StoryEditor
Prostorijabalans između starog i novog

Franjevačke sobice postale su luksuzni apartmani s pogledom na more ili vrt: obnovljen samostan Gospe od Špilice na Lopudu iz 1483.

Piše Olgica Ivić Grizelj
24. srpnja 2021. - 15:51

Kad se prvih dana srpnja na Lopudu okupila filmaška ekipa, suosnivač prvog Ponta Lopud festivala i direktor Sarajevo film festivala Mirsad Purivatra zadovoljno je zaključio da je konačno pronađeno mjesto na kojem će se ljudi s filma i oko njega moći sastajati, i dodao da okruženje koje nudi predivan otok može biti samo inspiracija.

To 'filmsko' mjesto na elafitskom otoku kraj Dubrovnika jest obnovljeni franjevački samostan Gospe od Špilice o čijoj je ljepoti nedavno i Shoteby's objavio priču pod nazivom "Raj obnovljen na Lopudu". Taj se raj proteže na gotovo 5000 četvornih metara gdje su smješteni i samostan i tvrđava i terasasti vrtovi s ljekovitim biljem... gdje je moguće ostvariti odmor među starim zidinama, ali gdje je sve u savršenom skladu s modernim životom.

'Lopud 1483' naziv je današnjeg obnovljenog samostanskog kompleksa koji je postao luksuzno, kulturno i duhovno mjesto.

Trinaest bivših ćelija franjevaca danas je pretvoreno u pet luksuznih apartmana s pogledom na more ili vrt, u kojima je besprijekorno postignut balans između starog i novog. Broj u imenu nije slučajan s obzirom na to da je riječ o nekadašnjem franjevačkom samostanu izgrađenom u petnaestom stoljeću, a bio je napušten skoro 200 godina.

Ni franjevci ni itko drugi tu nije boravio od 1822. godine, sve dok se nije dogodio 'onaj trenutak' kad je samostan Gospe od Špilice zablistao i postao utočište za luksuzan odmor, ali ujedno i oaza na malom otoku na kojem mir ne može narušiti zvuk automobila, već samo motori brodica s pučine.

Obnova duga 20 godina

Francesca Thyssen-Bornemisza, kreativna direktorica, zaštitnica umjetnosti, filantropkinja, osnivačica i predsjedateljica fondacije TBA21 (Thyssen-Bornemisza Art Contemporary), stigla je 1992. u Dubrovnik kako bi pomogla restauraciji i obnovi umjetnina oštećenih u ratu. Jednom prilikom otac Pio Mario poveo ju je na Lopud kako bi joj pokazao napušteni samostan.

Sljedeći put je Francesca na Lopud dovela Franka Gehryja, jednog od najvećih arhitekata današnjice koji joj je savjetovao da preuzme restauraciju, ali da si u tom poslu dade vremena. I tako je i bilo, samostan je preuređivan punih dvadeset godina.

Trebalo ga je u potpunosti obnoviti, jer lako je zamisliti u kavom stanju može biti građevina koja se ne koristi dva stoljeća.

Začudo, 200 godina napuštenosti ipak nije uništilo neke dijelove originalne žbuke iz 16. stoljeća, a kreativna direktorica Thyssen-Bornemiszu je znala koliko je važno zadržati što više autentičnosti tog predivnog kompleksa.

Konsolidaciju konstrukcije dovršili su inženjeri iz Karlsruhea, što je zdanju vratilo strukturu bez gubitka patine zidova što je bio arhitektonski podvig sam po sebi.

A briljantna mlada arhitektica iz Zagreba, Rujana Bergam Marković iz arhitektonskog studija 'Arhitektri' nastojala je izraziti kreativnost kroz neočekivane detalje i zaokrete u prostoru i postigla je impresivan ambijent, a zajedno s kolegama iz ureda 'Arhitektri' radila je na interijeru kao i na cjelokupnoj obnovi samostana.

Unutar samostana izložen je i originalni renesansni i gotički namještaj, kao i umjetnine od kojih je većina krasila Villu Favorita u Luganu, a sada su te vrijednosti prvi put izložene javnosti.

Njihovo postavljanje u samostanu osmišljeno je tako da posjetiocima pruži priliku da "žive poput kolekcionara", onako kako je to bilo generacijama u obitelji Francesce Thyssen-Bornemisza.

Tako sada ulaz u samostan krase dva izvanredna anđela izrađena od drva koja su nekada stajala na ulazu Ville Favorita. Težak trpezarijski stol od oraha u samostanskoj trpezariji datira iz 1550. godine, a nekad ga je u svojem domu koristio otac Francesce Thyssen-Bornemisze. Okružen je stolicama od orahova drva i kože, izrađene u Dresdenu početkom 18. stoljeća.

Remek-djela na zidovima

Na jednom zidu visi remek-djelo Furinija iz St. Sebastiana s početka 1600. godine, a tu su još i ormarić s dragocjenim renesansnim šalicama, kaležima i ukrasnim zdjelama koje je prikupio Francescin djed. U blagovaonici se nalazi i jedan od omiljenih komada iz obiteljske zbirke Thyssen-Bornemisze - slika Franca Maria Prettija koja datira iz 1645. godine. Ima tu i gotičkih škrinja koje su ovdje savršeno slažu sa suvremenim minimalističkim namještajem talijanske dizajnerice Paole Lenti.

Samostan je i danas središte promišljanja i molitve, a njegov ambijent i dalje ima iste 'ljekovite' osobine. Tijekom restauracije Thyssen-Bornemisza je otkrila staru ljekarnu koja datira iz renesanse te je u dubrovačkim knjižnicama istražila izvorne rukopise o ljekovitom bilju. Odlučila je ponovno otvoriti staru ljekarnu u samostanu, u kojoj se koriste neki originalni recepti iz 15. i 16. stoljeća. Ovo otkriće je također dovelo do obnove svetog vrta s 80 vrsta ljekovitih biljnih vrsta. Vrt je obnovljen s pažnjom kako se ne bi narušio njegov renesansni dizajn. Između samostana i mora, stvoreni su široki travnjaci, prošarani stablima maslina i limuna, presijecani šljunčanom stazom i dugom pergolom.

- Opsežna obnova 'Lopuda 1483' trajala je više od 20 godina, a tijekom dugog vremenskog razdoblja tu su prisustvovali mnogi stručnjaci iz cijelog svijeta. Mi smo se pridružili 2015. godine i ostali do kraja, kazala nam je Rujana Bergam Marković te dodala.

- Ovo je doista jedinstven projekt i to ne samo kao tema i činjenica da se radi o zaštićenom spomeniku kulture, veći zbog nevjerojatnih ljudi koji su sudjelovali u ovoj revitalizaciji. U ovakvom projektu dajete sve od sebe, ali i nevjerojatno puno učite!

Arhitekticu smo pitali i što je bio poseban izazov u radu na tako starom zdanju.

- Sam projekt, ili bolje reći novi program, razvijao se kroz vrijeme, ali ideja je od početka bila imati dvostruku funkcionalnost. Samostanski kompleks zamišljen je kao moderno duhovno utočište, ali i mjesto otvoreno za javnost.

Stoga je 'Lopud 1483' jedinstveno mjesto na kojem možete održavati koncerte, performanse, izložbe i predavanja, kao i mjesto za pronalazak mira i povlačenje iz svakodnevne rutine.

Spajanje novog programa, suvremene priče koju smo morali smjestiti u povijesnu strukturu imalo je vrlo izazovne momente.

To se očitovalo ne samo u stvaranju koncepta već i kod tehničkih rješenja koja su morala biti tako osmišljena da sve funkcionira i zadovoljava standarde našeg doba, a u isto vrijeme da ne narušavate i oštećujete povijesnu strukturu. Koridori instalacija ponekad su se činili kao vrlo zahtjevni labirinti.

Na pitanje koliko je bilo teško pomiriti staro i novo, arhitektica je kazala.

- Staro i novo sada pričaju jednu priču. Od starta smo se postavili prema starom sa velikim poštovanjem. Svi novoprojektirani elementi interijera i eksterijera su promišljani na način da budu jednostavni, smireni i suvremeni. Svakako su to elementi novog doba, ali ne dominiraju već su u sinergiji sa naslijeđem. Mislim da mi je nadraži komentar bio kada mi je jedan kolega rekao da sve izgleda kao da je tamo oduvijek a sasvim je jasno vidljivo što je nova intervencija.

U unutrašnjosti samostana nalaze se mnogi komadi namještaja koje je dizajnirala Paola Lenti, poznata talijanska produkt dizajnerica, čiji je pristup zasnovan na mirnom suživotu naizgled raznolikih utjecaja, a dijelila je istu filozofiju koju su Francesca i tim imali za projekt.

Suradnja s Lentijem

- Suradnja s Paolom Lenti je bila samo kod opremanja interijera. Divno je bilo raditi baš s njom pogotovo što smo započeli suradnju u njihovom sjedištu u Medi kod Milana. Vidjeti uživo kako funkcionira njihova tvornica namještaja je doista impresivno. U načelu njezin namještaj je odabran baš zato što se odlično uklapa u tu priču jednostavno “with a twist”. U odabranim komadima nema pretjerivanja u formi, neki su čak primarni. Međutim teksture materijala i boje pričaju jednu drugu priču. Tehnička rješenja samih komada su fantastična.

Gledajući danas bivši samostan čija je obnova zasigurno tražila širinu, zanimalo nas je i koji je kutak ili prostor u cijelom kompleksu arhitektici Rujani Bergam Marković osobno najdraži i najuspješnije realiziran.

- Iskreno, 'Lopud 1483' je raj na zemlji. Možete biti na suncu ili se sakriti u sjeni stoljetnih maslina; privatnost možete pronaći u osamljenom kutku vrta ili uživati u društvu na krovnoj terasi tvrđave s pogledom na nepregledni horizont i susjedne otoke. Zalasci sunca uistinu su nevjerojatno iskustvo.

Kad se osvrnete oko sebe, postajete svjesni jedinstvenosti prostora. Vaš um brzo odleti u neka druga, daleka vremena i zapita se koje bi vam nevjerojatne priče ti zidovi mogli ispričati. To je potpuno različito i jedinstveno iskustvo i na određeni način daje vam drugačiju perspektivu svega. Obično kao turisti posjetimo povijesnu zgradu, obiđemo je, napravimo nekoliko slika i to je to.

Ovdje imate mogućnost zaustaviti se na trenutak, iskusiti i sve to upiti. Netko će možda biti tamo za jednodnevni posjet, netko će možda imati priliku provesti dane u samostanu, ali svi će dobiti zaista veličanstveno iskustvo, kazala je na kraju arhitektica.

item - id = 1115003
related id = 0 -> 1115049
related id = 1 -> 1095619
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. rujan 2021 22:50