Nije lako odrediti trenutak u kojem roditeljska briga postaje suvišan savjet. Djeca odrastu, pronađu vlastiti put, a majka je i dalje tu, spremna pomoći, pitati i podsjetiti. U toj će se ulozi mnoge žene prepoznati, pa i kada je riječ o obitelji čiji su članovi dobro poznati javnosti.
Vjekoslava Huljić u razgovoru za IN Magazin dotaknula se odnosa s Hanom i Ivanom, radosti koju joj donose unuci te zajedništva s Tončijem. Govoreći o djeci, naglasila je njihovu samostalnost, ali priznala i da majčinska prisutnost ponekad može biti pomalo naporna.
“Oprostite mamama i ako su dosadne, to im je posao isto tako”, poručila je.
Posebno mjesto u njezinu životu imaju unuci, čije zagrljaje doživljava kao izvor energije. Kada govori o sreći, uz obitelj izdvaja zdravlje i mogućnost da radi ono što voli.
”Sretnom me prvo čini što sam živa i zdrava, što imam zdravu djecu, radim ono što volim i kako volim. Evo, sad su tu i ljubav na kvadrat - unuci, oni su svi moja sunca, oni su kao solarno grijanje, pa mi je srce na solarno grijanje kad su oni tu. Sve se vrti oko njih, oni meni daju svoje zagrljaje i time mi produžuju život”, priznala je.
Stihovi koje znamo, autorica koju rjeđe viđamo
Iako je završila Pravni fakultet i položila pravosudni ispit, Vjekoslavu Huljić odmalena je privlačilo pisanje. Publika je često susreće posredno: kroz riječi koje pjeva zajedno s omiljenim izvođačima. No njezin autorski rad odavno nadilazi glazbu. Najprije se posvetila pričama i pjesmama za djecu, a poslije je počela pisati i za odrasle. Njezini su stihovi tako pronašli put do nekih od najpoznatijih domaćih pjesama, dok je književnost ostala jednako važan dio njezina stvaralaštva, a njezine su priče, bajke i pjesme našle mjesto i u čitankama i školskoj lektiri.
“Nekako sam od početka pisala za djecu i učim od djece, ona nešto i od mene. Oni su profesori na katedri iskrenosti, ne možeš ih prevariti. Utoliko je možda i lako i teško pisati za njih. Međutim, nekako sam ušla u te njihove glavice i duše i to s lakoćom radim. I kad sam osjetila potrebu da pišem i za odrasle, samo sam se prebacila na drugi kolosijek, nekako su to sve iste strane moje duše”, rekla je.
Među njezinim književnim naslovima je “Moj Titanik ne tone”, roman nagrađen priznanjem Društva hrvatskih književnika za 2019. godinu. Godine 2022. objavila je i “La petite Marie”, još jedan naslov u opusu koji se razvija usporedno s pisanjem pjesama.
Već je tada iza nje bilo više od 600 uglazbljenih tekstova. Pjesme koje je pisala četiri su puta predstavljale Hrvatsku na Eurosongu, a brojne su postale hitovi i osvajale glazbena priznanja. Iza poznatog prezimena tako stoje dva velika područja rada: književnost, u kojoj priču gradi vlastitim ritmom, i glazba, u kojoj riječi moraju pronaći svoje mjesto unutar melodije.
S Tončijem se ne slaže baš oko svake riječi
Suradnja sa suprugom uključuje i rasprave. Tonči najprije sklada, a Vjekoslava potom piše tekst. Dok ona voli metafore, on traži konkretnije izraze i sažimanje. Do završne verzije dolaze kroz razgovor i neslaganja, sve dok oboje ne osjete da je pjesma dovršena.
O braku govori kao o zajedničkom putovanju koje traži sudjelovanje oboje. Ljubav i razumijevanje za nju ostaju temelj, uz spremnost da se zajedno prolazi kroz različita životna razdoblja.
Oliverov hit nastao je pokraj peći
Kako izgleda trenutak u kojem se melodija i riječi napokon spoje, opisala je u jednom ranijem televizijskom gostovanju. U HRT-ovoj emisiji “Zauvijek autor” 2024. godine prisjetila se nastanka pjesme “Dva put san umra”, koju je otpjevao Oliver Dragojević.
U svojem domu na splitskim Gripama pokazala je mjesto na kojem je smislila njezine prepoznatljive riječi. Bila je zima, stajala je pokraj peći, hodala i razmišljala o glazbi koju joj je dao Tonči. Taj joj je prizor ostao toliko jasno u sjećanju da je godinama poslije mogla pokazati gdje je nastala ideja. Objasnila je i koliko je Oliverova interpretacija pridonijela snazi pjesme. Tekst je dobio glas, osobnost i emociju po kojima ga publika pamti.
Od knjiga za djecu do pjesama koje se pjevaju desetljećima, njezin rad povezuju riječi. Nekad ih treba dugo tražiti i prepravljati, a nekad se presudna ideja pojavi usred sasvim običnog zimskog dana, nekoliko koraka od kućne peći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....