- Ja ću 16. srpnja navršiti osamdeset i jednu godinu. Puno je to, znam. A isto tako dobro znam da malo pjevača u mojim godinama još uvijek pjeva. Izgubili su glas, nemaju više snage, ne mogu... Ima ih, znam i to, jako malo, ma, možeš ih izbrojiti na prste jedne ruke, koji u tim mojim godinama i dalje pjevaju. Ali, oni idu na fino. Znaš, ono, kako vele, fini, mali prostori, par ljudi u publici. Ja ne! Ma kakvi ‘fini‘ prostori pred desetak ljudi u publici? Ja nisam taj! Ja sam pjevač za velike prostore jer je i moja publika velika. Ja nemam strah od svoje publike. Ja se ne bojim pjevati na stadionu. Ja jedino tako i mogu pjevati, uz publiku na stadionu. Ja nisam pjevač za te, kako kažu, intimne, male i birane prostore. A ne! Jer ja pjevam samo za svoju publiku, samo sa svojom publikom. Ne...