Naravno, videoigrice. Opažanje medicinskog kurira Bryana (Austin Abrams) prilično je samosvjesno u filmu “Resident Evil”, novom blockbusteru koji nosi naslov popularne videoigre. Nije to jedina Bryanova izjava tog tipa. “Pucao sam u videoigricama, stvarnost me zbunjuje”, kaže on u jednom trenutku.
Kad ostvari malu pobjedu pri kraju filma, Bryan, pak, uzvikne “Videoigrice, da!”. Novi “Resident Evil” nije doslovna ekranizacija neke “RE” videoigre kompanije Capcom, ali pogađa gejmersku bit bolje od šest prethodnih filmova Paula W.S. Andersona s Millom Jovovich u ulozi heroine Alice (2002. – 2017.) i nedavnog “reboota” Johannesa Robertsa s Kayom Scodelario, podnaslovljenog “Welcome To Raccoon City” (2021.).
Štoviše, ovaj “Resident Evil” je ispao iznimno ugodno iznenađenje i nije samo najbolji unutar vlastite franšize, nego i konkurira za titulu najboljeg “videogame” filma svih vremena. Naime, Bryan je prikazan kao običan tip, gejmer ubačen u “Resident Evil” videoigru koja je postala stvarnost (točno u trenutku buknuća zombijevske apokalipse u Racoon Cityju), a on je nikad nije igrao, otprilike kao mali filmofil Danny kad upadne u akcijski film u “Last Action Hero”, samo neiskusniji.
Redatelj Zach Cregger (“Barbarian”, “Weapons” ili “Trenutak nestajanja”) na trenutke dovodi “Resident Evil” do autoparodije, baš kao McTiernan “Posljednjeg akcijskog junaka”. Takav subverzivan pristup “Resident Evilu” mogao bi odbiti neke najveće fanove videoigre, ali i oduševiti filmofile odgojene na zabavnim i pametnim crnohumornim hororima Sama Ramija, od “Zle smrti” do “Poziva upomoć”.
Maksimalno se Cregger odmaknuo od prethodnika koji su iz izvornog “romerovskog” SF horora morfirali u “matrixovske” SF akcije s obilatom uporabom “slow motiona” u slavu Aliceina akcijskog junačenja na tragu Trinity. I Creggerov “Resident Evil” je hororska akcija, ali sasvim drukčija filmska zvijer od Andersonovih filmova upravo zato što Bryan nije muška verzija Alice ili Jill Valentine (Sienna Guillory, drugi “Resident Evil” – “Apokalipsa”), već njezina/njihova sušta suprotnost.
Bryana zatječemo kako donosi organ u bolnicu i dobiva novi zadatak “izvan zone” koji se plaća duplo. On mora dostaviti “prioritet A” hladnjak u bolnicu u Racoon Cityju. Na putu prema tamo, usred snježne noći, Bryan doživi bliski susret s ženom koja mu izleti pred auto i ostane živa nakon (s)udara, što je samo početak njegove i naše noćne more.
Pred nama je poistovjetljiv lik, netko tko s razlogom paničari i ima prirodni “WTF” usklik na usnama u ovoj situaciji, a Cregger dodatno investira u njega time što nije dovršio (prekinuti) telefonski razgovor s trudnom curom i gledatelj želi da joj se uspije javiti. Abrams je u filmu “Wolfs” bježao po snježnoj zimi i to kao da mu je bila priprema za “Resident Evil”, a u međuvremenu glumio u “Weapons”.
Prema kraju njegove “WTF” i ine reakcije prijete postati repetitivne, a i završetak je malo odveć nagao, karakteristično za Creggera. No, gluma i režija svejedno su doživljajne i pohvalno je da je Cregger radnju sabio u ekonomičnih i ritmičnih 90 minuta unutar kojih je prilično izbalansirano orkestrirao akciju, stravu i komediju dostatno za dvosatne filmove, preslikavajući interaktivno gejmersko iskustvo na ekran, kako sitnice, tako i ključne trenutke, tj. ispreplićući igranje i gledanje.
Svega ima u filmu: iznenadni prepadi, kadrovi pucanja u prvom licu (“first person shooter”), zadaci tipa pronaći mete, dobaviti ključ i popeti se na najviši kat nebodera prepunog zombija, susreti s groteskno mutiranim životinjama i “ludim ljudima-monstrumima”, od psa nalik onome iz “Stvora” preko “ljudske stonoge” i curice čija se noga pretvara u pipke do kreature nalik ElisaSue iz “Supstance”.
Cregger se pridržava pravila (video)igre, ali ih i razbija, pa je Bryan “jebeno loš s oružjem” i kad potjera vozilo kroz ogradu ne znači da će je probiti kao u filmovima, a režijski se raspojasao u scenama skakanja i rasprskavanje zombija, te “setpieceovima” ambijentiranim u dizalo i rodilište. To su prizori stvoreni da izazovu reakcije publike i “Resident Evil” je ispao pravi kinodoživljaj. Gledanje filma u punom kinu ekvivalentno je umreženom igranju videoigre, od “Resident Evila” nadalje. **** ⅓
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....