David Spiegel je sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio student medicine na pedijatrijskoj praksi u Bostonskoj dječjoj bolnici u Massachusettsu u SAD-u.
U sklopu obuke, uzimao je i satove iz kliničke hipnoze. Jednog dana primio je mladu pacijentcu s napadom astme kojoj lijekovi nisu pomagali. Improvizirao je: kazao joj je da će je naučiti vježbama disanja, sugerirao da će joj svaki idući udah biti lakši i uspjelo je: zapravo, tada je hipnotizirao svoju prvu pacijenticu.
Kada je odrasla, ona je postala respiratorna terapeutkinja, dok je Spiegel ostvario karijeru u kliničkoj hipnozi, piše BBC.
Spiegel, profesor Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford u idućih 50 godina hipnotizirao je više od sedam tisuća pacijenata, objavio niz knjiga i znanstvenih radova.
Što je zapravo hipnoza? Naziv dolazi od grčke riječi hypnosis (spavanje), ali, zapravo je to metoda manipulacije sugestijom i stanje povišene sugestibilnosti.
Hipnotička sugestija može dovesti do neobičnih i potresnih iskustava, kao što je nemogućnost prepoznavanja vlastititog odraza u ogledalu.
Mnogi i danas ne vjeruju da djeluje - ali, često djeluje, a neki liječnici čak koriste hipnozu kod operacija, umjesto anestezije.
Svjesna usredotočenost i slušanje sugestije je, za mnoge ljude, dovoljna da ta sugestija postane stvarnost.
Kada se osobi podložnoj hipnozi kaže da će se njena ruka početi pomicati sama od sebe, ona će to i učiniti.
Kada osoba čuje da neće moći da razdvoji vlastite isprepletene prste, činit će joj se kao da su priljepljeni.
A kada joj se kaže da neće prepoznati sebe u ogledalu, ugledat će tamo neznanca.
Također, ako se sugestija usmjeri na to da će kronična bol uminuti ili da će anksioznost popustiti, hipnoza postaje vrijedan terapeutski alat.
Sve je više dokaza da je hipnoza učinkovita kod mnogih ljudi koji imaju problema sa boli, napetošću, PTSP-om, teškim trudovima i porođajem, sindromom nervoznih crijeva i mnogim drugim tegobama.
Za neka od ovih stanja, hipnoza pokazuje mnogo bolje rezultate od standardnih metoda liječenja kada su u pitanju troškovi, efikasnost i nuspojave.
Ali uprkos višedestljetnom istraživanju i boljem razumijevanju njenog mehanizma u mozgu, aktivna primena kliničke hipnoze bila je izuzetno spora.
Ponajviše, zaslužna je za takav stav ukorijenjena zabluda da je hipnoza tek nešto više od jeftinog mađioničarskog trika.
- Ljudi tvrde ili da je beskorisna ili da je opasna. I jedno i drugo je pogrešno, kaže Spiegel.
Metode slične hipnozi postoje već stoljećima u mnogim kulturama širom svijeta, u Južnoj Africi, Sibiru, Koreji i Japanu.
Zapadnjačke verzije datiraju s kraja 18. stoljeća.
1775. godine njemački liječnik Franz Mesmer popularizirao je je teoriju "životinjskog magnetizma".
Mesmer je vjerovao u nevidljivu, magnetsku tekućinu koja kola ljudskim tijelom, utječući na naše zdravlje i ponašanje.
Želio je manipulirati tom tekućinom - gledajući pacijenta ravno u oči - i razvio tehnologiju koja je postala poznata kao "mesmerizam".
Ubrzo se proslavio i otišao u Pariz te izvodio seanse u mračnim salonima s astrološkim dekoracijama na zidovima a sam se odijevao u raskošnu ljubičastu odjeću.
Njegov "životinjski magnetizam" brzo je izašao iz mode, ali je fenomen je u idućem stoljeću nastavio živjeti pod novim imenom: hipnoza.
Niz čuvenih liječnika razvilo je teorije o njenoj prirodi - distancirajući hipnozu od njenih mesmerističkih korijena.
Njome se bavio i Frojd koji se kasnije udaljio od hipnoze u korist svoje "tehnike slobodne asocijacije", ali ne prije nego što je hipnotička terapija postavila temelje zapadnjačke psihoterapije.
I dok su liječnici straživali terapeutski potencijal hipnoze, ona je stjecala kičastu, cirkusantsku reputaciju na javnoj sceni.
Ozloglašeni popularni hipnotizeri išli su na turneje po Europi, sugerirajući dobrovoljcima da imitiraju kokoši, ukoče se ili svjedoče prikazanju Gospe.
Javna rasprava o hipnozi bila je uzavrela 1880.-tih, sve dok neke zemlje nisu počele donostiti zakone kojima se regulira njena primjena.
Zabrinutost zbog navodnih dalekosežnih posljedica hipnoze prešla je u paniku na prijelazu stoljeća.
1894. godine, dvadesetdvogodišnja Ela Salamon umrla je nakon što ju je okultist hipnotizirao u nekom zabačenom mađarskom dvorcu.
Ova priča kružila je po medicinskoj zajednici i u tisku u Europi i Severnoj Americi.
Tri mjeseca kasnije, u Njemačkoj, barunicu Hedwig von Sedlitz und Neukirch koja je patila od bolova u želucu i migrena zaveo je tijekom hipnoze "iscjelitelj" Czeslaw Czyński za koga se navodno i udala što je izazvalo skandal.
Stoga su se ozbiljni liječnici distancirali od scenskih hipnotizera i okultista, tvrdeći da se tim poslom nikako ne bi smjeli baviti laici.
Više od stoljeća, kasnije, ova rasprava još nije završena.
Mnogi klinički liječnici i danas tvrde da je laička hipnoza rizična i da je njena loša reputacija osujetila širu primjenu hipnoze u medicini - ali, vrijedno rade na njenoj rehabilitaciji.
Danas se zna da je deset do petnaest posto poulacije "izuzetno podložno hipnozi", što znači da reagira na većinu sugestija.
Poznati u hipnotizerskoj zajednici kao "visoki", ovi ljudi imaju snažna, ponekad potresna iskustva za vrijeme hipnoze.
Većina stanovništva, međutim, ima prigušeniju reakciju.
Srednje podložni pojedinci mogu da reagirati na samo nekoliko hipnotičkih sugestija. "Niski" često ne reagiraju uopće.
Postoje naznake da je s ovom podložnošću povezana razina dopamina u mozgu, ali i karakter osobe.
Vjerojatno najbolje istražena medicinska korist od hipnoze je ublažavanje bolova i dokazano djeluje - ali ne na sve, samo na one "podložnije".
Naravno, i danas se postavljaju pitanja: možete li se naći u rukama prevaranata, mogu li vas navesti na nešto loše?
Odgovor je jednostavan - da, i zato je jedini pametan izbor prepustiti se terapiji koju vodi specijalizirani liječnik ili psiholog, u klinici.
Svi smo mi katkad malo hipnotizirani, dobrom knjigom, filmom, pametnim telefonom. Ali, u pravo stanje hipnoze smije nas uvoditi samo stručna osoba.
Hipnoza je, kažu stručnjaci, poput igle ili sklapela. U pogrešnim rukama može učiniti štetu a u obučenim - donijeti i neku korist.
Dakle, ne igrajte se s hipnozom, o tome popričajte s iskusnim psihijatrom ili psihoterapeutom, ne dozvolite da vam amateri ‘čačkaju‘ po duši.