Parni valjak veliku turneju ‘50‘ započinje na Gripama za Valentinovo: ‘Split smo odabrali jer su nam žene Splićanke‘

Parni valjak 14. veljače održat će na Gripama koncert povodom 50. godina benda. Riječ je o turneji koja kreće upravo iz Splita, što je bilo prvo pitanje koje smo postavili tekstopiscu Huseinu Hasanefendiću Husu i pjevaču Igoru Drvenkaru - zašto baš Split.

- Igor je u friškoj vezi s jednom Splićankom, a ja sam u dugogodišnjem braku s također Splićankom tako da nismo imali izbora - otkrio nam je Hus dok se Igor nasmijao. 

Koncert pada na Valentinovo, to je namjerno?

- Naravno. Namjerno na Valentinovo i namjerno u gradu odakle su nam žene - smije se Hus. 

Što za vas znači ljubav?

- Ljubav je slogan koji će pratiti čitavu turneju. Ljubav je čini mi se zajednički nazivnik svih ovih godina, ljubav prema glazbi, ljubav prema publici, ljubav publike prema bendu, ljubav prema pjesmama, ljubav u pjesmama, iako imamo i društveno angažiranih pjesama. Ljubav je poveznica svega i ljubav je razlog zašto ovo radimo dalje. Kad kanaliziraš dođeš do tog suštinskog momenta, a to je ljubav - kaže nam Hus. 

Kakav repertoar pripremate na koncertu, je li od početka benda?

- Mi smo u jednoj specifičnoj situaciji. Svi koji nas prate znaju povijest benda, znaju dramu benda, znaju da smo prije dvije godine krenuli ponovno s Igorom. Zapravo, tih 50 godina nije centralna stvar. Činjenica je da je značajan dobačaj da je jedan bend toliko preživio, ali nećemo oko toga neku dramu raditi. Naravno da na koncertima sviramo pjesme i od prije, naravno da moramo svirati ono što ljudi znaju i vole, ali zapravo želimo im pokazati što smo mi u ovom trenutku. Tako da je to jedan mišung prošlosti, sadašnjosti i budućnosti benda - govori Hus. 

Nakon toliko godina nastupanja ima li neke pozitivne treme?

- Ja kad se sjetim prvog koncerta prije dvije godine sjetim se koliko bend, pa i Hus imaju treme prije samog koncerta. Mislio sam si ‘da, da, definitivno je ovo ona ljubav i strast i zašto se čovjek cijelo vrijeme tome vraća‘. Nekako je to ta odgovornost i težina svega toga u naravno onom pozitivnom smislu. Ako to nestane mislim da je nestalo nešto - kaže nam Igor, a s njim se slaže Hus:

"Čovjek bi pretpostavio da s godinama trema nestane. Nije to ona početnička trema, zapravo je dobro Igor rekao, odgovornosti. Uvijek sam nervozan prije nego krenemo jer želim da sve štima, da možemo se pokazati u najboljem svjetlu, odnosno da možemo na bini uživati, a onda sve ide dalje automatski. Uvijek je neka trema, neka strepnja, uzbuđenje prije koncerta. U svakom slučaju mislim da je najgore što se može dogoditi glazbenicima flegma, na autopilotu da dođu na binu i sviraju bez uzbuđenja, bez emocije. Onog trenutka kad osjetim da mi je svejedno neće me više biti na bini".

- To nas čini živim bićima, ta trema. To je stvarno jedan sastavni dio, baš važan dio - kaže Igor, a Hus se nadovezuje: "Ako je čovjeku stalo". S njim se slaže i Igor: "Da, ako je čovjeku stalo". 

Imate li neke posebne rituale prije koncerta?

- Nemam nešto bitno, ali volim da se barem desetak, dvadesetak minuta prije izlaska na binu stiša okruženje. Imamo uvijek relativno komforan backstage, ali je uvijek pun ljudi, logistike naše, pa neki gosti naši, prijatelji. Ali prije same svirke onako malo dubokog disanja, meditacija, opuštenost i onda svi zajedno ‘ajmo, moramo dobiti ovu utakmicu‘ - kaže Hus. 

- Ja sam svoje rituale razvijao ove dvije godine. Prije svega Ian McKellen, poznati glumac je rekao jednu dobru stvar. "Čovjek prije nastupa cijeli dan ne smije raditi ništa i mora skupljati energiju za taj koncert, da bi došao, da bi izašao na stage, da bi ljudi koji su došli, koji su cijeli dan radili i koji su čekali taj koncert, taj nastup, bi rekli ‘pa dobro, kako on to radi‘. Tu energiju treba skupljati cijeli dan, da mogu mirno ići spavati. Volim cijeli taj dan ništa ne raditi, osim tonske koju moramo odraditi. Otprilike dva sata prije koncerta krenem s nekakvim laganim treningom, volim se dobro razgibat, volim se dobro raspjevati pola sata prije svirke - govori nam Igor. 

- Raspjevavanje je toliko glasno da u principu tražimo da Igor bude na drugom katu - smije se Hus. 

- Da, haha, baš imam neki prilično dobar ritual prije koncerta, ajmo reći kao prije neke utakmice - kaže Igor. 

Što Split za vas znači, postoje li neka posebna mjesta koje volite obići dok ste u Splitu?

- Riva je neizbježna -  kaže Igor. 

- Toliko godina dolazim u Split i boravim u Splitu tako da se osjećam kao da sam došao doma. Dugo godina sam u ACI Marini imao svoj brod tako da obožavam gledat brodove - govori nam Hus. 

Igore, u bendu si već dvije godine, a tek si iz trećeg pokušaja uspio doći na probu uoči početka zajedničkog nastupa?

- U to vrijeme baš me korona uhvatila i teška prehlada, grlo me bolilo, ništa nisam mogao. Baš sam bio u kontaktu s Berijem jer on mi se javio da dođem na probu, pa dogovaramo prvi tjedan, pa ne mogu doći jer nisam još ozdravio, pa drugi tjedan ne mogu doći, pa dođe treći tjedan, mislim se ‘šta ću im reći, ne mogu toliko otkazivati‘. Nisam se potpuno oporavio, ali sam ipak otišao na probu - priča nam Igor. 

- Priča iz naše perspektive: Ne znamo mi tko je Igor, meni osobno je prošao ispod radara. Bero govori ‘odličan je dečko, super pjeva, trebao bi doći na probu‘. Rekoh ‘okej, treba doći na probu‘ kad on otkaže. Kažem ‘pa dobro, ajde. On otkaže po drugi put, rekoh ‘pa koji je ovo lik, tko tako po drugi put otkazuje audiciju‘. Ali, imao je dobro opravdanje. Iako je bio takav krmeljav, ne u potpunoj snazi, nekako smo kliknuli. On ima pozitivnu energiju i vibraciju, kad uđe negdje odmah se atmosfera digne. To je velika stvar i to nam se dopalo. Sjećam se da sam ga zvao da dođe kod mene jedno večer, u taj moj ‘rudnik‘ gdje ‘patim‘ da se malo upoznamo, da pričamo. Prvi put smo se vidjeli na probi, odlično, zvučimo dobro. I onda je tako krenula ležerna priča da sam imao dojam kao da se poznajemo čitav život. Svjetonazorski, senzibilitet i puno toga se preklapa. Naravno u puno toga smo i različiti i to je dobra dinamika, da smo svi u bendu isti, bilo bi dosadno. Tako da je to nekako komotno prošlo, nije trebala neka velika prilagodba. Već na drugoj, trećoj probi bilo je ‘aha, Igor je tu‘ - kaže Hus. 

- Kao da se našla ekipa u kvartu i sad ‘ajmo svirat‘ - nadovezuje se Igor na Husa.

Studio se nalazio 200 metara od tvog stana?

- Da, kad smo konačno dogovorili probu, na dan te probe pita me Bero ‘oš doć autom‘. Kažem ‘da, hoću, pošalji mi samo adresu da znam na vrijeme krenuti‘. Bilo je 40 minuta prije dogovorene probe. I ja ide gledati na Google Maps di je proba, upišem adresu, a tek sam novi bio u tom kvartu, i piše 200 metara. Kažem ‘a ipak neću doći autom, doći ću ja pješke‘ - smije se Igor. 

Igore, kako se nosiš s obožavateljicama?

- Ne bavim se s time u glavi. Moram priznat da mi od početka nije bilo tako nešto u smislu fanova i publike, nije mi to nikad bilo u fokusu u tom nekom smislu. Ali naravno mislim da kao i svakom čovjeku to imponira i da mu je drago, kad je bilo kakva podrška pristuna - kaže Igor. 

- Prolazili smo kroz te faze u nekim svojim počecima, ključ svega su prioriteti. Kad čovjek radi zato što voli glazbu, zato jer voli dati nešto od sebe, sve ostalo dolazi samo od sebe. Ima bendova koji razmišljaju kako napraviti pjesmu koja će nam donijeti novce. To je nula bodova. Ili kako bi trebali izgledati da se dopadamo curama. Nema tu recepta, to ili je ili nije, to dolazi samo po sebi. Vrlo je bitno to što čovjek iz sebe emitira. Rekao sam još prije, Igor je tako pozitivan, a još mlad i zgodan, naravno da su cure u prvim redovima ‘poludjele‘ - govori nam Hus. 

- Možda je nekako najbitnije definitivno ne biti trendfollower već trendsetter. Ali onako ne prisilno i promišljeno nego samo opustiti se - kaže nam Igor, a Hus se slaže: "Upravo to". 

Taman sam htjela pitati koja je tajna dugovječnosti benda, znači nema kalkulacija. 

- Ovo što sam maloprije rekao, to je odgovor. Kad gledam unazad, sviramo dosta starih pjesama. Nemamo sad neku situaciju da moramo gomilu starih pjesama vaditi iz zaborava. Jednostavno si u nekom trenutku i vremenu to što jesi i što si dao iz sebe. Čovjek sazrijeva, u krajnjoj liniji, tko se ne mijenja. Ali dobro, poanta je da kad imaš masku u jednom trenutku ona padne, ljudi te razotkriju. Daleko smo od savršenog naravno, ali tko nas voli, voli, a tko ne voli, Bože moj, ima izbora - govori Hus. 

Anegdota je bilo puno tijekom karijere, Igore nedavno si imao nezgodu kad si pao s bine u Dubrovniku. Kako je to prošlo?

- U tom periodu profil mi je pogledalo pola milijuna ljudi - smije se Igor.

 U iščekivanju kad ćeš se oglasiti?

- Šta ćeš prirediti u Splitu - zeza se Hus. 

- Neću pasti - smije se Igor. 

- To je baš jedna nezgoda koja se poklopila s vremenskim uvjetima taj dan. Pao sam, iščašio sam rame. Htio sam stvarno svim silama otpjevati koncert do kraja, ali bol je bila stvarno neizdrživa. Bend me poslao na hitnu - priča Igor. 

- On je pokušavao nastupiti dalje, a bio je blijed ko krpa - dodaje Hus. 

- Da sam znao da je to iščašenje rekao bi Brku ‘daj me samo povuci za ruku da se namjesti i idemo dalje - kaže Igor kroz smijeh. 

Hus, bilo je milijadru anegdota zasigurno, je li možeš izdvojiti neku koja je tebi najdraža?

- Lijepa sjećanja. To je toliko neprocjenjivo. Da ne zvuči patetično, ali toliko sjećanja kao da sam tri života proživio. Ta dinamika, zaista je privilegija da ti se poklopi da radiš ono što želiš, što voliš i da od toga živiš. I da to traje toliko dugo, to je zaista privilegija. Svako jutro se zahvalim Bogu da je tako. 

Tri su godine prošle bez Akija, Hus u čemu ti najviše nedostaje?

 Aki i ja, koji smo od početka u ovoj priči, smo bili jako vezani međusobno. Zajedno s ovom postavom benda koja je tu već jako dugo. Koliko je to poslovni, toliko je i prijateljski odnos. Mi smo kao braća, sa svim što to znači. Jedan dan smo u dobru, drugi dan beštimamo jedan na drugog. A Aki mi nedostaje kao čovjek. Dio moje duše je otišao s njim. Toliko dugo smo bili zajedno, toliko bliski. To je uvijek na neki način bolna tema i dugo me pogađalo kad sam naletavao na komentare kao zašto smo nastavili, on je nezamjenjiv. Naravno da je Aki nezamjenjiv, nitko ga nije ni probao mijenjati. 

Ali uvjeren sam kad bi ljudi ušli njemu u glavu nekom Božanskom intervencijom da bi vidjeli da i on razumije. Jednom sam to sažeo iako se ne volim ponavljati, ali nisam smislio ništa pametnije. Ne sviramo da bi živjeli, nego živimo da bi svirali. To je jedna zaista potreba i fizička i psihička, jednostavno tu si realiziran, to te ispunjava. Dogodilo se to što se dogodilo, nismo znali šta ćemo, da li ćemo dalje, svi u bendu smo istu stvar osjećali, nikom nije bila potreba da nastavimo kao bend da bi plaćali račune, nije to. Jednostavno ta želja da sviramo.

Onda kad se Igor pojavio, ljudi nekad govore ‘podsjeća na Akija‘. Nije točno, melodije, pjesme podsjećaju zato jer je to na neki način moj rukopis, on ima drugačiji glas i interpretaciju, druga iskustva, drugu energiju, nešto svoje. Da još jednom potcrtam, nismo željeli naći nekog tko bi bio sličan Akiju. Kad nam se to pojavilo kao mogućnost, rekli smo ‘idemo, idemo raditi‘. I vjerojatno ništa od toga ne bi bilo da nismo počeli uživati u tome. Prvi singl kad smo objavili dobili smo nagradu za najemitiraniju pjesmu te godine, to je velika stvar. Bend koji u 47. godini karijere je prisiljen promijeniti pjevača i opet se vrati i opet preživi, velika je stvar. Samo iz jednog razloga, jer doista dajemo sve od sebe i uživamo u tome, i želimo i moramo raditi - kaže Hus. 

Igore jesi li ti osjećao pritisak što si novi pjevač Parnog valjka?

- U početku, u našim prvim susretima sigurno jesam. Svaku večer i pitao se da li je to dobra stvar. Ali opet bi drugi dan prevladao taj neki ljudski osjećaj. Došao bi na probu i bilo bi nam super. Stvarno smo se tako dobro družili i tako dobro svirali i to bi mi dalo odgovor ‘da, dobra je odluka‘ - kaže Igor. 

- To je hrabra odluka, da se razumijemo. Igoru i nama je bilo potpuno jasno da će biti pod ogromnin povećalom. Doživite nas kao novo poglavlje, nova priča, novi bend koji eto igrom slučaja ima puno starih pjesama koje ljudi znaju i vole - kaže Hus. 

- Dodao bih samo, ta nekakva odgovornost i možda strahopoštovanje uvijek se javi kad me ovako netko pita kako ti je u Parnom valjku, kako se snalaziš, da li ti je stresno. Kad me netko pita - da, ali kad smo skupa, kad sviramo - mi smo samo bend. Živim to punim plućima. Parnom valjku mogu biti najviše zahvalan to što konačno živim glazbu punim životom i punim plućima koliko god mogu maksimalno živjeti - zaključio je Igor.