Možda nikada niste čuli za Torani, ali velika je mogućnost da ste možda konzumirali njihov proizvod. Ako ste u nekom europskom kafiću naručili latte s okusom vanilije, karamele ili lješnjaka, aromatizirani sirup u vašoj šalici možda je upravo iz njihove proizvodnje.
Iza poznatih sirupa krije se neobična američka poslovna priča. Torani je osnovan još 1925. godine u San Franciscu, a tvrtka je tijekom više od stoljeća preživjela Veliku depresiju, Drugi svjetski rat, brojne gospodarske krize i pandemiju koronavirusa.
No ono po čemu se posebno izdvaja jest tvrdnja da tijekom svoje povijesti nije otpuštala zaposlenike zbog poslovnih kriza.
Sve je počelo s pet okusa
Priča je počela u četvrti North Beach u San Franciscu, poznatoj po snažnoj talijanskoj zajednici. Talijansko-američki bračni par Rinaldo i Ezilda Tore nakon posjeta rodbini u talijanskoj Lucci odlučio je u SAD donijeti sirupe kakvi tada nisu bili uobičajeni na američkom tržištu, piše ET NOW.
Počeli su s tek pet okusa. Danas Torani ima više od 150 različitih sirupa, aroma i dodataka za napitke.
Put do današnjeg uspjeha nije bio jednostavan. Godine 1938. Rinaldo Tore iznenada je preminuo od srčanog udara. Ezilda je ostala s dvoje male djece, ali nije odustala od obiteljskog posla. Uz pomoć obitelji nastavila je voditi kompaniju.
U Toraniju se upravo taj događaj i danas smatra važnim dijelom identiteta tvrtke – ideje da se u teškim trenucima ljudi trebaju držati zajedno.
Veliki proboj dogodio se uz kavu
Torani je veliki zamah dobio desetljećima kasnije, kada je njihov sirup od vanilije početkom 1980-ih iskorišten za pripremu jednog od ranih aromatiziranih latte napitaka u poznatom sanfranciskom kafiću Caffè Trieste.
Aromatizirana kava tada je počela dobivati sve više poklonika, što je otvorilo vrata Toraniju prema golemom tržištu specijaliziranih napitaka.
Danas kompanija u tvornici u San Leandru u Kaliforniji, prema navodima američkih medija, proizvede oko 450.000 boca sirupa dnevno.
Pandemija bila novi veliki test
Još jedan ozbiljan udarac stigao je s pandemijom. Zatvaranje restorana i kafića pogodilo je upravo tržište na kojem je Torani snažno prisutan. Dok su mnoge kompanije smanjivale broj zaposlenih, u Toraniju su pokušavali pronaći način da sačuvaju radna mjesta.
U isto vrijeme pripremali su preseljenje u novi proizvodni pogon. I tu su donijeli odluku koja puno govori o njihovoj poslovnoj filozofiji.
Umjesto da novu lokaciju odaberu samo prema troškovima, porezima i mogućim subvencijama, najprije su analizirali gdje žive njihovi zaposlenici. Cilj je bio da ljudi ne moraju seliti ili napustiti posao zbog preseljenja tvornice.
Radnici su čak sudjelovali u planiranju novog pogona kako bi prostor što bolje odgovarao njihovim potrebama.
Melani Dulbeko, koja se kompaniji pridružila 1991., kada je Torani imao samo osam zaposlenih, smatra da je upravo takav odnos prema radnicima pomogao tvrtki da ostane stabilna tijekom kriznih razdoblja.
Što će biti kada posao preuzme umjetna inteligencija?
Sada je pred Toranijem novi izazov – umjetna inteligencija.
AI već mijenja poslovanje brojnih kompanija, a neke u novoj tehnologiji vide mogućnost smanjenja troškova i broja zaposlenih. Torani, barem zasad, želi drugačiji pristup.
Dulbeko očekuje da će umjetna inteligencija promijeniti način rada i u njihovoj kompaniji, ali smatra da bi tehnologija zaposlenicima trebala pomoći da budu učinkovitiji i preuzmu nove zadatke, a ne jednostavno poslužiti kao razlog za otkaze.
Logika je jednostavna: radnik koji ne strahuje da će ga nova tehnologija zamijeniti spremniji je naučiti je koristiti.
Više od stotinu godina nakon prvih pet sirupa, Torani je danas velika kompanija, ali pokušava zadržati filozofiju obiteljskog biznisa. U vremenu kada umjetna inteligencija i automatizacija mijenjaju tržište rada, njihova priča pokazuje da se rast kompanije i ulaganje u ljude ne moraju nužno međusobno isključivati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....