StoryEditor
Prostorijačak 85 posto zgrada u hrvatskoj ne udovoljava modernim zahtjevima za toplinsku zaštitu

Promijenite prozore, uštedit ćete 50 posto energije

Piše PSD.
10. prosinca 2010. - 13:30

Jedna od rijetkih zgrada u Splitu obnovljenih
s izolacijomFoto: Josko Supic / CROPIX
Pola milijuna kuna moglo bi vlasnike stanova u jednoj staroj petokatnici koštati postavljanje toplinske izolacije na fasadu i energetski učinovitije PVC stolarije. Riječ je o okvirnoj i orijentacijskoj računici za zgradu u kojoj je 26 stanova površine od pedesetak kvadrata, gdje smo trošak toplinske izolacije fasade pretpostavili na razini od oko 130 tisuća kuna.

Oko 400 tisuća kuna mogu stajati kvalitetni PVC prozori koji se po metru četvornom prodaju od 1800 do 2000 kuna, prema podacima iz brošure “200 EE savjeta” Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNPD) u Hrvatskoj. No, platiti se može i manje i više, ovisno o debljini džepa i stanju zgrade budući da je svaka priča za sebe.

Energetski certifikat

Generalno govoreći, preko neizolirane fasade gubi se 20 posto topline, a na prozore otpada polovica toplinskih gubitaka, pa se investicijom u vanjske zidove i prozore režije za grijanje mogu srezati od 50 do 80 posto. No, uz štednju energije, izolacijom i prozorima podiže se kvaliteta i vrijednost nekretnine. Možda sada to i nije tako važno, no onog dana kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, svaki će stan koji se prodaje ili iznajmljuje morati imati energetski certifikat.

Riječ je o energentskoj iskaznici koja opisuje toplinska, izolacijska i druga energetska svojstva zgrade, te ih, grubo rečeno, kao i perilice za rublje ili klima uređaje, ovisno o godišnjoj potrošnji energije po metru četvornom, svrstava u osam energetskih razreda koji se kreću od A+ do G razreda. Tako će kupac stana znati koliko će kilovatsati godišnje energije za grijanje trošiti po kvadratu. U zgradama A+ razreda troši se do 15 kilovatsati godišnje po kvadratu, u B razredu do 50, u C razredu do 100, a u G razredu više od 250 kilovatsati godišnje.

Po nekim procjenama, čak petina stanova u Hrvatskoj u ovom je najrastrošnijem razredu. Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada koji je stupio na snagu 1. travnja ove godine predviđeno je da investitori za zgrade - za koje je nakon 31. ožujka ove godine podnesen zahtjev za izdavanje akta temeljem kojeg se može graditi - moraju imati energetske certifikate kako bi mogli dobiti uporabne dozvole. A do lipnja 2012. moraju ga imati i javno izložiti sve zgrade javne namjene čija površina prelazi tisuću metara četvornih. To su svi koje zasad “kači” pravilnik kojim Hrvatska implementira europske direktive.

- Cijene stanova u novogradnji ne bi zbog novih pravila o energetskom certifikatu trebale skakati, ti troškovi za zgradu od tisuću metara četvornih iznose oko 5,5 kuna s PDV-om po kvadratu. Kaže nam to Davor Lučin, direktor “Roterma”, splitske tvrtke koja je jedna od 132 pravne i fizičke osobe u Hrvatskoj s ovlaštenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za certificiranje zgrada.

Lučin kaže da po svom iskustvu može okvirno procijeniti da su zgrade s građevnim dozvolama koje su prošle normalnu proceduru, a građene su proteklih desetak godina, kao primjerice, one na splitskom Žnjanu, uredne zgrade energetskog razreda B i C. Za starije zgrade je važno kakvi su propisi pri građenju bili na snazi i kakva je njihova toplinska izolacija. Mogu biti C, D, E... razredi, ali se nikako ne može zaključiti da su svi u najlošijoj kategoriji.

 Fasade u vrlo losem stanju    / Foto: Paun Paunovic / CROPIX

Veća vrijednost

Kata Gojević, glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, kaže da je do danas u Hrvatskoj izdano ukupno 25 energetskih certifikata, od čega ih je 10 za stambene zgrade. Nove zgrade trebale bi dobiti certifikate do C razreda. Gojević objašnjava da vlasnici starih stanova mogu, ako to žele, naručiti certifikat koji im se izdaju za njihov stan, a ne za cijelu zgradu. Ta će im isprava, kada budemo članicom EU-a, biti nužna samo ako budu prodavali ili iznajmljivali svoje nekretnine.

Neki očekuju kako će se, zahvaljujući certifikatima, diferencirati cijenama dobri i loši stanovi te da više neće samo lokacija presuđivati koliko će prodavatelj pitati za kvadrat. Vlasnici nekretnina lošijeg energentskog razreda neće bez ulaganja i popravljanja njihovih energetskih svojstava moći za kvadrat pitati onoliko koliko će to moći vlasnici nekretnina A, B ili C razreda.

Po nekim procjenama, čak 85 posto zgrada u Hrvatskoj ne udovoljava današnjim zahtjevima toplinske zaštite, one građene prije 1970. nemaju toplinsku izolaciju, one izgrađene prije 1980. imaju skromnu izolaciju ili je nemaju. To ne bi trebalo čuditi: prije nekoliko desetljeća nije se znalo za energetsku učinkovitost niti se razmišljalo o štednji energije koja je bila jeftina.

piše sanja stapić
snimili joško šupić/ cropix
paun paunović / cropix

Izolacija fasade 200 kn po kvadratu

Po metru četvornom radovi na fasadi koji uključuju postavljanje građevinske skele, popravak žbuke, postavljanje stiropora debljine od pet centimetara na građevinsko ljepilo i tiplove, postavu novog sloja ljepila s mrežicom, zaglađivanje i žbukanje finom silikatnom žbukom stoje po okvirnoj računici oko 200 kuna po kvadratu – kaže Josip Katić, voditelj tehničkog sektora u splitskoj Stano-upravi i objašnjava da mnogo toga utječe na cijenu pa i stanje same žbuke na zgradi jer se i ona mora popraviti da bi se topinska izolacija mogla postaviti. Izolacija se može raditi od raznih materijala, a stiropor se najčešće koristi no i on mora imati certifikat. Objašnjava da se fasade izoliraju iz sredstava pričuve zgrade, no mijenjanje prozora je u “domeni” suvlasnika zgrade.

- Tek se posljednjih nekoliko godina u Splitu počelo s toplinskim izolacijama fasada i to mahom zbog problema sa vlagom i gljivicama. Izoliraju se cijele zgrade ili dijelovi zgrada, fasade sa sjeverne strane gdje su toplinski gubici najveći, no malo pomalo, ljudi postaju svjesni važnosti izolacije i ušteda energije- veli Katić.

Najbolja rješenja

1 Ministarstvo graditeljstva: propisalo je maksimalne tarife za energetske certifikate i preglede zgrada. Taj certifikat ne moraju imati nove i postojeće zgrade čija je uporabna korisna površina manja od 50 metara četvornih. Kod novogradnji se temeljem projektne dokumentacije određuje energetski razred i izdaje certifikat, a kod postojećih zgrada u cijenu treba uključiti i troškove pregleda nekretnine.

2 ZA nove zgrade i stanove: površine od 50 do 250 kvadrata maksimalni paušal može iznositi 1400 kuna, a za ostale se kreće od 2300 kuna do 31.700 kuna, koliko je previđeno za zgrade površine veće od 50.000 metara četvornih. Primjerice, za cijelu zgradu od 5000 kvadrata cijena certifikata je 6200 kuna...

3 Za pregled i izdavanje: certifikata za postojeće zgrade te se tarife mogu povećati maksimalno za 50 posto, a uz certifikate s energetskim razredom zgrade, izrađuje se i prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade.

4 Maksimalna tarifa: koju za energetski certifikat može platiti vlasnik stana površine od 50 do 250 kvadrata u staroj zgradi iznosi 4750 kuna. Cijena se sastoji od troškova pregleda koja ovisi o tome kakva dokumentacija postoji i može iznositi do 3300 kuna. Na to treba dodati paušal od maksimalnih 1450 kuna za izdavanje certifikata.

5 Može se reći: da se toplinskom izolacijom ovojnice zgrade i postavljanjem prozora s koeficijentom prolaska topline do 1,8 može prepoloviti potrošnja električne energije. Staru se zgradu može investiranjem u fasadu, prozore, izolaciju podruma, krova... podići u energetski razred B, no to je investicija koja stoji. Kada kažete nekom da investira nekoliko stotina kuna više u kućanski uređaj A energetskog razreda koji će mu vratiti tu investiciju i štedjeti na energiji, to je danas problem jer ljudi nemaju novca – kaže dr. Sandro Nižetić, voditelj projekta EE u zgradarstvu za Dalmaciju Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP).

6 Za naše podneblje je: dobitna kombinacija grijanje i hlađenje klimom s inverterom koja troši znatno manje električne energije od obične klime, trebalo bi kupiti bojler s debljom izolacijom i kuhati na plin. Na taj se način štedi energija i kune jer na grijanje, pripremu tople vode i kuhanje odlazi 70 posto potrošnje električne energije u kućanstvu.

7 I na malim stvarima može štedjeti: brtvljenjem prozora, vrata, izolacijom kutija za rolete u koje bi trebalo postaviti komad stiropora, investiranjem u kvalitetne i skuplje štedne žarulje. Dr. Sandro Nižetić kaže da će se u siječnju u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku u Splitu otvoriti Kutak energetske efikasnosti-EE kutak i u tom će prostoru građani moći razgledati eksponate različitih energetski učinkovitih tehnologija i proizvoda i dobiti osnovne informacije o njima. Taj je kutak rezultat suradnje Grada Splita i UNDP-a, a i dalje je u Banovini Splićanima na raspolaganju EE info ured gdje građani besplatno mogu dobiti informacije o uštedi električne energije i brošure.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 17:59