StoryEditor
Putovanjagazdinstvo antunović u kuni

Dražesna farma tovara u srcu Pelješca: ovdje ne fali ni magarećeg mlijeka

Piše PSD.
13. listopada 2013. - 10:31
Josip Antunović iz pelješke Kune ima vrtić kakvog nadaleko nema, 18 puladi, mladih magaraca, i njihove  majke tu uživaju u svom velikom oboru. Majčino mlijeko glavna im je hrana, no bez obzira na to, sočnoj jabuci odoljeti ne mogu. Pa ako je namirišu u torbi nekog od posjetitelja ove jedinstvene pelješke magareće farme, jedine na području južne Dalmacije, neće propustiti moljakati slatki desert.

Gosti su pelješkim koralom oduševljeni, a budući da je on nadaleko poznata atrakcija, do njega svraćaju prilikom proputovanja zelenom poluotočnom trasom. Brojni pak na gazdinstvo Antunović dolaze kroz organizirane ture, u višesatnim izletima u kojima se upoznaju s blagodatima ovog kraja.

I imaju što  vidjeti: Kuna, koja je ime dobila po kunama, a naokolo, kažu domaći, nijedne više nema, smještena je u samom pelješkom srcu. Uzdigla se na zelenoj visoravni, među vinogradima i maslinicima, na samo šest kilometara udaljenosti od prekrasne vale Crkvice, nekadašnje polazišne točke puta vina.

- Netko će reći da preuveličavam ako kažem da su nam gosti oduševljeni. Zato se možda bolje pohvaliti činjenicom da nam se iznova vraćaju, uživaju u prirodi, domaćim specijalitetima na našem gazdinstvu, kupanju u vali Crkvice u kojoj se nalazi i ljetnikovac nekadašnjeg žitelja Kune, glasovitog slikara Mate Celestina Medovića. To znači da smo ih uspjeli zainteresirati.

Našim ljudima iz primorskog kraja tovari su uobičajena stvar, no gostima iz unutrašnjosti, strancima, oni su atrakcija. Posebice kada na njih zajašu, ili s njima sudjeluju u utrci magaradi koje se također organiziraju kao dio turističkog programa. Tom oduševljenju kraja nema – kaže Josip Antunović, vlasnik seljačkog gazdinstva, pod čijim se okriljem  uzgaja 80 tovara, velika stada koza i ovaca, i jedno pametno vijetnamsko debelo prase po imenu Guči, koje je nekada, kada je bilo malo mršavije, lako skalama dolazilo do konobe i oduševljavalo goste.

Mame i djeca magarci u južnom su oboru, sveukupno ih je 40-ak, a ostatak otpada na mužjake koji znaju biti vrlo agresivni, stoga se čuvaju na drugoj lokaciji. Na farmi koja blista od čistoće sve se odvija po striktnom rasporedu, zna se točno kada se magarci dižu, hrane, odmaraju, turistički druže…

Zna se i vrijeme stvaranja magareće obitelji, vodi se evidencija o malima, zapisuju im se imena. Za svakog od njih Josip zna kako se zovu. I što je najinteresantnije, svaki od njih se na njegov doziv i odaziva.

- Violeta je najstarija, ona je voditeljica stada i nikad nije imala dice, ove okolo su Cvita, Bambi, Zagora, Berta… Magarice nose po 12 mjesečevih mijena, ali pare se već sedam dana nakon poroda. Dio mlijeka prodajemo, litra košta 200 kuna, tako je bilo od početka i tako će i ostati.

Ne priznajemo cifre od visokih nekoliko stotina kuna koje se posljednjih godina ostvaruju na ovom tržištu. Držimo kako je magareće mlijeko lijek, a na lijeku zarađivati nećemo. Fantastično je ono za bolesti dišnog sustava, suhi kašalj i alergije, podoban je i za djecu i odrasle – kaže Antunović, hvaleći karakter tovara za koje mnogi govore da su tvrdoglavi, inatljivi.

Antunović pak tvrdi kako to nije istina, tovari su dobri prema ljudima točno onoliko koliko se ljudi prema njima dobro odnose. Ovi na pelješkom gazdinstvu pitomiji su od psića, što znači da im je tretman odličan. Taman dok smo ih obilazili u pohode je trebala stići grupa od 50 Slovenaca pa se ritam farme ubrzao. U konobi se već spremala hrana, točili su se plavac mali i rukatac, počeli su se spremati peka i gradele.

Na gazdinstvu se nudi samo domaće, od ribe su tu samo slane srdele,  slijedi potom domaći pršut, uz dodatak onoga od jarca ili ovna, sir od Antunovićevih koza i ovaca, s ukiseljenim kapulicama i šeri rajčicama. A onda stižu janjeće tripice, janjeća jetrica u vinu, peka, gradele i za desert kotonjata od dunje, rolada ili rozata uz domaće likere.

- Domaće i domaće, samo se to nudi. Okus je poseban jer se Kuna nalazi na visini, gdje se miješaju morski i brdski zrak. Tko se zaželi kupanja, skokne do Crkvica, prođe kroz visove vriska koje je naš slikar volio uzimati za motiv svojih slika. Po kućama ovoga kraja čuvaju se brižno njegova djela, što bi u budućnosti mogao biti još jedan vid turističke ponude – kaže Antunović.

Tanja ŠIMUNDIĆ BENDIĆ, FOTO: Nikola VILIĆ





Izdvojeno

07. kolovoz 2020 12:17