Godine 1976. šezdesetogodišnjem muškarcu, koji je veći dio života proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, dijagnosticiran je terminalni rak pluća. Liječnici su mu rekli da mu preostaje tek nekoliko mjeseci života.
Vratio se na rodni grčki otok Ikariju, gdje ljudi žive dulje nego bilo gdje u Europi, očekujući da će ondje provesti svoje posljednje dane. Umjesto toga, živio je još više od četiri desetljeća i postao jedan od najpoznatijih primjera dugovječnosti po kojoj je ovaj otok poznat, piše nova.rs.
Stamatis Moraitis rođen je na Ikariji, a kao mladić preselio se u Sjedinjene Američke Države u potrazi za boljim životom. Ondje je upoznao Grkinju Elpiniki, kojom se oženio te s njom dobio troje djece. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je i u američkoj vojsci.
Godine 1976. počeo je osjećati poteškoće s disanjem te je zbog sumnje na srčane tegobe potražio liječničku pomoć. Iako je srce bilo potpuno zdravo, pretrage su otkrile mnogo ozbiljniji problem – terminalni rak pluća. Nekoliko liječnika potvrdilo je istu dijagnozu i procijenilo da mu je ostalo tek nekoliko mjeseci života.
Moraitis je tada morao donijeti tešku odluku: ostati u SAD-u i podvrgnuti se agresivnoj kemoterapiji u blizini svoje djece ili se vratiti na rodnu Ikariju i posljednje mjesece života provesti u miru. Odabrao je povratak u Grčku, želeći biti pokopan u obiteljskoj grobnici, a ujedno je svojoj obitelji uštedio troškove skupog pogreba u Americi.
Povratak na Ikariju
Nakon dugog putovanja preko Atlantika, Moraitis se vratio na Ikariju, jedan od najpoznatijih svjetskih "plavih zona" – područja čiji stanovnici žive neuobičajeno dugo. U početku je bio uglavnom prikovan za krevet.
Kada su njegovi prijatelji iz djetinjstva saznali da se vratio, gotovo svakodnevno su ga posjećivali. Satima su razgovarali uz čašu domaćeg vina, a Moraitis je ubrzo osjetio da je donio pravu odluku.
Šest mjeseci kasnije dogodilo se nešto potpuno neočekivano. Umjesto pogoršanja zdravstvenog stanja, počeo se osjećati sve bolje. Ustao je iz kreveta, ponovno obrađivao vrt, svakodnevno šetao selom te odlazio u lokalni kafić gdje je s prijateljima igrao tavli, grčku inačicu backgammona.
Mjeseci su se pretvorili u godine, a rak je, činilo se, nestao. Njegov vrt je napredovao, a sagradio je i dvije dodatne sobe kako bi ga djeca i unuci iz Amerike mogli posjećivati. Uživao je u lokalnoj hrani, domaćem vinu i jednostavnom načinu života.
Gotovo četiri desetljeća kasnije izjavio je za BBC:
"Nisam liječnik, ali mislim da je vino pomoglo."
Zašto je Ikarija poznata po dugovječnosti?
Grčki otok Ikarija jedna je od najpoznatijih svjetskih "plavih zona", mjesta na kojima ljudi žive znatno dulje od prosjeka. Mnogi stanovnici dožive 100 ili više godina, pritom zadržavajući dobro zdravlje i aktivan način života.
Otok se često naziva i "otokom na kojem ljudi zaboravljaju umrijeti". Stanovnici Ikarije u prosjeku žive oko deset godina dulje od stanovnika većeg dijela zapadne Europe, a Moraitis je postao jedan od najpoznatijih simbola tog fenomena.
Njegov oporavak mnogi su opisivali kao medicinsko čudo, dok su drugi vjerovali da je rezultat načina života na otoku – čistog zraka, mediteranske prehrane, svakodnevnog kretanja i života s manje stresa.
Moraitis je tvrdio da svoju dugovječnost duguje prirodnoj prehrani, ljekovitom bilju, domaćem vinu, svakodnevnom radu na otvorenom i mirnom životu. Nije volio industrijska vina te je u restorane često donosio vlastito, smatrajući da komercijalna vina sadrže previše konzervansa.
Što kažu istraživanja?
Njegove životne navike u velikoj su mjeri u skladu sa znanstvenim istraživanjima. Studije objavljene u američkoj Nacionalnoj medicinskoj knjižnici pokazuju da životni stil ima znatno veći utjecaj na očekivani životni vijek od genetike, koja prema procjenama sudjeluje s oko 20 posto.
Stanovnici "plavih zona", među kojima je i Ikarija, ne samo da žive dulje nego i rjeđe obolijevaju od kroničnih bolesti. Stručnjaci za prehranu također ističu kako se tradicionalna mediteranska prehrana u velikoj mjeri podudara s preporukama liječnika.
Stamatis Moraitis preminuo je 2. veljače 2013. godine te je četiri dana kasnije pokopan u obiteljskoj grobnici na Ikariji. Prema službenim podacima imao je 98 godina, iako je sam tvrdio da ima 102 jer nije bio siguran u točan datum svog rođenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....