicolettom Peyran, s kojom ima dvoje djece. No njegov privatni život nikada nije bio dio javne priče na način na koji je to uobičajeno za Hollywood.
On ga aktivno izbjegava.
U jednom od najcitiranijih intervjua rekao je:
“Ne razmišljam o sebi. Razmišljam o stvarima koje moram napraviti. Kostimi, tekstovi, putovanja. Sve ostalo je višak.”
Ta rečenica često se navodi kao ključ za razumijevanje njegovog odnosa prema slavi - ona za njega nije identitet, nego nuspojava posla, piše AV club.
Stil, umjetnost i sporedni interesi
Malkovich je kroz godine razvio reputaciju čovjeka izrazito preciznog ukusa. Zainteresiran je za modu, vizualnu umjetnost i filozofiju, a bavio se i dizajnom i produkcijom.
Jedna od njegovih češćih refleksija o umjetnosti glasi:
"Sve što radimo u umjetnosti je pokušaj da kontroliramo nešto što se ne može kontrolirati - reakciju drugih ljudi."
To je, u njegovom slučaju, uvijek bio paradoks: što se više povlači, to je prisutniji.
Kasniji projekti i povratak ironiji
U 21. stoljeću Malkovich ostaje aktivan kroz film, televiziju i streaming projekte. Pojavljuje se u serijama poput Space Force i u filmovima redatelja koji ga često biraju upravo zbog njegove nepredvidive smirenosti.
U jednom razgovoru o karijeri rekao je:
"Najbolje je kad ne znaš što radiš. Tada si barem iskren."
Hrvatska i Malkovich: neočekivani most
U novijem razdoblju Malkovich se pojavljuje i u hrvatskim projektima, uključujući promotivne kampanje koje koriste njegovu distanciranu, gotovo filozofsku prisutnost, piše AV club.
Njegova povezanost s Hrvatskom dodatno je pojačala njegovu percepciju kao globalnog glumca koji istovremeno ostaje izvan holivudske standardizacije. U tim projektima njegova ironija i minimalizam dobivaju novu funkciju - ne glume lik, nego komentiraju percepciju zemlje.
Glumac kojeg se ne može ukalupiti
John Malkovich ostaje jedan od rijetkih glumaca koji su uspjeli izbjeći vlastitu definiciju. Nije samo filmski glumac. Nije samo kazališni čovjek. Nije ni klasična zvijezda. On je, možda najtočnije, glumac koji je cijelu karijeru proveo u prostoru između uloge i identiteta - i nikad nije pokušao zatvoriti tu prazninu.
Jer, kako je jednom rekao:
"Život nije nešto što razumiješ. To je nešto što odrađuješ."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....