Umjetna inteligencija sve je prisutnija u životima djece, od pisanja školskih zadataka do traženja odgovora na pitanja koja su se donedavno rješavala uz knjige, nastavnike ili roditelje. No treba li djeci zbog toga ograničavati AI ili ih što prije naučiti kako ga koristiti?
Daniel Susskind, akademik i autor koji posljednjih 15 godina proučava utjecaj umjetne inteligencije na rad i društvo, o tome danas razmišlja i kao otac troje djece u dobi od dvije, pet i osam godina. Kaže da je roditeljstvo pitanje budućnosti uz AI za njega učinilo mnogo osobnijim.
Njegova je glavna poruka roditeljima da zabrane nisu rješenje. Djecu, smatra, ne možemo pripremati za svijet u kojem smo mi odrasli jer će njihov izgledati potpuno drukčije. Umjesto da ih kažnjavamo zbog korištenja umjetne inteligencije, trebali bismo razmišljati o tome kako promijeniti način na koji ih obrazujemo, piše The Guardian.
Osnove postaju još važnije
U vrijeme kada AI može pisati, računati i rješavati složene zadatke, Susskind smatra da djeca ne bi smjela zanemariti čitanje, pisanje i matematiku.
Podaci programa koji vodi istraživanje u obrazovanju koje procjenjuje znanja i vještine pokazuje da pismenost i matematičke vještine među mladima diljem svijeta padaju još od 2009. godine. Problem je u tome što su te osnovne vještine temelj za sve naprednije sposobnosti koje će djeci trebati u budućnosti.
Naravno, treba obratiti pažnju i na to da umjetna inteligencija griješi. Može ponuditi odgovor koji zvuči potpuno uvjerljivo, a zapravo je izmišljen. Zbog toga djeca moraju imati dovoljno vlastitog znanja da mogu procijeniti kada im AI daje dobar odgovor, a kada ih vodi u pogrešnom smjeru.
Ne zabranjivati AI, nego ga koristiti pametnije
Susskind AI koristi i sa svojom djecom. Kada je njegovoj osmogodišnjoj kćeri dosadilo klasično učenje tablice množenja, uz pomoć ChatGPT-a napravili su igre koje su bila prilagođene njoj. Kada je njegov petogodišnjak izgubio interes za uobičajene knjige za vježbanje čitanja, AI su koristili za stvaranje priča prilagođenih njegovoj razini i interesima.
Zato predlaže model koji bi se mogao svesti na jednostavno pravilo: djecu treba učiti i s umjetnom inteligencijom i bez nje.
Kao primjer navodi kalkulatore. Nekada se strahovalo da će njihova uporaba uništiti matematičke vještine, a obrazovni sustav na kraju je pronašao ravnotežu: učenici dio matematike rade bez kalkulatora, a dio s njim. Susskind smatra da bi isti princip trebalo primijeniti na AI u svim školskim predmetima: učiti djecu kako ga koristiti, ali istodobno provjeravati što mogu napraviti potpuno samostalno.
Nije svako vrijeme pred ekranom isto
Roditeljima poručuje i da AI ne bi trebalo automatski stavljati u isti koš s društvenim mrežama. Smatra da kod djece nije presudno samo koliko vremena provedu pred ekranom, nego i što tijekom tog vremena rade.
Umjetna inteligencija može funkcionirati poput instruktora koji gradivo prilagođava pojedinom učeniku, dostupan je u svakom trenutku i može isto pitanje objasniti više puta na različite načine.
Susskind roditeljima ne savjetuje da pokušavaju djecu zaštititi od budućnosti u kojoj će AI biti posvuda. Njegova je ideja drukčija: sačuvati temeljne vještine, naučiti djecu kritički provjeravati ono što im umjetna inteligencija govori i istodobno im dopustiti da istražuju što sve s novom tehnologijom mogu napraviti.
Jer, kako upozorava, pripremamo li djecu samo za svijet u kojem smo sami odrasli, pripremamo ih za svijet koji više neće postojati, piše The Guardian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....