Putoholičarska romansa postala je zaseban žanr romantičnog filma posljednjih nekoliko godina i ide dalje u potrazi za novim putovanjem izvan Amerike, po mogućnosti egzotičnim, odnosno lokacijom gdje će frcnuti nove ili stare iskre među akterima. "Samotni planet" ("Lonely Planet") četvrti je takav film 2024. na Netflixu, nadovezujući se na "Irsku želju", "Mladenkinu nevjestu" i "Find Me Falling" i po tome što je zasjeo na prvo mjesto streaming liste gledanosti.
Nakon Irske, Tajlanda i Cipra, izbor je sada pao na Maroko, tj. Marakeš. Naravno, "Samotni planet" nije prvi film koji se odvija u tom dijelu sjeverozapadne Afrike. No Marakeš ili Maroko obično su, nakon Hitchcockova "Čovjeka koji je previše znao", poslužili kao kulisa za pješčane epove ("Vjetar i lav", "Legionar"), drame ("Hideous Kinky") i akcijsko-špijunske trilere ("Spectre", "Nemoguća misija 5", "355"), rijetko romanse.
Utoliko "Lonely Planet" na prvu djeluje kao osvježenje, a i, za razliku od "Irish Wish" i "Mother Of The Bride", pa i "Find Me Falling", posrijedi je romantična drama, ne komedija, neovisno o elementima rom-coma. Međutim, unatoč tome, "Samotni planet" baš i ne uspijeva osvježiti žanr.
"Ljudi kažu da te to može promijeniti, nove egzotične lokacije, nova egzotična osobnost, ali kad stigneš onamo, nisi nov ni egzotičan, samo si to ti", govori "finance guy" Owen (Liam Hemsworth) u razgovoru sa starijom spisateljicom Katherine (Laura Dern) koju je upoznao u idiličnom odmaralištu za pisce, a to se može reći i za ovu predvidljivu romantičnu dramu.
Owen je došao u Maroko podržati djevojku, mladu nadu spisateljske scene Lily (Diana Silvers). Katherine je, pak, tu ne bi li pronašla inspiraciju za novu knjigu i zaboravila na propalu vezu. Spletom okolnosti Owen i Katharine provest će dio dana zajedno i zbližiti se onoliko koliko se on udaljava od Lily.
"Samotni planet" mogao je biti inverzija urbanog romantičnog klasika "Izgubljeni u prijevodu" (stariji muškarac, mlada žena), ali redateljica Susannah Grant nije Sofia Coppola i, usprkos naslovu filma, ne budi na približno jednak način osjećaje usamljenosti i konekcije na mjestu koje će (ili bi trebalo) poslužiti kao katalizator samootkrića likova, niti istražuje kompleksnost njihove dinamike uvjetovane razlikom u godinama.
Doživljaju odmaže manjak kemije među likovima koja bi potencirala romantičnu fantaziju. Ako Lily smeta što Owen "ne čita beletristiku i ne cijeni dovoljno umjetnost", kako bi on kao takav mogao privući Katherine na dulje staze, to više jer se razlikuju i u pogledu na putovanja i ne stječe se dojam da je mladi frajer doživio "life-changing" iskustvo.
"Flaubert je rekao da nas putovanja čine skromnima, vidimo koliko smo sićušni", dometne Katherine na ono Owenovo zapažanje u vezi "novog i egzotičnog". U jednoj nježnoj sceni Katharine kaže: "Mogu se zaljubiti u klinca poput tebe", no Owen se na to uvrijedi kao tinejdžer i napusti je.
Kad gledatelj ne vjeruje likovima i njihovu odnosu, romantični film je u problemu. A doista je teško povjerovati da Katherine može reći da je u Owenu pronašla "smisao svega". Gledatelj na kraju vjeruje samo krasnim lokacijama i upisuje Maroko na "wish listu" za putovanje.