Sinj je zasigurno najprepoznatljiviji po Sinjskoj alki, ali pojavom rok benda M.O.R.T. ovaj gradić je dobio još jedan kulturni brend, kojim se može ponositi!
Ovako o M.O.R.T.-u piše jedan od najuglednijih glazbenih portala na području Republike Srpske u BiH, buka.com.
Navode kako je M.O.R.T. karijeru započeo nakon pobjede na banjalučkom Demofestu, kao da je i njihov treći album "Tužna kocka" iz 2016. godine bio nominiran za Porina kao najbolji rock album godine, što dokazuje da je grupa M.O.R.T. odskočila među najslušanije hrvatske bendove, a samim time i najbolje rock bendove ex-Yu scene.
Broj od preko četiri stotine koncerata koje je M.O.R.T. odsvirao govori da je bend među aktivnijima, snimili su dvadesetak spotova, a njihovi videoklipovi imaju preko osam milijuna pregleda na YouTubeu.
U povodu gostovanja M.O.R.T.-a 10. veljače u Banja Luci, novinar buke razgovarao je s članovima banda.
Kakvo je vaše mišljenje o natjecateljskim festivalima? Pomažu li rock bendovima?
Kikos: Samo natjecanje možda i nije dobro, ali su takvi festivali odlična prilika da se pokažu mladi bendovi, jer im tu priliku nitko drugi neće dati.
Mile: Ma nebitno jesu bendovi rock ili ne. Festivali su uvik zakon mjesta za upoznavanje bendova, vrhunskih ljudi i stvaranje divnih prijateljstava. Katkad je to teško objasniti "civilima” koliko takav jedan dan nama napuni baterije, poveća i ubrza srce.
Živite li od glazbe ili se morate baviti i drugim poslovima da bi si osigurali egzistenciju?
Kikos: Od glazbe bi se dalo preživit, živiti teško, posebno ako radite kuću i zasnivate obitelj, a svi smo sad u takvim procesima, pa radim i drugi posao. Ali trudimo se približiti tome s obje strane i više zarađivati i manje trošiti (smijeh).
Mile: Sad živimo za glazbu. Ja osobno imam sreće da sam stalno u i oko glazbe, produkcije, snimanja i podučavanja.
Jesu li glazbenici postali neka vrsta socijalnih slučaja?
Kikos: Nisu. Mislim da nitko tko ima svoje dvije zdrave ruke u životu to sebi ne bi trebao dopustiti. Nije muzika samo pozornica i studio. Možete držati sate, svirati kao studijski glazbenik drugima na albumima, organizirati radionice, koncerte i slično. Nema smisla ležati kod kuće i plakati da se nema para.
Mile: Sve je brat Kikos rekao. Nema tu prostora za kukanje ukoliko je osoba marljiva.
Dolazite iz maloga mjesta. Kakav je život rokera u Sinju?
Kikos: Kakvim ga napravite, zato smo i napravili bend. Nije vam ništa servirano, za sve se borite.
Mile: Sinj je oduvijek bio poznat po vrhunskoj atmosferi, glasnim i izravnim ljudima. A scena baš buja i toplo preporučam da poslušate bendove The Countess, Radagast, Obsidian i Vukojarac.
Kakva je podrška okoline?
Kikos: Odlična. Sinj nije nikad napustio rock‘n‘roll, svirali smo dan prije dočeka, bilo je par tisuća ljudi, dosta ljudi nam prilazi na ulici i daje podršku. Mislim da to nije samo radi rock‘n‘rolla, već zato i jer smo lokalni bend. Ljudi nisu zavisni, već im je drago da netko iz njihovog grada prolazi dobro.
Mile: Mnogo ljubavi, ali i kad zaseremo feedback dobijemo u nanosekundi.
Jeste li stigmatizirani? Postoje li neke predrasude?
Kikos: U početku smo bili. Dok smo bili dobri i odgovorni. Sad kad smo se pokvarili, svi misle da smo uspješni biznismeni (smijeh).
Mile: Mi smo stvarno dragi momci.
Kad ste počinjali, jeste li vjerovali da će za vas itko čuti i mislite li da ste uspjeli u životu?
Mile: Naravno, od početka sam svima išao na živce (smijeh). Nisu imali opciju da me zaobiđu. Šalim se. I dalje je želja prema muzici jaka. I mic po mic, selo po selo, grad po grad, bina po bina i eto nas.
Što je vaš životni moto?
Kikos: Ne radi ono šta ti ne odgovara. Radije budi svoj i pogriješi, nego da slušaš druge.
Mile: Slušati Kikosa (smijeh). Bit svoj i za svoje.
