Uvijek veličamo strane trendy lokacije, koristimo blazirane, bedaste izreke tipa "ovo bi mogla biti hrvatska Provansa", ne shvaćamo da planetarnih glorifikacija imamo oduvijek doma, tu u susjedstvu.
I još se čudimo kad stranci na naše svekolike ljepote padaju u nesvijest od oduševljenja, pobrojavamo ih kao da su Marsovci, ne shvaćamo bit ni kada nas svekolikom svijetu predstavljaju kao raj na zemlji. A naša zemlja tih malih rajeva na zemlji ima na svakom koraku. Ovaj put vodimo vas u "tiny house", u prijevodu kućicu od 25 kvadrata prizemlja, te isto toliko na katu iznad, nastalu na starom imanju u biokovskom selu Umcu, smještenom ispod Kotišine.
Južna strana Biokova posljednjih je desetak godina doživjela uzlet, ljudi s obale počeli su se vraćati u stara napuštena sela i, što nas jako raduje, nisu u njima gradili dosadne apartmanske gigante. Ježimo se na takve intervencije u prostoru stijenja, visina, pogleda na arhipelag, u okružju maslinika, makije, vinograda, na terasastim terenima.
Obitelj Milunović dokaz je da i malo može biti veliko. Primjer je njihovo imanje od 3000 kvadrata koje je Julija Milunović dobila kao bakino nasljedstvo. Oni su velika, društvena familija s puno rodbine i prijatelja, pa ne čudi što se u drvoredu bajama, u šumi maslina održavaju rođendani, krštenja, pirevi, fešte diplomiranja, djevojačke i momačke zabave, druženja, balotavanja, roštiljanja...
Sve je prešlo preko ruku
– A oni koji tu dolaze s nama guštati u ovoj prirodi isto tako su nam pomagali dok smo radili našu malu kuću. Bila je dom moje bake, spaljena je u ratu, zidovi su joj popucali. I tako je stajala dok je nismo odlučili obnoviti. Sedam je godina to trajalo, malo-pomalo, bez kredita, kako smo stizali od naših plaća. U obnovi su nam ruke davali i rodbina i prijatelji, koji danas s nama guštaju u ovom našem lipom kutku.
Odmah smo rekli da nećemo ukaljati prirodu, željeli smo da bude onako kako je bilo nekada. Kuću smo morali prvo srušiti, a kamen smo sačuvali i od njega napravili novu istih gabarita. Muž Toni svaki je kamen svojim rukama klesao, pa smo napravili terase, suhozide. Kako imamo 3000 kvadrata, još se puno toga ima srediti. Ali i ovako nam je puno, puno lipo – veli Julija.
Da lijepo! Sva je u vidikovcima, uvijek negdje danju ima hlada, pa svako malo osvane kutak za odmor napravljen od paleta, pokriven debelom spužvom. Ili stol u drvoredu bajama. Pa ležaljke unutar stabala maslina. Bazen je na povišenju, a kako u ovom kraju nema tekuće vode, dovozimo je vatrogasnom cisternom. Nema ni struje pa je krov pokriven solarnim panelima. Teren je brdovit, na padini, do kuće nema asfaltiranog puta pa se sve što je bilo potrebno za obnovu, i danas za boravak, nosilo na rukama.
Kuća je mala, zato i upada u kategoriju "tiny houses", no ne doima se takvom. Kako su to uspjeli postići, objašnjava nam Julija. Pročitajte njezine savjete, svakome tko ima ovako malo kameno zdanje dobro će doći ideje koje štede prostor.
Mali WC
– WC nam, primjerice, ima samo dva kvadrata i u njega je sve stalo: tuš-kabina, školjka i iznimno efektan drveni umivaonik napravljen od stare bakine masline. Izrađen je od većeg komada drva, obrađen kod stolara, zaštićen premazima, i ne samo da štedi prostor u ta dva kvadrata prostorije, nego je i iznimno efektan. Iznad umivaonika nismo stavljali uobičajeni element, nego zrcalo s okvirom.
Idemo na gornji kat. Nema betonske ploče, poštovali smo staru gradnju pa smo upotrijebili drvo.
Znači, drveni pod do kojega se dolazi ljestvama starinskog tipa. Spiralne ili zavojite stepenice nisu nam bile u planu jer uzimaju prostor, radije smo se priklonili tradicionalnom stilu, onom kakav se nekada koristio u starim kućama. Najveći nam je problem bio naći majstora koji nam je realizirao želju. Gornji kat je otvorenog tipa, nismo ga smanjivali pregradama, ali radi sigurnosti prolaza, oko otvora smo stavili prozračnu ogradu od metalnih šipki – veli Julija.
Ima i ormara, na prvi su pogled neprimjetni. Smješteni su u kosini krova, koji u najvišoj točki iznosi 1,75 metara. Izgledaju mali, ali su duboki i u njih stane jako puno opreme. I na odličan način nude iskorištavanje prostora. Kabeli za televiziju i ostale stvari sakriveni su ispod uređaja, u drvenom ormariću koji je poslužio kao zaklon, ali i funkcionalni element.
– Blagovaonica i kuhinja imaju 20 kvadrata, tu je veliki stol za puno gostiju, što je testirano na našim okupljanjima. Prostor se postigne i pokretnim šankom koji iznesemo van kad u dvorištu priređujemo cocktail-partyje. Osvježenje donose boje, među njima i tapeta s uzorkom maslina, te brojni mali detalji.
Volimo i lijepe i tradicionalne detalje, a one koji se nalaze na vanjskom dijelu u dvorištu kupujemo na zagrebačkom Hreliću. I suprug i ja obožavamo nedjeljom ići na taj zagrebački sajam i baciti se u potragu za blagom. Svaki put nađemo nešto zanimljivo; sve vaze, posude za cvijeće, noge šivaće mašine, velika kola, okvire..., sve smo tu pronašli. Savjet – obavezno dođite što ranije i krenite u cjenkanje – kaže Julija.
Više fotografija možete vidjeti na web stranici, Facebook i Instagram profilu Vice Rudana.