Arsen Dedić ostavio je neizbrisiv trag na umjetničkoj sceni. U spomen na njegov opus, 12. i 13. srpnja u Šibeniku održat će se prvo izdanje glazbenog projekta "Arsen, Čovjek kao ja“. Njegov opus bit će predstavljen na atraktivnim lokacijama rodnog mu grada kroz bogat program raznolikih kulturnih i glazbenih događanja.
"Arsen, Čovjek kao ja" projekt je posvećen očuvanju i promociji bogate glazbene ostavštine Arsena Dedića, a cilj projekta je kroz različite kulturne i glazbene sadržaje približiti Arsenov opus novim generacijama i obogatiti kulturnu ponudu Šibenika.
Projekt organiziraju Ana Radišić, Mislav Donaj i Joško Lokas, suorganizatori su Grad Šibenik, Turistička zajednica Grada Šibenika i Tvrđava kulture Šibenik, dok je glazbeni producent cijelog događanja Nikša Bratoš.
U gradskoj knjižnici djeca će imati radionice crtanja inspirirane Arsenovim stihovima, klapa Sebenico ispred krstionice pored gradske katedrale na svoj će način interpretirati Arsena. Kristijan Beluhan će pokazati kako zvuči "jutro uz Arsena". Jazz trio Zvonimira Radišića interpretirat će filmsku glazbu, dok će gudački kvartet Vortex strings klasičnim repertoarom uljepšati staru jezgru, samostanski vrt sv. Lovre.
Paralelno s tim, u Kući umjetnosti Arsen održat će se panel na kojem će sudjelovati Saša Lošić Loša, razmatrajući Arsenovu ostavštinu i utjecaj na glazbu. U večernjim satima na tvrđavi Barone nastupaju Matija i Lu Dedić, Saša Lošić Loša, Zoran Predin, Tina Vukov, Lea Dekleva, Marija Mirković, BluVinil, Josip Palameta, Ivana Husar i Kristijan Beluhan. Večer kasnije na Tvrđavi sv. Mihovila posjetitelje očekuje koncert na kojem će uz Matiju i Lu pjevati i Gibonni, Matija Cvek, Amira Medunjanin, Natali Dizdar, Mia Dimšić, Alen Slavica i Mate Grgat, a sve pod vodstvom glazbenog producenta Nikše Bratoša.
Sva događanja i koncerti na lokacijama u gradu su besplatni i otvoreni za javnost. Karte za koncerte na tvrđavi Barone su rasprodane, a za Tvrđavu sv. Mihovila mogu se kupiti preko sustava Eventim.
Povodom predstojećeg projekta porazgovarali smo s organizatorima, Anom Radišić i Joškom Lokasom.
Povezani ste rodbinski, nakon čega ste postali dobri prijatelji koji su se odlučili na projekt posvećen Arsenu. Kako ste došli na ideju da napravite projekt „Arsen, Čovjek kao ja“?
Ana: Uz Arsena smo odrastali. Šibenik nam je drugi dom zbog naše Rasline. Ljeta, godine, djetinjstvo, odrastanje proveli smo na ulicama ovog grada. Arsen? Zadužio je ne samo nas, već čitavu regiju svojim stvaralaštvom. Najmanje što smo mogli jest reći “hvala” na način koji možemo i znamo. Onim što nam je posao, a podvučeno emocijom koju nosimo. Zajedno s Mislavom Donajem ovoj priči smo dali dimenziju trojca koji je Arsen povezao sada i na jednom potpuno novom nivou. U kontekstu profesionalnosti, ali ponajviše ljudskosti.
Joško: Rodbinska veza s Anom prerasla je u pravo prijateljstvo koje, evo, sad rezultira i profesionalnim, odnosno poslovnim odnosom. Anu znam dok je bila na prvoj od medijskih stepenica i mogu samo reći da sam ponosan što je postigla i drago mi što sam tome mogao svjedočiti. Ideja se sama nametala. Ana i ja gravitiramo prema Šibeniku i mislim da oboje ovdje provodimo veći dio ljeta od kad znamo za sebe. Jedno je vodilo drugome, naime Mislav, koji je jako blizak obitelji Dedić, je osoba koja odlično poznaje opus Arsena Dedića. Budući da poslovno surađujemo od 2015. godine, tako smo tisuću puta razgovarali o Arsenu i kako ne smijemo vremenu i trendovima dopustiti da ga svi skupa zaboravimo. Razgovori o svemu traju skoro dvije godine i onda smo svi skupa presjekli i rekli: 2024. ili nikad, i evo nas pred „Arsenom, Čovjek kako ja“.
Kako i kad ste zavoljeli Arsenov opus?
Ana: Ne sjećam se momenta, sjećam se osjećaja. Koji je od prvog takta i prvog slušanja do danas ostao isti. Pečat koji ostavlja trag. Podsjeća na one dublje slojeve i dira ondje gdje smo najosjetljiviji.
Arsen i cijela obitelj Dedić prisutni su cijeloga života. Kroz sve moje faze života, a sada me veseli taj isti potpis čuti i iz jednog drugog ugla, emocije glazbenika koji će ga interpretirati kroz svoju glazbu.
Joško: Znam ga odmalena preko svojih roditelja, a s vremenom je neovisno o njima ulazio u moj život. Arsen je nevjerojatan pjesnik i toliko svoj da na njega ne možete biti imuni. Baci vas na kamen, a onda vas lakoćom digne u nebo. I to bez obzira priča li o prolaznosti života, ljubavi, svijetu koji ga okružuje… Jedan od najvećih kojeg - u posljednje vrijeme stalno koristim kojeg smo imali - kojeg imamo je ispravnije. Njegovu riječ i glazbu koju nam je ostavio nitko nam ne može oduzeti. Upravo time će vječno živjeti svaki put kada se sjetite njegove riječi ili ga čujete.
Koliko je prošlo vremena od same ideje do početka organizacije projekta, s kakvim ste se izazovima suočavali?
Ana: Posljednje dvije godine pričamo o ovom projektu, no zadnjih godinu dana intenzivno radimo. Konkretno stvaramo i produciramo ono što je posljednjih mjeseci dobilo obrise naše skice zahvaljujući divnoj potpori Grada Šibenika, Tvrđave kulture, TZ-a Grada Šibenika i brojnih partnera te sponzora koji su prepoznali projekt. Trenutno nas dijeli sada svega nekoliko dana i u satima odbrojavamo trenutak kada će nam Šibenik postati najljepša pozornica, koja će disati i živjeti Arsena.
Joško: Da se ne ponavljam, dodat ću samo da u posljednjih godinu dana uz sve one koje je nabrojala Ana, postoje ljudi iz našeg organizacijskog tima koji dnevno rade na ovoj priči. Naši PR-ovci Hrvoje iz agencije PR 365 i Jelena, naša Anamaria iz agencije „Break a leg!“ iz Šibenika, koja rješava sve situacije, Rebeka i njezin dizajnerski tim koji se brinu da izgledamo čisto i jasno. Na sve to konstantan rad Matije Dedića i obitelji Dedić. I za kraj ostavljam Nikšu Bratoša, koji je neumoran u stvaranju glazbe koju ćemo uskoro čuti na tvrđavama Barone i Sv. Mihovil. Nedavno smo dobili i podršku Ministarstva kulture tako da se cijeli projekt zaokružuje na lijep način. Meni ovdje dopustite da se svima koje je spomenula Ana i ja na ovom mjestu zahvalim.
Ana, Joško je od tebe stariji i iskusniji u javnom djelovanju. Jesi li slušala Joškove savjete, odnosno tko je imao glavnu riječ prilikom organizacije projekta?
Ana: Iznimno respektiram Joška i od najranijeg djetinjstva imao je ulogu medijskog “mentora” svjesno i često čak nesvjesno. Puno mi je pomogao na medijskom putu, ponajviše iskrenošću koja se obiteljski ispreplela prijateljstvom. Mislava također iznimno cijenim i poštujem te je njegovo iskustvo divna prilika za razumijevanje brojnih stepenica koje u ovoj industriji su neminovne proći. Lijepo je među njima raditi, imati ulogu, bivati respektirana i zadužena i odgovorna podjednako. Sretna sam naći se u njihovu društvu.
Joško: Od Ane se jako puno može naučiti tako da razliku u stažu ili godinama ne vidim. U Ani vidim nevjerojatno predanog profesionalca koji nikad nauštrb posla neće zanemariti ljudsku stranu. Nadam se da nam je, zajedno s Mislavom, ovo tek prvi projekt.
Osjećate li nervozu uoči početka događanja?
Ana: Iskreno, nema joj mjesta. Ovakva razina projekta to trenutno ne dopušta. Ono što radimo je da se budimo prije šest i odlazimo spavati kasno u noć s brifeovima, sastancima, callovima između timova u Zagrebu i Šibeniku. Sada se pomalo fizički svi spajamo u Šibeniku i prolazimo i peglamo detalje kojih je uistinu jako puno i velik fokus te iznimna koncentracija su nužni. Nervoza kao takva jedino je adrenalin i želja da sve prođe kako smo zamislili, u što ne sumnjam s obzirom na srce koje nas sve vodi u projektu!
Joško: Ne znam je li nervoza ili nešto drugo, ali znam da nas tjera da idemo naprijed.
Kakvi su vam daljnji planovi što se tiče projekta?
Ana: Plan je ono što nam je bila i ostala osnovna ideja... da ostavština Arsena živi među nama, traje i da na dostojanstven način njegujemo to isto nasljeđe.
Joško: Da Šibenik ima, kako je rekao Nikša Bratoš, boutique event posvećen jednom od najboljih, Arsenu Dediću.
Kako ćete provesti ljeto?
Ana: U Dalmaciji. U malim mjestima, uz more, cvrčke, frišku ribu, knjige, odmor, spavanje, druženje s obitelji i najbližima. Puneći baterije za jesen, daleko od svega standardnog što me okružuje. Daleko od kamera, šminke i velikih gužvi. Tamo gdje mi je najdraže biti, uz “domaće” ljude, bez gledanja na sat i kalendar. To je moj najdraži odmor, a ljeto najdraže godišnje doba.
Joško: Iza mene je poprilično zahtjevna godina u svim segmentima života. Nakon Arsena imam još neke sitne obaveze i onda ću, nadam se, dopustiti sebi da “zaronim” i isključim se od svega negdje na sigurnom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....