Punih deset godina prošlo je od odlaska Vinka Coce, čovjeka božanskog glasa, možda i najvećeg tenora kojeg smo imali, barem u smislu ljubavi i važnosti za klapsku pjesmu, pjesmu općenito, čovjeka koji je s lakoćom spojio tradicionalnu dalmatinsku i zabavnu glazbu. Trogirskog slavuja, ili, pak, "trogirskog Pavarottija", najljepše je opisao njegov prijatelj i klapski kolega Igor Brešan, koji je Cocu i okitio tim nadimkom.
"Kakav li je to sjajan tumač bio, male, obične životne situacije uzdizao je uvjerljivošću do nebesa. Coci se naprosto vjerovalo, njegova je liričnost bila opojna, crescenda su donosila prkos i silinu", stoji u Brešanovom pozdravnom tekstu koji slavi Cocin život. A slave ga i svi njegovi prijatelji i sve klape Dalmacije svakim taktom pjesama koje su...