"500 milja" je udaljenost iz popistički zarazne škotske folk-rock pjesme Proclaimersa, objavljene 1988. na albumu "Sunshine On Leith". Sigurno ste čuli, a vjerojatno i bar jednom zapjevušili stihove "But I would walk five hundred miles and I would walk five hundred more..." koji reflektiraju ljubavnu tematiku pjesme o multikilometarskom pješačenju za posjet voljenoj osobi.
Istu udaljenost u naslovu mjeri i irsko-engleski dramski "road movie" "500 milja" ("500 Miles"), ali film Morgana Matthewsa nema veze s Proclaimersima. Priču je u scenarij pretočio Malcolm Campbell, inspiriran romanom "Charlie and Me: 421 Miles From Home" Marka Loweryja.
Milje iz naslova tiču se puta koji, srećom ne pješke, prevaljuju 15-godišnji Finn (Roman Griffin Davis iz "Jojo Rabbit") i njegov mlađi brat Charlie (Dexter Sol Ansell) za posjet djedu Johnu (uvijek izvrsni Bill Nighy, drukčiji u relativno sličnoj ulozi filma "I sinovi").
Konkretno, od Sheffielda do Manchestera preko Holyheada u Walesu do Irske – Dublina i, konačno, Dinglea. Finn je naš vodič kroz priču od prvih kadrova i Charliejeva prijevremenog rođenja, zbog čega ga boležljivoga on, djed, baka (Deirdre Monaghan) i roditelji (mamu glumi Clare Dunne, tatu Michael Socha) posebno čuvaju i zaštitnički su nastrojeni.
Film počinje obiteljskom idilom na sunčanoj plaži. "Pretpostavljam da sam mislio da će uvijek biti tako", pripovijeda Finn, prisjećajući se ondašnje sreće. Sunce su u međuvremenu prekrili oblaci. Djed stoji na litici poviše iste te plaže, kao da razmišlja skočiti. "Ne možeš se dovijeka kriviti", čujemo. Kći mu se iz nekog razloga ne javlja na mobitel "nakon onog što je učinio".
Ne znamo što je to točno: John živi sam, više ne vidimo baku, no shvaćamo da Finnu jako smeta što mu majka ignorira djeda i doznajemo da njegovi roditelji planiraju razvod, pri čemu bi razdvojili sinove – da jedan živi s ocem, drugi s majkom. Vođen mišlju "Razvode se, ali ne smiju nas razdvojiti" kad načuje razgovor roditelja, Finn usklikne "Idemo k djedu!" i povede Charlieja na titularni put dug 500 milja, nakon što se iskradu iz kuće.
Charlie i Finn djeluju kao prava braća zahvaljujući glumcima, a put je u "road movie" stilu pun avanture, napetih situacija (švercanje u busu i pregled na granici) te susreta, od čega je najvažniji onaj s Kait (Maisie Williams iz "Igre prijestolja"), mladom djevojkom s ukuleleom, također nesređene obiteljske situacije, koja pristaje Finnu biti "prijateljica u pratnji".
Krajobrazi su prekrasni i gotovo da možemo namirisati irski zrak, a sve to čini znatno doživljajnijom priču o Finnovoj ljubavi prema mlađem bratu i djedu kroz klasično putovanje samootkrića i odrastanja, s teškim temama iz svijeta odraslih kao što su žaljenje, oprost, pomirenje s onim što se dogodilo i samim sobom.
Ovo je jedan gorkoslatki film, iskren i sentimentalan točno koliko treba, rijetko preko granice, a ispričan nelinearnom naracijom i režiran s dosta flešbekova tako da nam se pred očima odmotava sjećanje na vlastito djetinjstvo i odnos s braćom (ili sestrom) te djedom.
Time kao da se redatelj Matthews rukovodio bildajući film prema neočekivanom preokretu koji udara emotivno snažno – mogao bi slomiti poneko srce u publici i izmamiti koju suzu na oko. "500 Miles" u završnici daje emocije na kilometre. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....