StoryEditor
ProstorijaOMEĐENO CVIJEĆEM

Oduševio nas je atraktivni unutrašnji dvor u splitskoj Omiškoj ulici, koji je totalno digao vrijednost ‘lošijoj‘ lokaciji stana: tiha oaza otkriva kako i suteren može biti pun svjetla

16. kolovoza 2021. - 12:23

Šetajući starijim gradskim ulicama u kojima pročelja zgrada započinju na samom trotoaru, ne možemo ni zamisliti kakvo se "blago" krije iza njihovih portuna.

Zavirili smo u jedan od takvih u splitskoj Omiškoj ulici i otkrili gotovo potpuno zaboravljeni unutrašnji dvor. Kažemo gotovo zaboravljeni, jer ga je iz napuštenosti i zaborava izvukla Ivona Maršić kad je zajedno s roditeljima odlučila kupiti baš stan koji ima izlaz na unutrašnje dvorište.

Kaže nam kako je odmah vidjela potencijal u stanu, koji je s ulične strane u suterenu, s ulaza se spustite nekoliko skalina pa možete ravno u dvor ili lijevo u stan.

I onda dok ste u portunu pitate se što vas čeka iza vrata stana, jer ne možete ni zamisliti da se tu krije stanovanje koje ima sve atribute kuće s vrtom.

Južni prozori i vrtna vrata puštaju svjetlosti više nego što bi čovjek očekivao, a iza njih uredna zelena oaza. Upravo u tom gotovo zaboravljenom unutrašnjem dvorištu.

image
Paun Paunović/Cropix


Već godinama pratimo što su Zagrepčani napravili od takvih dvorišta i u njima organiziraju svakojaka proljetna i ljetna događanja, gotovo pravu manifestaciju, a u Splitu gotovo ništa.

Ali Ivona je znala što će. Nešto je naučila i od svojeg oca koji je lanjsko korona-razdoblje proveo u popravljanju zidića u tom zatvorenom dvoru. Bili su oronuli, gotovo da su se mrvili, a u dvoru ih je iz nekog razloga bilo više nego što je potrebno.

Vjerojatno su nastali u vrijeme Drugog svjetskog rata kad su tadašnji stanari zgrade u dvoru naknadno ukopali drvarnice koje su im poslužile i kao skloništa za vrijeme bombardiranja Splita.

Sada je cijeli dvor uredan i bijel, zaklonjen zelenim ogradama, tako da vas tu nitko ne vidi iz susjednih zgrada.

Od bugenvile do banane i smokava

Kad su počeli raditi u dvoru, poduprli su ih i neki susjedi s gornjih katova samo zato što im je bilo drago imali lijep pogled s prozora, iako dvor nikad i ne koriste.

Sve je u dvoru zajedničko i otvoreno za sve stanare, ali je ispred južnih prozora Maršićevih zelenije. Ivonina majka Marija je sve oplemenila cvijećem. Bila je spriječena u vrijeme našeg posjeta pa nam nije mogla uživo ispričati o svakoj biljci u vrtu.

image
Zelenilo dvora buja u najljepšim izdanjima
 
Paun Paunović/Cropix


Zbog toga smo bili malo zakinuti za priču kako oživjeti sukulente, asperaguse ili tko zna koje sve cvijeće koje je prije njih tu kržljavilo i preživljavalo, a sada buja u najljepšim izdanjima.

Ima tu nekoliko banana u velikim pitarima, čak i smokava, i čudimo se što imaju čak i plod, a stabalcu nema ni metra dužine.

Nižu se tu pitari s lozicom, bugenvilom, raznim sukulentima, điranima... svega, ali najljepši dio je onaj popločani ispred ulaza u stan. Tiha oaza s ljuljačkom ispod suncobrana, opkoljena cvijećem... i dva koraka do dnevnog prostora stana.

Kad su preuređivali stan, Ivona je nastojala iskoristiti što više starih stvari.

image
Na tetinoj 'psihi' su smješteni sentimentalni predmeti
Paun Paunović/Cropix


Tako je tu donijela i donji dio tetine starinske "psihe", od namještaja onog stila iz pedesetih godina, optočenog furnirom. Ivona kaže kako svugdje nailazi na takav odbačen namještaj i ne može se načuditi kako u njemu nitko ne prepoznaje vrijednost, ne samo zbog kvalitete, punog drva i furnira, nego i zbog estetike.

Na tetinoj "psihi" su smješteni i neki sentimentalni predmeti, poput starog radija koji je mama Marija davno donijela iz Slavonije gdje se inače i rodila i živjela kao djevojka.

Pored radija je prastari, teški crni, metalni pisaći stroj, na kojem bi pozavidjeli kolekcionari ili mi novinari koji smo radili u ona doba prije kompjutora.

Južna i sjeverna soba

Stan izgleda puno prostranije nego što govori njegova kvadratura od sedamdesetak metara četvornih. Zbog južnih prozora i sunca stječe se dojam prostranosti. Doduše, nijedna prostorija tu nije baš premala.

image
Podrumski stan ostavlja dojam većeg prostora od svojih 70-ak kvadrata
Paun Paunović/Cropix


Uz spomenuti veliki dnevni prostor, hodnik pristojne veličine, nastavljaju se dvije spavaće sobe.

Ona južna je, rekli bismo malo ozbiljnija zbog namještaja, petrolejastog kreveta s visokim uzglavljem, sivog ormara i neobične crne komode ispod osunčanog prozora.

image
Južna soba je malo ozbiljnija zbog namještaja
Paun Paunović/Cropix


Sjeverna soba s velikim prozorima koji gledaju na ulicu, svakome će prirasti srcu. Uređena je u "shabby chicu", bijela, blago rustikalna s krevetom i baldahinom s prozračnim velom, baš romantično.

image
Sjeverna soba, s velikim prozorima koji gledaju na ulicu, svakome će prirasti srcu
Paun Paunović/Cropix


Drugačija od svih

U dnu hodnika je i glavna kupaonica. Obično o ovim dijelovima stanova i kuća koje smo obilazili, rijetko imamo što reći osim dvije-tri rečenice kad su besprijekorno osmišljeni, ali o ovoj kupaonici Maršićevih bismo mogli na dugo.

Najprije se iznenadite kad se otvore vrata i ne znate jeste li u Splitu, Maroku ili kakvoj turskoj seriji. Nije hamam, nije nikakva istočnjačka kupelj, ali je drugačija kupaonica od svih koje smo ikad vidjeli.

image
Kad otvorite vrata kupaonice, ne znate jeste li u Splitu, Maroku ili kakvoj turskoj seriji
Paun Paunović/Cropix


Najprije vam pogled privuče luk u zidu poput malog prolaza u skriveno mjesto s kadom, a onda ne možete odoljeti ni plavo-bijelim marokanskim pločicama.

Sve je funkcionalno i suvremeno, a opet je tako bajkovito kao da je baš maloprije odatle izišao neki šeik.

A nakon svega, mi smo još jednom izišli u dvor i odlučili istražiti koliko još ima takvih sjajnih mjesta u gradu koje su stanari iz tko zna kakvih razloga napustili i zaboravili.

image
Stan je iz napuštenosti izvukla Ivona Maršić, koja ga je kupila zajedno s roditeljima
Paun Paunović/Cropix
image
Paun Paunović/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. listopad 2021 21:03