U većem dijelu ljudske povijesti, privatnost tijekom spavanja bila je gotovo nemoguća. Mnoge siromašne obitelji živjele su u malim kućama, gdje je postojala samo jedna ili dvije sobe, od kojih je veća funkcionirala kao spavaća i dnevna soba koju su koristili svi ukućani, uključujući i goste. Čak i u većim domovima i palačama nije bilo neobično da svi spavaju u istoj prostoriji.
Kada je kralj Henri V. ugostio Katarinu od Valoisa, zajedno s njom u sobi su bili njegov nadzornik i viši dvorski službenik. U takvim okolnostima zavjese za krevet pružale su malo ili ništa intimnosti. Međutim, ako ste željeli pravu privatnost, morali ste spavati u kutija-krevetu.