Kad je 54-godišnji Karl Deisseroth, otac petero djece profesor na Stanfordu i jedan od najuglednijih svjetskih neuroznanstvenika, u ponedjeljak usred noći probudio poziv iz Stockholma, njegov se život u sekundi promijenio. Postao je prava zvijezda, a svijet je obišla snimka skromnog profesora u rebatinkama i patikama kako s obitelji slavi veliko dostignuće. Mnogima nije promaknulo kako dosta sliči na Al Pacina u mlađim danima, a malo baca na Tota Cutugna.
Dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2026., zajedno s njemačkim znanstvenicima Peterom Hegemannom i Georgom Nagelom, za otkrića koja su dovela do razvoja optogenetike: metode kojom se pomoću svjetlosti mogu uključivati i isključivati pojedine živčane stanice u živom mozgu.
Deisseroth je rođen 18. studenoga 1971. u Bostonu, a danas živi u Palo Altu u Kaliforniji, nedaleko od Stanforda. Sa suprugom Michelle Monje-Deisseroth, također uglednom znanstvenicom i profesoricom Stanforda koja se bavi dječjim tumorima mozga, ima petero djece. Michelle je također liječnica i neuroznanstvenica.
"Nobelov" poziv stigao je u 0.27 sati po kalifornijskom vremenu. Deisseroth je prvi poziv propustio. Nekoliko sekundi poslije zazvonio je telefon njegove supruge.
"Možemo li razgovarati s Karlom?“ Deisseroth je poslije rekao da je bio potpuno iznenađen i da je gotovo pola minute izgubio sposobnost govoriti. Njegova supruga, međutim, nije bila toliko iznenađena.
- Znam da sam pristrana, ali on je stvarno transformirao područje neuroznanosti, rekla je.
Potom je Nobelovac u dnevnom boravku satima davao izjave novinarima, a njegovo je petero djece još spavalo. A onda se dogodio trenutak koji je osvojio društvene mreže.
Prvo je probudio svoje dvije kćeri, Sophie (10) i Emmu (13).
"Jutros sam dobio telefonski poziv. Dobio sam Nobelovu nagradu“, rekao im je.
Djevojčice su počele vrištati od sreće i bacile mu se u zagrljaj. Sophie je tada izgovorila rečenicu koja je postala svojevrsni hit cijele Nobelove priče:
"Tata, dobio si sve nagrade!“
Njegov 16-godišnji sin Hudson bio je nešto smireniji. Kada su ga pitali kako bi opisao svog oca, kazao je da je njegov otac jedan od najvrjednijih ljudi koje poznaje. Njihov 18-godišnji Alexander je brucoš na Stanfordu. On je ujutro u sedam sati dobio poruku od majke: "Imamo vijesti!!“
Alexanderu je odmah bilo jasno o čemu je riječ. Sjeo je na bicikl i došao kući za pet minuta.
- Svi smo znali da to zaslužuje. Zaslužio je to već odavno - kazao je. I tu je cijela priča postala gotovo filmska. Nakon što je dobio Nobelovu nagradu, razgovarao s novinarima iz cijelog svijeta i saznao da će njegovo ime zauvijek biti upisano među najveće znanstvenike, Deisseroth se vratio svakodnevici. Morao je napraviti sendviče za djecu. Svakome drukčiji i to po dva komada. Nobelovo jutro nije bilo iznimka.
Američki mediji upravo su taj detalj pretvorili u jednu od najljepših priča ovogodišnje Nobelove nagrade: čovjek koji je upravo postao Nobelovac i dalje je tata koji ujutro mora napraviti školske sendviče.
Deisseroth je diplomirao biokemijske znanosti na Harvardu, a zatim na Stanfordu stekao i doktorat iz neuroznanosti i medicinsku diplomu. Na Stanfordu danas predaje bioinženjerstvo te psihijatriju i bihevioralne znanosti, a istodobno i dalje radi kao psihijatar.
Kada su ga nakon osvajanja Nobela pitali kako će proslaviti nagradu, nije najavio veliko slavlje.
- Vratit ću se na posao. Još mnogo toga moramo otkriti i još je mnogo ljudi kojima moramo pomoći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....