Sirija. Zemlja koja me prožvakala. I naljutila i usrećila. Zemlja zbog koje sam psovao i naglas vikao kada sam vidio uništene dijelove gradova poput Homsa, Alepa ili antičke Palmire. Zemlja koja je prije rata bila sekularna i miroljubiva. Apsolutno vjerski tolerantna. U kojoj kršćani i danas žive uz bok sa svojim susjedima muslimanima. Zemlja u kojoj se u tri grada i danas govori aramejskim jezikom kojim je govorio i sam Isus Krist. Ali zemlja je nažalost i nakon rata politički duboko podijeljena.