Sinonim za beskompromisnu rock energiju i nezaboravne koncertne doživljaje Bijelo dugme priprema koncert ispred kluba Porat na Stinicama (ex zgrada Dalmacijavina) u subotu, 31. kolovoza. Publika će imati priliku uživati u neponovljivim hitovima koji su obilježili generacije i postali dio kulturnog naslijeđa regije. "Lipe cvatu", "Ako možeš zaboravi", "Padaju zvijezde", "Napile se ulice", "Selma", "Lažeš", "Pristao sam biću sve što hoće", samo su neki od klasika koje će bend izvesti, zajedno s mnogim drugim nezaboravnim pjesmama. Osim Gorana Bregovića, Alena Islamovića i Mladen Vojičića Tife, na ovom spektaklu će im se pridružiti i članovi iz ranijih postava: Zoran Redžić i Dragan Điđi Jankelić te klavijaturist Ognjen Radivojević, koji će preuzeti ulogu preminulih Vlade Pravdića i Laze Ristovskog.
Uoči koncerta u Splitu porazgoravali smo s Mladenom Vojičićem Tifom.
Prije 20 godina bila su tri stadionska koncerta Bijelog dugmeta - Zagreb, Sarajevo i Beograd, sad ste se s ovom turnejom "Doživjeti stotu" opet vratili izvornom Dugmetu i rokerskom zvuku. Turneja se zahuktava, odrađeno je već nekoliko rasprodanih koncerata s ogromnim brojem ljubitelja Dugmeta? Je li vas iznenađuje da interes za Dugmetom ne jenjava iako je toliko godina iza vas?
U usporedbi s ovim koncertima na kojim predstavljamo 50 godina "Dugmeta" totalno je drugačija atmosfera jer smo nekako svi friendly. Pozitivna je energija između svih nas i samim tim kao da se, bar osobno kad govorim iz svoje perspektive osjećamo kao da smo na početku. toliko ima istine u tome, ja znam sigurno. Možda ljudima to zvuči nevjerojatno, ali dok god ima djeteta u nama isplati se, neovisno kojim se poslom bavimo. Sve dok možemo opstajati kontinuitet podrazumijeva kvalitetu.
Jeste li nostalgični za vremenima kad je Dugme žarilo i palilo pjesmama i fantastičnim koncertima i vidite li razliku po reakcijama publike onda i danas?
Objektivno ja sam nostalgičan po mnogo čemu nevezano samo za posao, nego sam nostalgičan zato što pripadam onoj generaciji od "Triglava do Gevgelije". Doduše i dan danas održavam te kontakte, al mi je krivo što nailazimo na neke zidove. Da li je to nepovjerenje koje nije odraz raspoloženja ljudi nego jednostavno neka nametnuta retorika koja na kraju krajeva nikome ne odgovara. Što se tiče "Dugmeta" nema potrebe za nekom nostalgijom zato što je situacija takva da mi istim intenzitetom kao i onda u neika vremena kad smo bili mlađi doživljavamo one iste rane uspjehe. Slušaju nas razne generacije, fascinantno je da je to publika od 7 do 77 godina, tu su razno razne generacije. To je samo dokaz da ono što smo radili, radili smo na pošten način. Mislim da se to kad tad mora odraziti na kraju krajeva na tu dugu karijeru. Malo je grupa inače, ako ćemo gledati i globalno koje mogu sebi dozvoliti takav luksuz da slave 50 godina, a da još uvijek nude ljudima onu potrebnu emociju. Na kraju krajeva zahvaljujući njima, ponavljam, i opstajemo.
U Splitu se još sjećaju koncerata Bijelog dugmeta na Gripama. Bio je to lom, što možemo očekivati 31. kolovoza na koncertu u Splitu?
Mislim da će ovaj put biti puno žešći lom. Iskreno, ne sjećam se koncerta na Gripama, znam da je bio lom, ali mi onako malo fali filma što je sasvim i razumljivo. Ja sam došao kao mlad čovjek u bend koji je bio na prostorima bivše Jugoslavije, a i sada prvi i jednostavno događale su mi se neke nemoguće stvari, kao iz hollywoodskih filmova. Ono što je bitno je da sam radio svoj posao na najpošteniji način. Nekad je to bilo briljantno, nekad sam znao i uprskati, ali sam bio svoj i nisam kalkulirao i vjerojatno je to i razlog što sam određenoj populaciji još uvijek itekako interesantan i zanimljiv.
Kad se spomene Split na što vas asocira u glazbenom smislu?
Ono što mene fascinira, to je nažalost... Radi se o dvoje ljudi. Uz dužno poštovanje, ali to je Oliver Dragojević kojeg sam obožavao i osobno poznavao i još jedan čovjek, doduše on je Šibenčanin, Arsen Dedić. Kao mlađi ga nisam baš nešto puno razumio, ali kad čovjek dođe u neke određene godine u kojima ima totalno drugačiju percepciju i tek sam onda shvatio koliko su to dragocjeni dragulji. Treba se ponositi s takvim izvođačima. I dan danas ih poštujem.
Je li vas prijatelji iz Splita zovu za ulaznice? Koliko ostajete u Splitu, hoćete li imati vremena za opuštanje, što najviše volite u Splitu?
Split je opasan grad, haha, ali pošto imamo vođu puta koji nam baš i ne dozvoljava puno toga i dan danas stoji ta neka vojna disciplina. Volio bih ostati duže ostati u Splitu. Split doživljavam po mentalitetu dosta sličnim Sarajevu. Bilo je tu ljudi, opet pričam o nekim ljudima koji više nisu s nama, jedan od njih je i Dino Dvornik, čovjek kojeg sam isto tako obožavao i poznavao sam ga osobno. U svakom slučaju čini mi se da Split i dalje odiše onom pozitivnom atmosferom. Vjerojatno je u odnosu na neke druge gradove možda malo provokativan, ali to je poanta što je uvijek bio svoj i bez nekih velikih, šupljih pakiranja i ambalaža kad se otvori unutra u kojima nema ništa. Što se tiče ljudi normalno da zovu za karte, mislim da nije problem platiti nego jednostavno vile ljudi i ponekad treba počastiti iako generalno i tu smo limitirani. Nije problem dati nekom kartu, ali i tu postoje neki zakoni i pravila tržišta.
Što ovo Dugme i ova turneja donosi na pozornicu?
Mislim da smo mi ona kategorija ljudi koja više voli analogiju. Ok, ovo sve danas što se danas događa, sigurno pod ovim nebom ima mjesta za sve, ali ne želim uspoređivati ono vrijeme i ovo danas u kojem živimo. Čini mi se da smo bili puno pošteniji prema poslu i na kraju krajeva bavit se tom vrstom umjetnosti bila je privilegija i nije svatko mogao ući u taj dio igre. Danas "auto tune" radi svašta, ljudi izlaze kao gljive poslije kiše, a malo je ljudi koji opstaju na ovoj sceni jer jednostavno hiper produkcija je napravila nešto da se više ne sjećamo pjesama koje su možda aktualne dva, tri mjeseca. Ovo kod nas traje 50 godina i ako Bog da da bude još 50 godina.
Nakon svih ovih godina osjeća se i dalje posebna vibracija između vas i publike? Je li iznenađuje činjenica da u publici možemo vidjeti i mlađe generacije koje očito i dalje odrastaju na pjesmama Dugmeta?
Osjeća se vibracija apsolutno i to je na kraju krajeva potreban adrenalin koji je potreban i nama u ovim godinama mada se ne osjećamo kao starci. Doduše ja sam tu još najmlađi član, ali zahvaljujući takvoj vibraciji možemo opstajati i na kraju krajeva dužni smo uvijek dati maksimum i zbog toga nas ljudi sigurno poštuju. Na kraju krajeva, na čelu s alfa i omega, čovjekom koji se zove Goran Bregović, isto tako i ljudima koji vode računa oko same organizacije nismo razmaženi, ali jednostavno poštujemo pravila igre i imamo sve idealne uvjete i onda nema razloga da ne dajemo maksimum.