Prorok Jona proveo je tri dana i tri noći u utrobi velike ribe (kita) i to je poglavlje iz Biblije bilo zasigurno inspirativno dobitniku “Pulitzera” Danielu Krausu da 2023. napiše roman “Whalefall”. Možda ga je inspirirao i slučaj Michaela Packarda – ronioca je 2021. progutao grbavi kit i u njemu je proveo skoro cijelu minutu prije nego što ga je ispljunuo.
Za razliku od morskih pasa, kitovi rijetko predstavljaju opasnost na ekranu (“Orka: Kit ubojica”, “Smrtonosna orka”), kamoli da nekoga progutaju (kratke scene u animiranom “Pinokiju” i “Potrazi za Nemom”), tako da je Krausov roman pretvoren u film kod nas naslovljen “U dubinama”.
“Whalefall” djeluje kao scena u unutrašnjosti kita iz crtića “Pinocchio” i “Finding Nemo” produžena na 106 minuta, a nadovezuje se na trend novomilenijskih “survival” drama ili trilera. Obično su to filmovi s jednim likom (ili najviše dva) u gabuli na svedenoj lokaciji prisiljenim na golo preživljavanje u grozničavoj utrci s vremenom, kao recimo “Brodolom života”, “127 sati”, “Živ zakopan”, “Marsovac”, “Opasnost iz dubine”, “Pad”...
“Buried” s Ryanom Reynoldsom živim zakopanim u lijesu s upaljačem i mobitelom najbliži je primjer filmu “Whalefall” uzimajući u obzir klaustrofobiju i simboliku stomaka kita kao potencijalnog mrtvačkog sanduka za mladog ronioca Jaya Gardinera. Ronioca igra glumac u usponu Austin Abrams (“Trenutak nestajanja”) i prolazi još jednu kalvariju nakon uloge u novom “Resident Evilu”.
Naime, Jay zaranja u dubine kako bi pronašao posmrtne ostatke oca, prekaljenog ronioca Mitta (Josh Brolin), koji je, bolestan od rijetke vrste raka, počinio samoubojstvo pričvršćivanjem utega na tijelo i skokom s broda u more. Taman u trenutku kad mu se čini da je pronašao očevu lubanju, prema njemu dopliva velika lignja u bijegu od ulješure i Jay se zajedno s njom završi naprije u ustima, a zatim i utrobi golemog kita, sa svega sat vremena preostalog kisika u boci za ronjenje.
Dvosmislena poštapalica “Ne kitu u usta” naizgled je bila idealna za naslov recenzije filma sukladno premisi, ali “U dubinama” je preozbiljan za to. Redatelj Brian Duffield, iskusan kad su u pitanju žanrovske spojnice i filmovi svedenog pristupa (“teen” romansa i horor spontanog sagorijevanja u “Spontaneous”, “home invasion” triler s izvanzemaljcem u “No One Will Save You”), s dosta egzistencijalizma kombinira klaustrofobični podvodni/”survival” triler i obiteljsku dramu o očevima i sinovima.
Stomak ulješure je klaustrofobični spoj realističnog (meso, sluz, kiseline) i SF elemenata prožetih “avatarski” svjetlucavom plavom bojom (tekućina unutar kita, svjetlo meduze) koji se dobro slažu s oceanom nalik svemiru. Jay kao da se nalazi unutar “Bloba” ili zatvorske ćelije od mesa čiji se “zidovi” sužavaju i prijete ga ostaviti bez daha i zgnječiti.
Pipci još neprobavljene lignje također predstavljaju opasnost, kao i njezin kljun, zabijen u roniočevu ruku. Sve te “survival” trenutke, koji su tek povremeno teški za progutati i/li repetitvni, Duffield koristi za multisenzorni trilerski spektakl, preslikavajući efekt 4DX kina kad je Jay progutan i mogao bi biti probavljen, ekstra garniran pojavom napadačkih orki u dubinama.
Uzbuđenja redatelj ispresijeca s mladićevim sjećanjima na odnos s iznimno strogim pokojnim ocem, njegovim životnim/ronilačkim lekcijama (“Preživjeli preživljavaju”, “Smireno, neka ti zrak traje duže”) i pokudama (“Imaš slaba pluća”). Flešbekovi uzimaju preveliku minutažu, čine film mjestimice neujednačenim i povremeno prijete preuzeti priču koja je mogla trajati nekih 15-ak minuta kraće i biti isključivi ispričana kao “survival movie”.
Međutim, Duffield rabi flešbekove u svrhu karakterizacije/motivacije junaka: on se, procesuirajući tugu, odlučio na neki način pomiriti s tatom (i samim sobom), a na kraju će se i dokazati (ocu) kao borac, “survivor”, te doživjeti ponovno rađanje u utrobi kita, svojevrsnoj maternici za njega, ali i čistilištu.
Dozom nadrealnog u završnici (Jay u kitu vidi/čuje oca) Duffield dodatno subvertira očekivanja gledatelja i poantira otkrivanjem značenja izraza “Whalefall”. Kad kit umre i padne na dno oceana, njegovo tijelo stvara ekosustav, dugi niz godina hraneći morska stvorenja i organizme. Kit na neki način nastavlja živjeti u drugima, kao otac u sinu. *** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....