Kad je kao trinaestogodišnjak iz Vrboske na Hvaru mali Đorđi Peruzović stigao u Split u učenički dom Tehničke škole, bio je dečkić kojemu je namijenjena sljedeća sudbina: završit će za strojara i ić navigat. Baš kao i njegov otac, kapo iliti upravitelj stroja "na stranca". Da nije bilo tete Lepe Smoje i Kulturno-umjetničkog društva "Mozaik", vjerojatno bi tako i bilo...
Za jednog od naših najboljih zabavnjaka svih vremena, Đorđija rečenog Peruzovića, ovih dana i nagrađenog plaketom na Splitskom festivalu u znak zahvale što na istom nastupa već ciglih 55 (pedeset i pet!) godina, kao da se i svemir osobno urotio da ne postane ništa drugo nego ono što mu najbolje ide: pjevač.
Naime, u ćakuli s tim osamdesetogodišnjakom evergreen klase doznajemo da je u svojoj seda...