U prošlosti se vjerovalo da bubamare donose sreću i blagostanje, jer su ih ljudi smatrali nebeskim darom. Većina nas tu životinjicu zove bubamarom, ali jeste li znali da se u standardnom hrvatskom jeziku i znanstvenoj literaturi koristi i potpuno drugačiji izraz – božja ovčica.
Ovo ime navodno često izaziva osmijeh i iznenađenje u Srbiji, piše blic rs. jer im zvuči neobično i pomalo bajkovito. Ipak, iza oba naziva krije se ista, stoljećima stara simbolika i dubok osjećaj zahvalnosti prema tom sićušnom stvorenju.
Zašto „božja ovčica”?
U prošlosti, prije pojave suvremenih pesticida, najezde lisnih ušiju mogle su uništiti čitave usjeve i dovesti do gladi. Poljoprivrednici su primijetili da se u takvim trenucima pojavljuju ti mali crveni kukci koji proždiru nametnike i na vrijeme spašavaju urod.
Zbog te goleme koristi, ljudi su ih doživljavali kao dar s neba – „božanska” stvorenja koja donose sreću i blagostanje. Budući da je riječ o nježnom, bezopasnom i pitomom kukcu, u hrvatskom jeziku dobio je naziv „božja ovčica”. Slična logika postoji iu drugim kulturama: Rusi i Poljaci nazivaju ga „božjom kravicom”, dok je u Sloveniji poznata pod jednako neobičnim imenom – *pikapolonica*.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....