Nedavno je određeni broj roditelja iz Južne Koreje počeo dobrovoljno ulaziti u samice u ostanovama koje se nazivaju "tvornicama sreće" premda u svemu nalikuju na zatvore - čine to kako bi bolje razumijeli svoju povučenu djecu koja izbjegavaju socijalne kontakte, piše BBC.
Jedina poveznica sobica u u "tvornicama sreće" s vanjskim svijetom je otvor na vratima kroz kojega se dostavlja hrana.
Telefoni i prijenosna računala ne smiju se naći u tim ćelijama koje nisu mnogo veće od ormara, a njihovi stanovnici imaju samo pogled na gole zidove.
Stanovnici - ili korisnici - ove čudne usluge mogu nositi plave zatvorske uniforme, ali nisu zatvorenici - došli su u centar u Južnoj Koreji zbog "iskustva zatočeništva".
Većina korisnika ima dijete koje se potpuno povuklo iz društva i sami uče kakav je osjećaj biti odsječen od svijeta.
Hikikomori
Povučeni mladi ljudi poput djece ovih roditelja nazivaju se hikikomori, a izraz je skovan u Japanu 1990-ih za opisivanje ozbiljnog društvenog povlačenja koje se događa adolescentima i mladim odraslim osobama.
Prošlogodišnje istraživanje južnokorejskog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi na 15 tisuća osoba u dobi od 19 do 34 godine otkrilo je da se više od 5 posto ispitanika izoliralo.
Za širu populaciju Južne Koreje, to bi značilo da je oko 540 tisuća ljudi u istoj situaciji.
Od travnja ove godine roditelji sudjeluju u 13 - tjednom programu roditeljske edukacije koji financiraju i vode nevladine organizacije Korea Youth Foundation i Blue Whale Recovery Centre.
Cilj je naučiti ljude kako bolje komunicirati sa svojom djecom a program uključuje i zatvaranje u samicu kako bi roditelji bolje razumjeli svoju djecu.
Emotivni zatvor
Sin gospođe, za ovu priliku nazvane Jin, već se tri godine izolira u svojoj spavaćoj sobi.
Ali budući da i sama provodi vrijeme u zatočeništvu, gospođa Jin malo bolje razumije "emocionalni zatvor" svojeg 24-godišnjaka.
- Pitala sam se gdje sam pogriješila... bolno je razmišljati o tome, ali ipak mi je sada jasnije, kaže kaže 50-godišnja Jin.
Njezin je sin uvijek bio talentiran, kaže Jin, a ona i suprug imali su velika očekivanja.
Ali često je bio bolestan, teško je održavao prijateljstva i na kraju je razvio poremećaj prehrane, što mu je otežavalo odlazak u školu.
Kad je počeo pohađati sveučilište, činilo se da mu dobro ide - ali jednog se dana potpuno povukao.
Vidjevši ga zatvorenog u sobi, kako zanemaruje osobnu higijenu i obroke, slomilo joj se srce.
No iako su tjeskoba, poteškoće u odnosima s obitelji i prijateljima te razočaranje što nije primljen na vrhunsko sveučilište možda utjecali na njezina sina, on oklijeva razgovarati o tome.
Velika očekivanja
Kada je gospođa Jin došla u Tvornicu sreće, čitala je bilješke koje su napisali drugi izolirani mladi ljudi.
"Čitajući, shvatila sam: oni se štiti šutnjom jer ih nitko ne razumije‘", kaže ona.
Druga žena, nazvana Han-sil došla je u tvornicu sreće zbog svog 26-godišnjeg sina koji je prije sedam godina prekinuo svaku komunikaciju s vanjskim svijetom.
Nekoliko puta pobjegao je od kuće, a sada rijetko izlazi iz sobe.
Odbio uzimati lijekove za mentalno zdravlje koji su mu bili propisani i postao je opsjednut igranjem video igrica.
Majka je počela bolje razumijevati njegove osjećaje kroz program izolacije.
-Shvatila sam da je važno prihvatiti život svog djeteta bez da ga guram u određeni kalup, kaže ona.
Istraživanje južnokorejskog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi sugerira da postoji niz razloga koji mlade ljude tjeraju da se izoliraju.
Najčešći razlozi su teškoće u pronalaženju posla, problemi u međuljudskim odnosima, obiteljski problemi i zdravstveni problemi.
Uz to, Južna Koreja ima jednu od najviših stopa samoubojstava u svijetu i prošle je godine vlada najavila da će se svake dvije godine provoditi državni pregledi mentalnog zdravlja za osobe u dobi od 20 do 34 godine.
Profesor Jeong Go-woon, s Odsjeka za sociologiju Sveučilišta Kyung Hee, kaže da očekivanja korejskog društva da se velike životne prekretnice trebaju ostvariti u određeno vrijeme pojačavaju tjeskobu mladih ljudi - osobito u vremenima ekonomske stagnacije i niske zaposlenosti.
Osjećaj krivnje
A mnogi roditelji doživljavaju probleme svog djeteta kao neuspjeh u odgoju, što dovodi do osjećaja krivnje.
- U Koreji roditelji često izražavaju svoju ljubav i osjećaje praktičnim postupcima a ne verbalno", kaže prof. Jeong.
Roditelji koji marljivim radom financiraju školarinu svojoj djeci tipičan su primjer konfucijanske kulture koja naglašava odgovornost.
Ovaj kulturološki naglasak na teškom radu doveo je do toga da je zemlja postala jedno od najvećih svjetskih gospodarstava.
Međutim, prema Svjetskoj bazi podataka o nejednakosti, nejednakost u bogatstvu zemlje pogoršala se tijekom posljednja tri desetljeća.
Neuspjeh se doživljava kao tragedija a mladi ljudi boje se razgovarati o tome s roditeljima - i tako upadaju u mentalnu izolaciju i jedni i drugi.
Roditelji koji su se nedavno obratili Tvornici sreće za pomoć, još uvijek željno iščekuju dan kada će njihova djeca moći nastaviti normalan život.