Nakon napada na gay turiste, društvene mreže preplavili su razni komentari. Iako je većina osudila napad, homofobni dio javnosti stao je na stranu nasilja. Jedan korisnik je naglasio kako su ovakva ponašanja česta pojava u Splitu, posebice među mladim tinejdžerima, takozvanim "gaserima".
Ako ste pripadnik generacije Z, s pojmom "gaser" vrlo vjerojatno ste upoznati. Riječ je o supkulturi kojoj popularnost ne jenjava. Sramotni incident potaknuo je brojna pitanja, ali kako ih ne bismo prerano osudili, potrebno ih je razumjeti i razjasniti tko su "gaseri", što to uopće znači i kako se postaje jednim od njih.
Živimo u razdoblju konzumerizma i potrošačke kulture. Stereotipno gledano, "gaseri" su mlade osobe koje voze brze automobile, slušaju trap-cajke ili narodnjake, nose brendiranu odjeću (bitno da je marka, prolaze i kopije) te lančić oko vrata.
Stereotipno gledano, Bogdan Ilić, javnosti poznatiji kao Baka Prase, slika je i prilika pripadnika ove supkulture. Međutim, biti "gaser" nije stvar isključivo vanjskog izgleda. To je način života i izražavanja identiteta.
U potrazi za odgovorima posegnuli smo za različitim metodama. Na našoj Facebook stranici zamolili smo pratitelje da nam u komentarima objasne tko su "gaseri".
"Gaseri su oni koji imaju brendiranu odjeću i obuću i imaju puno novaca. Vrlo važne osobe. VIP face."
"Valjda oni koji pomažu vatrogascima gasiti požare po ovim vrućinama, jer čime bi se drugo ponosili takvog nazivlja."
"Bogati klinci koji nose markiranu odjeću i ponose se tuđim novcima. Ima nekih koji stvarno zarađuju, ali većina je buržoazija", "Oni koji gase požar", glasili su neki od komentara.
Ipak za potpuno razumijevanje razgovarali smo s nekoliko osoba, a neki od sugovornika članovi su spomenute supkulture.
Dvadesetdvogodišnji ljubitelj automobila koji se jednim dijelom smatra "gaserom" ovako je objasnio što to za njega znači:
"To su ljudi koji vole adrenalin, motore i automobile. ‘Gaser‘ si dok imaš želju za sređivanjem i uljepšavanjem voznog parka bez posljedica u prometu. Ako pitate mene, riječ je o bezopasnim ljudima, oblače se različito.
Ne triba ih gledat kao kriminalce radi glasnog auspuha i zatamnjenih stakala. U prometu ima mnogo više tehnički neispravnih vozila s kritičnijim greškama. Smatram da oni koji nose isključivo brendiranu odjeću očekuju da će ih zbog toga drugačije gledati. Tako si hrane ego, traže pažnju na krivi način."
Za mišljenje smo upitali još jednog mladića, koji nam je dao slikoviti odgovor:
"Pa tko su ‘gaseri‘? Ima ih više vrsta. Najbrojniji su oni kao kopiraju zaljubljenike u auta. Sadašnji ‘gaseri‘ nisu pravi ‘gaseri‘, nego je to postala prava splitska supkultura kao neka nova furka. Proširili su se od Splita prema Dubrovniku i Šibeniku, a vidim da ih ima sve više i u Zagrebu.
Imaju Nike Max patike, ako imaju novca, kupe one najskuplje koje skoro nikad nisu na popustu – Air VaporMax Plus i to crne. Oblače majice i jakne Alpfa i Pit Bull, imaju srebrni ili lančić od nehrđajućeg čelika. Imaju neki finiji i mlađi ‘gaseri‘ koji nose Boss majice, IZIPIZI naočale.
EVO ŠTO NOSE:
Također, navode da su vjernici, često nose i narukvice, glava im je izbrijana ili imaju gore kao marinci, a sa strane ‘fade‘. Mogu i bradice, ali moraju bit uredne. U velikim su skupinama, arlauču i viču ‘uuuu‘, ufurani su da su jaki, često bildaju ili se bave streetworkoutom.
Vole motore, a kad polože vozački, najveći im je cilj kupiti BMW. To je kao sveti gral gasera – BMW! U principu nisu nasilni, ali se furaju na to da su opasni. Jedan od prvih ‘gasera‘ je bio Adrian Petričević, ali on nije kao ovi obični ‘gaseri‘, on zaista voli automobile i on je, recimo to tako, neiskvareni ‘gaser‘ koji živi za automobile, njemu to nije furka nego život.
Pozdravljaju se s ‘brate‘, ‘dragi‘, a uzori im često znaju biti lica s tjeralica. Znaju maltretirati drugačije, slušaju Gršu i srpske trap-cajke..."
Nastavak potrage odveo nas je do splitskog "Mad Maxa" i driftera, Adriana Petričevića.
– Riječ "gaser" predstavlja osobu koju zanimaju auta; oni vole imat dobro auto i ulagat u njega, radit stalne preinake. To je kultura, zajednica ljudi koji dijele jednaku strast. Unutar "gasera" postoje i manje grupe poput onih koji voze isključivo jednu marku automobila, npr. samo Golfove, Mercedese...
Svatko ima svoj hobi u životu, a automobili su njihov. Dolaze u različitim veličinama i oblicima, ne postoji specifičan stil oblačenja. To je u tebi od malih nogu. Sve počinje s autićima na daljinski, onda prijeđeš na bicikle, motor i dođeš do auta. Neki su tek položili, a neki se cili život bave automobilima. Postoje normalni i nenormalni "gaseri".
Normalni imaju mjeru, rade na svom autu, to im je gušt, ali nisu luđaci na cesti. Ima i onih, najčešće malo mlađih, koji nisu još sazrili. Tek su položili, svoju strast pokazuju na grublji način, primjerice trkanjem i divljanjem na cesti. Ukratko "gaser" se ne postaje, "gaser" se rađa – zaključio je.
S obzirom na to da je riječ o kulturi mladih, za mišljenje smo kontaktirali stručnjaka prof. dr. sc. Krešimira Krolu, koji je iznio detaljnu analizu ovog fenomena.
– Za "gasere" ne postoji nešto što bismo mogli okarakterizirati kao znanstvena ili stručna definicija, već više kao način kako ih vide druge kulture mladih ili kako sami sebe vide, no u načelu se može reći da je riječ o podskupini mladih koja se veže uz strast prema brzini, prvenstveno kada je riječ o luksuznim i "nabrijanim" brendovima automobila i motora.
No to bi bilo samo pola opisa jer postoje supkulture koje su isto tako vezane uz motorizirana sredstva, ali vizualno i vrijednosno ne dijele isti kod kao i "gaseri".
Naime, kod "gasera" je istaknuta potreba za nečim što se u sociologiji zove vidljiva ili upadljiva potrošnja ("conspicuous consumption") uz glorificiranje hedonizma, odnosno instant-užitka u materijalnim dobrima koja mogu priuštiti samo članovi viših društvenih slojeva.
I druge supkulture ili drugi životni stilovi, ako ih promatramo iz druge teorijske perspektive, također kroz potrošnju ističu svoje razlikovanje u odnosu na druge društvene grupe ili životne stilove, no mišljenja sam da je kod "gasera" riječ o pojačanom naglašavanju "vidljive potrošnje" kako bi istaknuli svoj "iznimni" društveni status.
– Ovdje, međutim, valja naglasiti kako, ako se gleda povijesno, "gaserska" supkultura suštinski nije novitet, već predstavlja generacijsku mijenu u odnosu na supkulture mladih iz početka druge polovine dvadesetog stoljeća jer svoje korijene vuče iz tzv. šminkerske supkulture (npr. modsi u Velikoj Britaniji), koja je također imala strast prema automobilima i modnim brendovima.
Ono što, međutim, svakako jest razlika između ove dvije supkulture nalazi se u činjenici da su "šminkeri" uglavnom pripadali tzv. srednjoj klasi ili nečemu što se zove "aspirirajuća" srednja klasa, pa je onda cilj bio dohvatiti ciljeve i vrijednosti koje su bile vezane uz dominantnu kulturu koja je u prosjeku bila kultura srednje ili više srednje klase.
Tu je onda manje bilo izražena potreba samo za materijalnim, već je u životu trebalo uživati i na drukčije načine, dok ostaje dojam da je kod "gasera" referentna točka ekonomske elite, odnosno malenog broja najbogatijih koji su odraz tzv. vrijednosti kasnog kapitalizma. Drugim riječima, kod "šminkera" je postojala kakva-takva potreba i za nadogradnjom kulturnog kapitala, dok za "gasere" ostaje dojam da je bilo kakvo znanje koje ide van okvira brze potrošnje potpuno irelevantno.
Prepoznatljivost je vezana uz kupnju skupih odjevnih marki, ali i motora i automobila, koji se onda i dodatno nadograđuju da mogu vizualno i brzinom okupirati prostor koji koriste. Tu su još i specifične fraze i rituali preko kojih nastoje stvoriti razlikovanje u odnosu na druge društvene skupine. Kada se govori o uključivanju, jasno je da bez jake materijalne pozadine ne možete ostvariti minimalne preduvjete da postanete član navedene supkulture.
U tom smislu vjerojatno se radi o mladima čiji su roditelji akumulirali visoku razinu ekonomskoga kapitala, ali nisku razinu kulturnoga, te se onda intergeneracijski te vrijednosti prenose na djecu na način da se stvara kontekst u kojem je takav tip vidljive potrošnje legitiman i poželjan.
Ovdje bih opet napravio jednu kratku povijesnu paralelu kada se stvarala nova klasa bogataša s raspadom aristokratskog poretka i uspostavom kapitalističkih društava, gdje su novi akteri s velikim bogatstvom postali članovi najviših slojeva, no u prosjeku, ako su htjeli biti prihvaćeni kao "elita", novi bogataši morali su pokazati da su u stanju barem djelomično asimilirati i neke od rituala aristokratske kulture, jer su u protivnom jednostavno doživljavani kao "vulgarni".
Sa sve većim opadanjem srednje klase, pogotovo one koja ima malo više kulturnog kapitala i njeguje uzuse građanske kulture, kako u našim, tako i u drugim zapadnim društvima, ostaje dojam da su "gaseri" izgubili tu referentu točku kao vodilju te je onda njihovo ponašanje, ne mogu se drukčije izraziti, "vulgarno materijalistički".