StoryEditorOCM
PanoramaVJEČNI GRAD

Veliki vodič kroz Rim iz iskustva naše reporterke; što morate vidjeti, što je bolje izbjeći, gdje jesti, što kušati, čime se voziti i što napraviti u slučaju da vas pokradu‘

17. listopada 2022. - 20:36

Korona: što je to?

Nakon nedavnog putovanja u Rim, dozvolite mi primjedbu: kovida nema više! U zemlji koja je u pandemiji bila najveći generator oboljenja a šleperi s preminulima su se u danu brojili na desetke pa i stotine - znamo da je Italija u Europi držala crni primat - prošla sam toliko gužvi, rizičnih situacija i, bijah uvjerena, svih sojeva virusa koji postoje na svijetu i... Ništa!

Dobrih desetak dana prošlo je od mog godišnjeg odmora i četverodnevnog boravka u glavnom gradu Italije, a da rečene "vacanze romane" nisu, da vrag ne čuje, rezultirale nikakvom zarazom. I to bez nošenja maske (ne samo ja, nego veeeelika većina Talijana i turista), sa gužvama u brojnim objektima, uz korištenje svih opcija javnog prijevoza izuzev taksija: aviona, metroa, autobusa. Nema korone, prohujala je s vihorom!

image

Pogled na Forum Romanum

 

Lenka Gospodnetić

Prebacimo se sa zdravstvenog na turistički aspekt: iskusni putnici znaju da putovati možete "pod a": u vlastitom aranžmanu – opušteno, filtrirajući sami željene sadržaje za razgled, bez stresa uživajući u jelu, piću i šetnjama destinacijom.

Drugi način je posredstvom agencije za organizaciju putovanja, što je u startu skuplje jer agencija rješava ulaznice (koje u protivnom sami lovite online) i dakako uračunava svoju izdašnu proviziju, te omogućuje stručno vođenje sa svojim i(li) lokalnim vodičem što znači učinovitije iskorišteno vrijeme u smislu brojnosti razgledanih znamenitosti.

Kolateralno, na žalost, i popriličnog stresa, trčanja "od točke a do točke b", hranjenja na brzinu, trpljenja odlaska na zahod i drugih nepovoljnih tehničkih bioloških okolnosti. Zauzvrat dobijate komprimirano informiranje i širu sliku grada; mi smo se odlučili za tu opciju, puno informacija ali i bolna križa, napaćen mjehur, žuljeve... No, rekao bi Oliver: vridilo je!

image

Lenka pored Fontane di Trevi

Lenka Gospodnetić

Za početak, dolazak u Rim avionom elegatno je rješenje: let iz Splita do "čizme" traje otprilike koliko i vožnja trajektom od Splita do Supetra. Nakon što se sleti u Fiumicino (zračnu luku talijanske metropole od centra grada udaljenu 24 kilometra) do samog Rima može se stići već za desetak eura vlakom ili autobusom, odnosno taksijem za 50 eura, što sigurno nije cijena za zgražanje. Mi smo bili rasterećeni traženja prijevoza jer nas je do Stazione Termini gdje nam je hotel dovezao dogovoreni autobus.

Rimski kolodvor živahno je mjesto gdje se može mnogošto i kupiti, pekarnice su tamo (i u cijelom gradu) prava senzacija s maštovitim slanim i slatkim zalogajima koji mogu konkurirati restoranima! Na rečenu mjestu postoji i supermarket iz grupacije Coin koji radi čak do pola noći, ali u njemu je u večernjim satima nemoguće kupiti – pivo. Nema veze, odmah preko puta je kombi na kojem će vam Indijac prodati isto pivo po duplo višoj cijeni – na primjer, coronu za tri eura ili njihovo nacionalno Peron za dva i pol eurića. Živjeli!

image

Unutrašnjost crkve Svetog Petra u Vatikanu

Lenka Gospodnetić

Na žalost, kolodvori su populara stjecišta rubnih socijalnih kategorija, pa tako iole pozorniji promatrač lako uoči džepare "u akciji"; uvijek "operiraju" u tandemu, jedan iskoristi gužvicu i "pogura žrtvu" dok je drugi olakša za novčanik. Pokušaj pljačke promatrali smo svojim očima; policajaca ima uokolo, takvi prizori odvijaju im se skoro pred nosom! Na žalost, tijekom sljedećih dana bračni par iz naše grupe doista je pokraden, i to u metrou, podzemnoj željeznici tijekom vožnje. Ljudi su iz Hrvatskog Zagorja, ne znaju ni jedan jezik, obrtnici; u metrou je čovjeku ljupka djevojka "na mote" ponudila da sjedne, što je on odbio, da bi potom bio od nje i nekoliko "kolega" pokraden brzinom svjetlosti.

Ostatak toga dana on i supruga su s vodičem Matom (u ulozi prevoditelja) proveli po policijskim postajama jer bez dokumenata mogu dobiti dopusnicu za prelazak granice jedino ukoliko imaju pečat ambasade, a tomu mora prethoditi prijava krađe kod policije, odnosno karabinjera.

Ako mislite da je naša birokracija najgora u Europi, neka vas "utješi" da su supružnici iz Klanjeca obišli čak četiri postaje dok nisu zaprimljeni u obradu, to jest dobili zapisnik. Ipak, rekli su da su policijski službenici posvuda bili ljubazni, mada na žalost preopterećeni poslom.

image

Stepenište Vatikanskih muzeja

Lenka Gospodnetić

Pogreška koju turist lako napravi je, razabirete, sumnjičavost prema Afrikancima. Oni znaju biti dosadni, pa i blago agresivni kad prodaju raznorazne drangulije po ulici, ali većina njih nisu lopovi jer strahuju od deportacije; prije će vas pokrasti domaći ološ. Podozrivost prema njima daje krila džeparima bijele kože, Talijanima, narkomanima i profesionalcima koji će vam drmnuti "portafoj" dok trepnete. "Kurva ima dičje oči", govorili su stari Splićani; sjetite se toga kad silazite u rimski metro.

Sljedeća korisna lekcija je: koristite metro! Jedna vožnja stoji samo euro i pol, a karta kupljena za "metrobus" vrijedi i za vožnje autobusom tijekom 100 minuta; ne zaboravite, međutim, da s istom kartom u metro ne možete dvaput...

Metro je superbrz i ne mogu mu konkurirati ni autobus, niti taksi, a jedino što trebate znati je – kamo idete. Poviše vrata pišu sve postaje redom, vidljivo je i na zidovima svake postaje, ne možete omanit‘!

image

Pogled iz Vatikanskih muzeja

Lenka Gospodnetić

Gdje god da se nađete, nećete pogriješiti; Rim je muzej na otvorenom, unekoliko me čak podsjeća na veću verziju Splita. Šetnja od Koloseuma do Foruma Romanuma doista nalikuje điru od Peristila do, recimo, Srebrnih vrata, a da smo dio istog kulturnog mediteranskog kruga vidljivo je na svakom koraku.

Izostavit ću opise Koloseuma, Vatikana, Vatikanskih muzeja, Panteona i drugih najvažnijih znamenitosti jer u ovoj reportaži ne želite čitati Wikipediju, zar ne? Ajmo dalje s terenskim zapažanjima!

Ono što je važno u Rimu, pogotovo kad ga stisnu nesnosne ljetne žege, jest okolnost da na više mjesta postoje česme s besplatnom i odličnom rimskom vodom. Naša je grupa neumorno punila i praznila bočice, s pražnjenjem mjehura je bilo pak nešto teže jer javnih zahoda nema dovoljno, a za korištenje "banja" u kafićima bilo bi pristojno naručiti neko piće ili iće, a za to je uvijek bilo nedovoljno vremena. Nadalje, imajte na umu da je riječ "espresso" talijanska tvorenica; nema tamo "meračenja", nego zum-zum, popij i aj ća! Cijena nije ista za kaveni pripravak ako ga pijete na šanku odnosno ako sjednete na neki od šturih štekata, a i raspon cijena je načelno velik – od eura i pol do čak desetak eura za kavu, ovisno o mjestu gdje sjedite, to jest atraktivnosti istoga...

image

Policijski nadzor kod Fontane di Trevi

Lenka Gospodnetić

Vlasniku lokala odmah ćete se svidjeti ako u startu kažete da "imate petnaest minuta za kavu", no ne nadajte se brzoj usluzi; spori su čak i u fazi naplate, u jednom sam lokalu doslovce dvadeset minuta tražila našeg konobara da mu dadem novac. Očito je da kubure s ugostiteljskim kadrom, u kafeteriji/zalogajici unutar Vatikana smo narudžbu čekali oko 45 minuta, da bi se gosti sa tri stola iz naše grupe na koncu demonstrativno digli i otišli.

"U Italiji ne valja imati tanke živce", odmah nam je rekao naš vodič, legendarni poliglot Mate Donadić sa Paga, i to zato što se lako dogodi da neka crkva koju želimo razgledati iz čistog mira bude baš toga dana – zatvorena. Bez objašnjenja, kao što je Papa za uobičajeni podnevni Angelus (obraćanje urbi et obri) trebao blagoslov udijeliti s prozora svog kabineta umjesto iz centralne lože na trgu Svetog Petra, no unatoč najavi njegova službenog officea to se uopće nije dogodilo. Možda je dezinformacija hotimično plasirana zbog predostrožnosti jer se baš u nedjelji našeg hodočašća protokol poremetio zbog kanonizacije. Vrag će ga znati, pardon, dragi Bog... Papu smo ipak vidjeli, ali na pomoćnim ekranima, i to tijekom kratke vožnje u papamobilu.

Za razliku od Toskane u kojoj će vam u ama baš svaku crkvu naplatiti ulaznicu (kao i u zahod unutar crkve, što je po meni prilično nehumano, čak i ne odveć kršćanski), u Rimu se u crkve ulazi besplatno. No, zato se prolaze rigorozniji rentgenski pregledi, što je okej. WC je čak i usred Vatikana, pri San Pietru, besplatan, k tomu dobro održavan i čist. U crkvi se može boraviti do mile volje, dakako, prethodno treba čekati u podužem redu za ulaz. Vatikan je (kao i Rim uopće) najnapučeniji turistima/vjernicima u doba Uskrsa, saznajemo od našeg Mate.

Ulični svirači u Rimu su prave zvijezde; u Via del Corso blizu Piazze di Spagna svirao je gitaru i pjevao dečko koji bi kod nas momentalno dobio Zlatni gumb na Supertalentu! Oko njega se sjatila golema svita, no koliko smo vidjeli, "berba" u kutiji od gitare mu baš i nije bila bogznakakva. Jedan od uličnih performera bio je čovjek odjeven kao Papa, u bijelom habitu, čak je i nalikovao u narodu obljubljenom Ivanu Pavlu Drugom. Velikodušno je "udjeljivao blagoslove", pogotovo onima dobre ruke za "lemozinu".

Govoreći o ugostiteljskom aspektu i vrijednosti konzumacije za novac, moramo reći da smo jeli stalno "s nogu", u žurbi, ali ukusno i povoljno. Jedan od ljepših restorana je Dal Patriota blizu legendarne Fontane di Trevi, a Dal Picchio pravi najbolju carbonaru koja postoji, pogotovo ako uz nju pijuckate aperol, koji je skoro skuplji od jela (stoji od sedam do deset eura, i to u običnim restoranima; carbonaru, amatricianu ili satimboccu romanu možete pojesti već od desetak eura naviše).

image

Na Piazzi del Popolo jedna cocacola stoji sedam eura

Lenka Gospodnetić

U oštariji na korak od Vatikanskih muzeja uz manistru smo dobili od bučnog gazde i njegove još bučnije gazdarice (mamma mia, kako se ti ljudi deru, kao da gledate Fellinijev film!) odmah na dar bićerin limoncella, privilegirani su dobili čak i miks kolačića nakon glavnog jela "od kuće", a preda mnom se iz čistog mira od konobara stvorila i jedna burrata na tanjuriću kao "regalo" (talijanski: dar). Naravno, gdje god progovorite talijanski od osoblja imate "plusić" i nešto bolji tretman od drugih stranih gostiju, a počesto i – porciju udvaranja...

Uz piće smo u gelateriji/baru Dal Siciliano dobili na dar i tanjur još toplih mini-peciva s pancetom, a njihovi canolli siciliani (pecivo u obliku cjevčice punjeno kremom i ukrašeno pistacijama i kandiranom narančom), odnosno tiramisu al pistacchio još su nam u mislima... Kuriozitet: "preko veze" smo dobili kućarin (žličicu), ne daju ih olako jer se pokradu, kao i pepeljare. Zamoljeni smo da pepeo radije bacamo po podu (?!), na koncu su nam dali plastičnu čašu napunjenu vodom za gašenje opušaka.

Malo gastro-zapažanje: pistacije su puno više iskorištene u pripremi jela nego kod nas, ne propustite kušati špagete s plodovima mora i kremom od pistacija u nekom od restorančića pored Koloseuma: zbilja ukusno i zanimljivo, varijacija na standardnu "frutti di mare" opciju. Čak i obični sendvič s mortadelom i sirnim umakom posut pistacijama postaje mala ulična delikatesa. A prehrana "u hodu" bila je naša sudbina većinu vremena, kako rekoh, ah. Trastevere je također zona restoranske i street-food ponude koju ćemo morati istražiti drugi put.

image

Ne propustite kušati talijanski tiramisu al pistacchio

Lenka Gospodnetić

Gdje god da u Rimu ugazite, stojite na nekom spomeniku, vizura za selfieje ima bezbroj, a neizostavna je ona pored Fontane di Trevi, pogotovo obasjane večernjim svjetlima. Čak se može dogoditi da se teško probijete do "prvog reda", gužve su u Rimu nevjerojatne, ako vas ovo podsjeća na početak teksta, u pravu ste – maski skoro da i nema. Ćao, ostale u nekim tužnim danima, "aqua passata" (prošla voda) to je sad.

Piazza di Spagna također ima divnu fontanu, La Barcaccia podsjeća na veliku poplavu koja je jednom snašla Rim a izradio ju je Bernini stariji; ipak, stepenice na kojima je jednom u svom mandatu blesava gradonačelnica zabranila sjedenje opet su mjesto okupljanja, sjedenja i fotkanja, i možda su najzanimljiviji dio rečenog Španjolskog trga. Pojedini komunali redari, "organi" iz njenog mandata, još uvijek vas mogu nadobudno otjerati sa skala mada za to više nemaju zakonsko uporište.

Na žalost, ulica je i nečiji dom, i to na svakom koraku.

image

Jedan od brojnih beskućnika u Rimu. Mjesto radnje: skale na Piazzi di Spagna

Lenka Gospodnetić

Nevjerojatna socijalna slika su ljudi koji leže umotani preko glave u neku masnu deku na golom betonu, na samom pločniku! Možda zato što su tu izloženi pogledima do te mjere da ih se nitko neće usuditi istući, što bi se moglo zbiti u kakvu "bušaku"? Drugog objašnjenja nemamo.

Među najpristojnijim ljudima u Rimu izdvajamo – Indijce. Oni mahom rade neki koristan posao za plaću, u ugostiteljskom sektoru konobare ili "drže" šank, ima ih i u građevini, i veoma su fini u ophođenju. Afrikanci znaju gnjaviti, trguju drangulijama po ulici i drže se zajedno, a beskućnici i prosjaci su većinom bijele kože, Talijani.

Neki prosjače dok ste u kafićima, mole koji euro za jelo jer su "ostali bez posla" – i pri tom djeluju uvjerljivo. Možda, možda stvarno govore tužnu istinu, ti ljudi srednjih godina gurnuti na marginu. Prosjaci s građanskom, boljom osobnom prošlošću u Vječnom gradu. Ah ta sudbina, ironija; kad postaneš nitko i ništa u jednom od najljepših gradova svijeta. Od najvećeg sjaja imperijalizma do bezube, gladne bijede; sve te štorije Rim u njedrima krije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. siječanj 2023 21:18