Hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica makedonskog podrijetla Kostadinka Velkovska ostavila je neizbrisiv trag na domaćoj kulturnoj sceni. Publika će je pamtiti po brojnim ulogama u kazalištu, na filmu i televiziji, ali i po osebujnoj energiji, neposrednosti i vedrom duhu kojim je osvajala kolege i gledatelje. Iza uspješne karijere, međutim, skrivala se životna priča obilježena teškim gubicima i tragedijama.
Glumica je preminula nakon teškog moždanog udara od kojeg se nije uspjela oporaviti, a tijekom života više je puta otvoreno govorila o iskušenjima koja su je pratila.
U Zagreb je iz rodnog Skopja stigla sama, s nepunih 19 godina, odlučna ostvariti san o glumačkoj karijeri. Na Akademiju dramske umjetnosti primljena je već iz prvog pokušaja, a uz glumu istodobno je studirala komparativnu jugoslavistiku te pohađala sate violine i pjevanja. Još kao studentica pokazivala je izniman talent, zbog čega je vrlo brzo počela dobivati angažmane na kazališnim daskama.
"Mnogi me pitaju otkud mi tolika energija, a ja samo uživam u životu. Bilo je tragedija, a i sama sam imala velikih zdravstvenih problema, no shvatila sam da je sve u glavi. Bitno je skupiti snagu i krenuti dalje, ne kopati po prošlosti", rekla je jednom.
Prisjećajući se dolaska u Zagreb, govorila je da je upravo taj grad odredio njezin životni put.
"Došla sam na prijemni i prošla, a još sam u Skoplju bila upisala komparativnu jugoslavistiku, što sam poslije i završila u Zagrebu. Sama sam se pripremala za Akademiju, ali sam radila s makedonskim akademskim glumcima, što mi je puno pomoglo. Primljena sam i tako su počele moje životne putešestvije, i nisam požalila."
Već nakon prve godine studija igrala je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, a među kolegama su joj bili Rade Šerbedžija i Zlatko Vitez. Nakon diplome odlazi u Dubrovnik, gdje je kazalište u kojem je igrala stipendiralo njezin rad. To razdoblje kasnije je opisivala kao svojevrsni "glumački magisterij", ističući da se glumački zanat najbolje uči upravo na pozornici.
Iako je profesionalno ostvarila gotovo sve o čemu je sanjala, privatni život donosio joj je niz bolnih udaraca. Najprije je izgubila sestru, koja je tragično preminula u 21. godini života.
"Moja sestra, koja je također živjela u Zagrebu, umrla je u 21. godini nesretnim slučajem. Moj otac, koji je bio predivan čovjek, uvijek je govorio da je najteža stvar u životu gubitak djeteta. Učinio je samoubojstvo. Na rukama mi je umro i suprug Damir Podkrajac s kojim imam sina Nikolu. Izgubila sam ga prerano."
Nedugo zatim izgubila je i majku, koja joj je bila najveći oslonac kroz sve životne nedaće.
"Mama i ja smo ostale same. Dijelila je sa mnom i tugu i uspjeh, no i ona je umrla. Bila mi je najveća potpora u životu. Govorila bi: ‘Koce, ti to znaš, hoćeš i možeš‘. Kad se razboljela, rekla mi je kroz suze da se smrti ne boji, ali joj je žao da mene ostavi samu. Još se nisam oporavila od njezine smrti."
Unatoč svim tragedijama koje su je zadesile, Kostadinka Velkovska nikada nije dopuštala da je život slomi. Vjerovala je da čovjek mora pronaći snagu za novi početak, a upravo su optimizam, rad i ljubav prema umjetnosti bili njezin način da se nosi s najvećim životnim gubicima. Zato će, osim po brojnim zapaženim ulogama, ostati zapamćena i kao glumica koja je i u najtežim trenucima zadržala vedrinu i dostojanstvo, piše nova.rs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....