Glazbenik Goran Bare bio je apsolutna ikona hrvatske glazbene scene, unikatna pojava i vokal, koji je iza sebe ostavio i jedinstvenu glazbenu ostavštinu.
Zaista, svatko tko nije doživio Gorana Baru na sceni uživo, barem jednom u njegovoj više od 40 godina dugoj karijeri, propustio je nenadoknadivo.
Jer Goran Bare je, nažalost, umro u 62. godini. I jer takav punokrvni rock‘n‘blues teško da će itko drugi moći izvoditi. Cijeli Barin život bio je rock‘n‘blues, on ga je sa svoje 62 godine utjelovljavao autentičnije nego itko. Na žalost, i na vlastitu štetu.
Goran Bare glazbom se počeo baviti 1984. godine u rodnim Vinkovcima, kada su osnovane "Majke", bend koji će obilježiti njegovu glazbenu karijeru i ostaviti neizbrisiv trag na hrvatskoj rock-sceni.
"Vrijeme je da se krene", "Ja sam budućnost", "A ti još plačeš", "Budi ponosan"... – odzvanjali su s CD-ova u tinejdžerskim i studentskim sobama početkom 90-ih, a serijal kultnih koncerata "Fiju briju" po dvoranama diljem taman stasale države, u sklopu kojih je nastup "Majki" redovito bio "šlag na torti", spada u najblistavije epizode rock‘n‘rolla u Hrvatskoj.
"Bilo je to kaotično doba, a pošto sam ja odlučio baviti se rock and rollom... Govorili su mi: ‘Nema šanse da se time baviš!‘ Ali mi smo svirali po prvoj crti. Ali nema veze, moj život je bio predivan", rekao je Bare u jednoj prigodi za In Magazin.
Glazba mu je odmah bila mnogo više od posla, bila je način života, medij kroz koji je izražavao sve što je proživio. Sam je govorio kako je gotovo svaka njegova pjesma proizišla iz vlastitog životnog iskustva.
"Najdraža pjesma mi je ‘Plamen‘, koja govori o toj potrebi da se izraziš", rekao je Bare.
Na pitanje je li u ovoj fazi života iskreno sretan, odgovorio je bez puno razmišljanja: "Da, da, sretan sam što sam živ. Ja sam mislio da ću umrijeti do 30."
Iza njega su stotine i stotine koncerata, brojne pozornice i veličanstveni nastupi. Kad su ga novinari pitali je li mu, među svima njima, jedan iz nekog razloga ostao posebno u sjećanju, Bare je odgovorio jedinstveno i iskreno:
"Ne postoji. To ti je kao da te ja pitam koji ti je seks najdraži. Jedino može biti najdraži ako nekog voliš, je l‘ tako? Jer seks bez ljubavi je kao juha bez dodataka koji je čine juhom", slikovito je objasnio.
Na pitanje bi li danas, kao zreli Goran Bare, onom mlađem Bari dao neki savjet, kazao je:
"Ma, to se ne može. Kao prvo, što bih ja sebi savjetovao? Znaš ono, bilo je tada drugo političko stanje, političko uređenje, a sad da o tome pričamo, trebalo bi nam dva sata. A ne bih ništa ni mijenjao... Jer, kažem ti, ja sam živio tri života."
Sa svojom prvom suprugom, pokojnom Mirjanom, dobio je sina Mirana. Njezina prerana smrt 1995. godine ostavila je pretežak trag na Bari.
Odrastanje u skromnim uvjetima
Odrastao je u skromnoj radničkoj obitelji u Vinkovcima, a dok su roditelji radili, djetinjstvo je živio na ulici. Nije imao mnogo toga što su druga djeca uzimala zdravo za gotovo. Upravo su ga takvo djetinjstvo i odrastanje u skromnim uvjetima oblikovali kao čovjeka i umjetnika kakav je poslije postao.
"U školi sam nastupao s prijateljima iz razreda. Kad živiš u malom gradu, u kojem živi oko 50.000 stanovnika, sve je nekako monotono. Klinac si i dosadno ti je pa tražiš nešto da se zabaviš. Mene je glazba zabavljala", prisjetio se Bare svojih glazbenih početaka.
Godine 1993. Goran Bare oženio se dugogodišnjom djevojkom Mirjanom, a godinu dana poslije dobili su sina Mirana. U tom razdoblju Bare je pokušavao pobijediti ovisnost i započeo je liječenje. No obiteljska sreća nije dugo potrajala. Mirjana je 2. prosinca 1995. godine preminula od posljedica predoziranja.
U lipnju 1997. upoznao je Tamaru, svoju drugu suprugu. Uz njezinu podršku i pomoć liječnika iz zagrebačke bolnice Vinogradska ponovno je krenuo na liječenje. Nakon što se uspio osloboditi ovisnosti o alkoholu i heroinu, Bare je započeo sretno razdoblje života, u kojem je napisao i izdao jednu od rijetkih zaista "svijetlih" pjesama u svome opusu, "Put ka sreći", koju je snimio s "Plaćenicima", svojim novim bendom, 2001. godine na albumu znakovitog imena "Izgubljen i nađen".
Sreća s Tamarom, nažalost, nije potrajala, razveli su se 2009. godine.
Tijekom života suočavao se s mentalnim poteškoćama, dijagnosticiran mu je bipolarni afektivni poremećaj. Sve te životne okolnosti ostavile su dubok trag na njegovu stvaralaštvu.
"Bilo je dobrih odluka u životu, a bilo je i onih manje dobrih. Kad pogledam svoju prošlost, ne bih ništa promijenio. Kako kažu stihovi moje pjesme: ‘Moj život je moje pokriće, to nisu izmišljene priče, pred nikim on ne uzmiče...‘", zaključio je u razgovoru Goran Bare.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....