Kad nam je Martina Majić, dizajnerica interijera, pokazala "ružičaste" fotografije stana kojeg je uredila, odmah nas je osvojila, jer smo konačno mogli vidjeti nešto što nije ni sivo ni "hladno". No, kad smo zakoračili u stan na splitskom Manušu, shvatili smo da to "ružičasto" nije ono "barbika-ružičasto", već taman toliko nježno, zapravo "prljavo rozo", kako kaže vlasnica stana, da čak ni njezin suprug nije imao ništa protiv tona koji je zavladao ovim ugodnim domom.
Otkud baš ta nijansa, pitamo vlasnicu, a ona nam spremno kaže kako je cijeli život to bila njezina boja i dok nam to govori vadi naočale iz futrole u, pogodit ćete, "prljavo rozoj" boji. Nasmijali smo se zajedno s vlasnicom koja nam tada počinje nabrajati što je sve u tom tonu u njezinoj kući, od pribora za jelo pa do zdjelice na stolu u kojoj su nas dočekale fritule.
"Prljavo rozo" uočavate čim uđete u hodnik, a onda se nastavlja, rekli bismo, "sve u istom tonu". No ovu priču o stanu ćemo ipak započeti s njegova najljepšeg južnog dijela, balkona od desetak kvadrata s čarobnim gradskim pogledom. Četvrtastog oblika, postavljenog na jugozapadnom dijelu stana, toliko velikom da je na njemu veliki stol za objedovanje s komotnim stolicama – u Dalmaciji je to prostor koji se koristi barem šest mjeseci godišnje. Rekli bismo, prostor koji vrijedi kao "pola stana". Okrenete li se prema zapadu, s balkona gledate Marjan, a bacite li pogled na južnu stranu, preko nanizanih crvenih manuških krovova gledate u staru tvrđavu na Gripama i djelić mora ispred splitske gradske luke. Ljepše ne može čovjek ni poželjeti, pogotovu onaj koji voli živjeti u gradu i osjetiti šarm mirne gradske četvrti kakav je Manuš.
Nježni ton šampanjca
I nije samo lijep pogled na krovove i Marjan, okrenete li se, zadivi vas veliki kuhinjski prozor koji gleda na ovaj balkon i, naravno, dok vlasnica u kuhinji spravlja jela, isto se može uživati u već spomenutim savršenim prizorima. A kuhinja s tim prozorom je upravo ono o čemu sanja potpisnica ovih redova, a pridružuje nam se i kolega fotoreporter, napomenuvši da bi i njegova supruga željela ovakvu kuhinju s prozorom iznad lavandina. To je zapravo malen i skladan prostor, a ipak dovoljno velik za manevriranje i kuhanje.
Između kuhinjskog i dnevnog dijela stana nema vrata. Sve je tu zapravo otvoreno i sve se široko nastavlja jedno na drugo. Sve je prostrano i svijetlo, a svjetlosti itekako pridonose tri velika prozora na južnoj strani dnevnog prostora, pa i velika staklena stijenka koja se otvara prema već opisanom balkonu. Svjetlini u prostoru pridonosi i pod prekriven velikim porculanskim pločicama visokog sjaja i "mramorastog" dezena, koje se protežu sve do spavaćih soba na sjevernoj strani, a iste takve, samo "vanjske" prekrivaju i pod na balkonu.
Kako smo već kazali, "prljavo roza" krenula je od tapecirane klupe u ulaznom dijelu hodnika, pa se nastavlja u dnevnom prostoru preko tapeciranih stolica oko bijelog stola, pa sve do dvije nasuprot postavljene velike sofe. Ovom vrlo ugodnom ambijentu pridonose i 3D tapete u nježnom tonu šampanjca, a "reljefni dezen" na njima se nazire i presijava onako kako pada svjetlost. I na osvjetljenje se posebno pazilo, a glavnu ulogu ima ono ambijentalno, postavljeno duž stranica plafona. Dva kristalna lustera, veći iznad stola i manji nad dijelom sa sofama, imaju više dekorativnu ulogu, s obzirom na to da osvjetljenje pod plafonom u mraku daje toliko svjetlosti koliko je vlasnicima najugodnije.
Bez mračnog kutka
"Prljavo roza" zasjela je i u glavnoj spavaćoj sobi. Caruje na velikom krevetu, i na uzglavlju i na posteljini, a kontinuitet joj narušavaju tek cvjetne zidne tapete. Ništa pretjerano, rekli bismo da je baš dopadljivo, tim više što spavaća soba nije opterećena viškom namještaja, nego tek bijelim zidnim ormarima. Sličan je i u hodniku, a treći zidni ormar, također u hodniku, poput kakvog težišta, "presvučen" ogledalom, postavljen je na najmračnijem dijelu, ako se uopće može reći da ovaj stan od 97 kvadrata ima i jedan mračni kutak.
Veseli vas i pogled u kupaonicu s "walk in" tušem prekrivenim zidnim 3D pločicama u istom onom dezenu iz dnevnog prostora, čak i u istom tonu šampanjca. U cijelom stanu se nadovezuje ista priča s tonovima i dezenima.
Na kraju nam vlasnica i dizajnerica pričaju kako su se dobro namučile oko nabave tapeciranog namještaja u istom "prljavo rozom" tonu. Ali uspjele su, nabavljalo se i u dućanima i preko interneta, a onda se sve dobro poklopilo. Na koncu je i dizajnerica bila zadovoljna iako nam priznaje kako nije ljubiteljica "rozog", ali vlasnica je točno znala što želi i nije htjela odstupiti od toga. Zajednička izvedba je na kraju bila tako pogođena da je i nas dovela u ovaj posjet.