Kuća ima tri etaže, prizemlje i dva kata, a njezina unutrašnjost, ali i vanjsko pročelje, vlasnica Nana Novak potpuno je obnovila uz strog nadzor konzervatora. Kako se radi o povijesnom objektu, obnova je bila dugotrajna, ali i financijski značajna. Stajala je više od milijun kuna. Zidovi kuće debeli su više od pola metra, a površina kuće je 160 četvornih metara na svim etažama zajedno.
Vlasnica kuće Nana Novak ističe kako su znali za kapitel zazidane trifore, no njezin otac nije dopuštao radove na pročelju kuće.
– Prije više od 50 godina moj pokojni otac želio je renovirati ovu kuću i zatražio je mišljenje konzervatora, koji mu nisu ništa odgovarali, a to je značilo da ne smije ništa raditi. On se ipak upustio u obnovu i razbio je romaničke prozore, zbog čega je dobio i kaznu. Kada sam ja odlučila započeti obnovu obiteljske kuće, obratila sam se za pomoć konzervatorima, koji su odavno željeli da se trifora otvori i, evo, uz njihovu pomoć to se prije nekoliko godina i dogodilo. Kuću sam, dakle, morala vratiti u stanje kakvo je bilo prije 1971. godine.
Obnova se odvijala u nekoliko faza i bila je iznimno iscrpljujuća. Šest mjeseci smo razmišljali i istraživali kako su izgledali prozori kuće, stepenice su premještene s jedne na drugu stranu, kuća je bila cijela ožbukana i sve je to trebalo otući.
Za vrijeme obnove moja pokojna majka je kazala kako se unutar zidova nalazi jedna lijepa kolona, a konzervatori su pomoću kamera otkrili da se zapravo radi o spomenutoj trifori. Jedan dio trifore je nedostajao, pa ga je Ministarstvo kulture dalo napraviti i platilo je to 110 tisuća kuna. Moja je obitelj kupila ovu kuću prije više od 100 godina od poznate trogirske obitelji Karara, čiji članovi i danas žive u Trogiru.
Dakle, u njoj se živjelo, što se kaže u narodu, s kolina na kolino. Tu su živjeli moj dida i baba, stričevi, moji roditelji, a danas živi moja obitelj. Ja i moj sin Milan sa svojom obitelji, a njima sam darovala ovu lijepu najstariju hrvatsku kuću – govori nam Nana Novak, napominjući da joj je ideja bila da kuću pretvori u svojevrsni muzej u kojemu bi pokazala veliki dio povijesti Trogira.
– Kako je ideale zamijenila ekonomičnost, sin se oženio, kuću smo ipak morali prilagoditi za stanovanje, ali u prizemlju kuće postoji jedan dio koji bi se mogao preurediti u starinsku konobu s drvenim bačvama ili u nešto drugo što će ljudi moći vidjeti i razgledati. U kući ima i starinskog posuđa, od kojeg bih spomenula šalice za kavu iz 1850. godine na kojima piše “Pozdrav iz Spljeta”, ali i tanjure iz vremena Marije Tereze – veli nam Nana Novak.
I konzervatori tvrde da je to najstarija sačuvana stambena kuća u Hrvatskoj. Kuća je vjerojatno pripadala hrvatskoj plemićkoj obitelji Tepčija, koja se tu doselila u doba Trpimirovića, a poslije se u Trogiru naziva Andreis. U blizini ove kuće bile su i njihove obiteljske palače. Kuća je izgrađena u 9. stoljeću kao predromanička jednokatnica s triforom. U doba romanike kuća je temeljito preuređena, a predromanička trifora je zazidana.
Vlasnica kuće Nana Novak ističe kako su znali za kapitel zazidane trifore, no njezin otac nije dopuštao radove na pročelju kuće.
– Prije više od 50 godina moj pokojni otac želio je renovirati ovu kuću i zatražio je mišljenje konzervatora, koji mu nisu ništa odgovarali, a to je značilo da ne smije ništa raditi. On se ipak upustio u obnovu i razbio je romaničke prozore, zbog čega je dobio i kaznu. Kada sam ja odlučila započeti obnovu obiteljske kuće, obratila sam se za pomoć konzervatorima, koji su odavno željeli da se trifora otvori i, evo, uz njihovu pomoć to se prije nekoliko godina i dogodilo. Kuću sam, dakle, morala vratiti u stanje kakvo je bilo prije 1971. godine.
Obnova se odvijala u nekoliko faza i bila je iznimno iscrpljujuća. Šest mjeseci smo razmišljali i istraživali kako su izgledali prozori kuće, stepenice su premještene s jedne na drugu stranu, kuća je bila cijela ožbukana i sve je to trebalo otući.
Za vrijeme obnove moja pokojna majka je kazala kako se unutar zidova nalazi jedna lijepa kolona, a konzervatori su pomoću kamera otkrili da se zapravo radi o spomenutoj trifori. Jedan dio trifore je nedostajao, pa ga je Ministarstvo kulture dalo napraviti i platilo je to 110 tisuća kuna. Moja je obitelj kupila ovu kuću prije više od 100 godina od poznate trogirske obitelji Karara, čiji članovi i danas žive u Trogiru.
Dakle, u njoj se živjelo, što se kaže u narodu, s kolina na kolino. Tu su živjeli moj dida i baba, stričevi, moji roditelji, a danas živi moja obitelj. Ja i moj sin Milan sa svojom obitelji, a njima sam darovala ovu lijepu najstariju hrvatsku kuću – govori nam Nana Novak, napominjući da joj je ideja bila da kuću pretvori u svojevrsni muzej u kojemu bi pokazala veliki dio povijesti Trogira.
– Kako je ideale zamijenila ekonomičnost, sin se oženio, kuću smo ipak morali prilagoditi za stanovanje, ali u prizemlju kuće postoji jedan dio koji bi se mogao preurediti u starinsku konobu s drvenim bačvama ili u nešto drugo što će ljudi moći vidjeti i razgledati. U kući ima i starinskog posuđa, od kojeg bih spomenula šalice za kavu iz 1850. godine na kojima piše “Pozdrav iz Spljeta”, ali i tanjure iz vremena Marije Tereze – veli nam Nana Novak.
I konzervatori tvrde da je to najstarija sačuvana stambena kuća u Hrvatskoj. Kuća je vjerojatno pripadala hrvatskoj plemićkoj obitelji Tepčija, koja se tu doselila u doba Trpimirovića, a poslije se u Trogiru naziva Andreis. U blizini ove kuće bile su i njihove obiteljske palače. Kuća je izgrađena u 9. stoljeću kao predromanička jednokatnica s triforom. U doba romanike kuća je temeljito preuređena, a predromanička trifora je zazidana.