Kad smo čuli da je na Biokovu već u funkciji nova kuća koja je izgrađena za potrebe članova HGSS-a i Parka prirode Biokovo, morali smo posjetiti to izuzetno zdanje.
Vidjeti kako izgleda izvana, što nudi u svojoj unutrašnjosti, gdje se nalazi, koliko je važna spašavateljima iz Makarske, koliko Parku prirode Biokovo... a da bi sve to doznali “na put” su nas poveli Ante Kukavica, pročelnik HGSS Stanice Makarska, uske specijalnosti speleo-ronilac te Jakov Kalajžić, njihov administrator, inače geolog po struci i vodič potražnog psa, ali i instruktor u školovanju za potražne pse.
Put do kuće dug je oko 20 kilometara uzbrdo uskom cestom od Makarske, ali puno je “duži” dok s našim domaćinima sjedimo u službenom Caddyju i kroz gužvu “krčimo” put do spasilačke kuće.
Već na ulazu u Park prirode konačno shvaćamo što se ljeti “turistički” događa na Biokovu, jer kolona automobila strpljivo čeka podizanje rampe, kad u jednom trenutku može proći tek dvadeset vozila.
Sve stranci, strpljivo čekaju, među njima najviše poljskih registracija, što nam najbolje i svjedoči o onoj već uvriježenoj da uglavnom Poljaci u japankama lutaju po opasnoj planini i zadaju posla spašavateljima HGSS-a.
Željela poljubiti bebu poskoka
I dok se vozimo, slušamo nevjerojatne priče naših energičnih i simpatičnih domaćina, od one o Skandinavki koja je našla bebu poskoka i poželjela ga poljubiti, pa je na koncu srećom sve završilo sretno, do turista koji se u patikama poskliznuo s vrha sv. Jure dolje niz liticu, pa im je trebalo 45 minuta samo da se konopima spuste do njega.
A u kakvom su ga stanju zatekli, bolje je ne spominjati, osim da je preživio, a to je spasiocima najvažnije. Slušamo nevjerojatne priče i iskustva Ante i Jakova i potpuno nam je jasno koliko im je trebala kuća koja će biti interventna baza za hitne situacije spašavanja, u kojoj će sad u sezoni stranih planinskih skitalica biti sve više.
Putem uzbrdo po cesti nailazimo na ljubitelje čistog zraka, prirode, Bikova... koji na paklenoj vrućini, čak i na ovoj planinskoj visini, odlučno pješače prema vrhu. Ima i biciklista i motorista i luksuznih automobila.
Neki će se zaustaviti na popularnom biokovskom “Skywalku”, staklenoj šetnici nad bezdanom, a neki će produžiti do vrha. I mi prolazimo pored “nebeske šetnice” gdje se održava red kako se ne bi pretrpala staklena stazica i prepunio omanji parking. Vozimo se još oko 4 kilometra do našeg cilja. I konačno – kuća.
Kao da je oduvijek tu
Jednostavnih linija, duguljastog oblika s blago nakošenim krovom, obložena tamnim drvom, usred surovog kamenog ambijenta, uklopljena tako kao da je oduvijek bila tu.
Kad da je baš to sedlo na visini od oko 1400 metara nadmorske visine, ispod vrha Kadulja, u predijelu vrha Vošac, zapravo na odvojku za Vošac prema sv. Juri, oduvijek čekalo postavljanje ove modularne kuće s konkretnom, humanom, spasilačkom svrhom.
Prije negoli uđete u njezinu unutrašnjost i ne sanjate da vas unutra čeka pravi skandinavski ugođaj, sve obloženo drvom, baš kao što je i sav namještaj unutra. Kao da ste taj sklad, jednostavnost interijera i čistu ljepotu vidjeli tek na nekim stranim stranicama o arhitekturi i uređenju interijera, gdje mjera i savršenstvo najbolje prijaju čovjeku.
Kuća zauzima površinu od 50 metara četvornih, više od toga HGSS nije mogao zakonski dobiti, napominje Ante Kukavica, ali njima je ovo taman. Taman bi bilo i nama, složili smo se. Naš fotoreporter Nikola je uzdahnuo:
– Ovdje bi se moglo živjeti!
A potpisnica ovih redaka:
– Ovakva kuhinja je moj san!
Osim što ima struju, pa i svoj agregat kad zatreba, vodu iz gustirne ispod kuće, ima veliki prostor u donjem dijelu kojim dominira dugi, teški drveni stol, koji poput kuhinjskog otoka s jedne strane ima sve što je potrebno u najmodernijoj kuhinji, lavandin, ugrađenu plinsku ploču za kuhanje i dovoljno prostora za spravljanje hrane.
Uz istočnu stijenku prostorije su klupe-spreme, a Ante nam otvara i pokazuje sve što se nalazi ispod poklopaca: kompletna medicinska oprema, od kisika i automatskog defibrilatora do malih boršica za osobnu hitnu pomoć.
Prostora koliko hoćeš, a cijela južna stijena je od stakla te daje dovoljno svjetla i sunca. Tu je i izlaz na malu šljunčanu “terasicu” gdje se može sjesti na drveni stol s klupama i za dežurstva i mirnih trenutaka uživati u prirodi, mirisima netaknute planine, tišini...
Izvrsna izolacija
Iznad donjeg prostora čelične stepenice nas vode do galerije i još jedne male sobice, gdje može ukupno prespavati više od dvadesetak osoba. Vidimo u sobici da su deke tu već složene.
Doći će i madraci, dodaje nam Jakov, ali Ante pojašnjava kako su nedavno u planini imali svoje redovne vježbe i tu je spavalo 15 članova HGSS-a Makarska. Svaki u svojoj vreći za spavanje, kaže, pa im i ne treba puno prostora.
Izolacija kuće je izvanredna, što su članovi HGSS-a osjetili još dok su za hladnijih dana postavljali kuću. Nije ni vruće ni hladno, a lako se zagrije, veli nam Ante Kukavica i nastavlja:
– Godinu i pol dana samo se pripremali za ovu kuću. Sve je bilo važno, površina, materijal, visina... Odredili smo između nas radnu komisiju od četiri člana, koji će utvrditi što je važno za naš posao, jer gdje je puno ljudi, nikad kraja.
Kad smo konstatirali što nam kuća treba omogućiti i u dogovoru s Parkom prirode Biokovo, krenuli smo prema ministarstvu i Hrvatskim šumama. Dva smo dana nas dvojica išli po Biokovu i tražili idealno mjesto za postavljanje kuće, ravnajući se prema vremenskim prilikama, udaljenosti od vrha, od “Skywalka”... tako da smo se odlučili baš za ovo, tu smo točno usred Parka prirode, pet, šest kilometara od vrha sv. Jure.
Arhitekt odradio gratis
Projekt kuće napravio je besplatno arhitekt Ivan Filipović, koji je već nagrađivan za svoju poznatu betonsku kuću u Brelima – govori Ante.
Kad su nakon godinu i pol dana dobili sve dozvole, bila je dilema oko izvođača jer se prvo mislilo da bi kuća mogla biti drvena, no, zbog specifičnih vremenskih prilika i razlike u temperaturi danju i noću, po svemu je bila logična odluka – odabrana je tvrtka “Modular Living”, o kojoj je i “Slobodna” davno pisala kad je inženjer građevine Tonči Viljac na Klisu pokrenuo izradu modularnih kuća od čeličnih konstrukcija, fantastičnih izolacija, ventilirajućih krovova i fasada...
– Ne štedim na materijalu ni na termoizolaciji – kazao nam je još lani Tonči Viljac, vlasnik i direktor “Modular Livinga”, kad nam je pokazivao čelične profile od kojih sve počinje. Od čeličnih profila minimalno 100x100 milimetara, pa dalje kako nam je bio Viljac objasnio:
– Čelični profili pune se kamenom vunom od 10 centimetara ili eventualno mineralnim materijalima uz zahtjev naručitelja, investitora ili vlasnika. Uz to, ide i tekuća pjena za bolju izolaciju, pa na vanjsku stijenu još i panel od pet centimetara, koji stvara toplinu kao kamena vuna od 25 centimetara.
A sve zajedno, govorio nam je Viljac, čini izolaciju kao da je riječ o zidu od 35 centimetara. Izvana se stavlja takozvana ventilirajuća fasada kako bi se objekt stalno sušio, a unutra ne bi bilo vlage.
12 dana u pogonu, 18 na Biokovu
– Objekt je sklapan u proizvodnom pogonu u Samoboru. Na njemu se u pogonu radilo 12 radnih dana, a na Biokovu 18 radnih dana uz svesrdnu pomoć rukovodstva HGSS Makarska. I najbitnije, veoma dobru suradnju imamo s tom stanicom, kazao nam je ovom prilikom Tonči Viljac, dodajući na kraju kako je u ovu kuću ugrađeno 11 tona čelika.
Kako se i ova modularna kuća na Biokovo dovozila u dijelovima, začudili smo se kako je sve to prošlo uskom biokovskom cestom.
– U centimetar na nekim dijelovima! – kaže Ante.
Znači, teško i naporno, ali ovoj spasilačkoj ekipi ništa nije teško. Pričaju nam Ante Kukavica i Jakov Kalajžić kako su oko kuće radili svi članovi HGSS-a. Svatko od njih zna nešto, svi su volonteri u HGSS-u i zdušno se predaju, i spašavanju ljudi i svemu što treba, od slaganja suhozida oko kuće, zemljanih radova, provođenja struje...
Vrijedi 800 tisuća kuna
Puno su toga odradili sami, a oni koji baš nemaju vješte ruke, kaže nam Kukavica, ovi koji su ekonomisti i slično, njima su dali drugog posla.
Imali su i puno donatora, koji su s radovima ili novcima pripomogli dovršetku spasilačke kuće vrijedne 800 tisuća kuna. Pročelnik makarske stanice HGSS-a svakako nas moli da ne izostavimo najveće donatore: “Michigen” iz Tučepa, “Obujam” iz Zagvozda, “Avdić gradnju”, “Merlin Company” i “King Trade” svi troje iz Makarske, te “Klimatizaciju Švabo” iz Trogira.
Svi su oni pomogli da Biokovo dobije interventnu bazu kakve nema u Hrvatskoj, a skoro ni u cijeloj Europi.
– Sve baze koje smo vidjeli u Europi i kod nas, nisu ovakve. Ovo je prva kuća ovakvog tipa u planini, namijenjena samo za ovu našu svrhu. Ona je tu i radi osiguranja Parka prirode, bit će i kontrolna točka čuvara prirode.
Tu će tijekom turističke sezone dežurati barem po dvojica članova makarskog HGSS-a kako bi bili što bliže unesrećenima.
I dok se vraćamo niz strmu cestu, gledamo gore “po rubu” surove sive planine u blizini “Skywalka” načičkane strance ko ptice na žici, a Ante Kukavica se ljuti:
– Evo, ovakve spašavamo. Oni nisu svjesni kako je lako skliznuti odatle.
