Split je u četvrtak navečer dobio svoju “Večer diva“, a dvije dame zbog kojih je program ponio upravo takvo ime pokazale su pred splitskom publikom zašto se njihove karijere ne mjere trenutačnom popularnošću, nego desetljećima pjesama, velikih pozornica i glasova koji su obilježili domaću glazbu.
Radojka Šverko i Zdenka Kovačiček bile su zvijezde večeri održane u sklopu 72. Splitskog ljeta, no program je od početka zamišljen kao susret različitih generacija i glazbenih senzibiliteta. Upravo je Šverko u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju uoči nastupa inzistirala da se večer ne predstavlja samo kao koncert nje i Zdenke.
“Mi smo svi važni“, kazala nam je tada, tražeći da se ne zaborave mlađe kolegice i glazbenici koji zajedno s njima stvaraju cijelu priču.
Od zlatnog doba jazza do splitskog humora
Večer je otvorila Sara Brodarić Šegvić, koja je publiku uvela u program izborom velikih jazz klasika.
Nakon prve pjesme pozdravila je gledatelje istaknuvši kako joj je iznimna čast biti dijelom večeri u kojoj će se slušati neki od najsnažnijih glasova i najvećih interpretatorica domaće scene. Za svoj su uvod odabrali klasike koje su obilježili veliki ženski vokali zlatnog doba jazza poput Elle Fitzgerald, Peggy Lee, Sarah Vaughan i Ette James, a uslijedio je i nezaobilazni “Fly Me to the Moon“.
Potom je pozornicu preuzela Arijana Čulina i eleganciju jazza zamijenila dozom čistog splitskog humora. Poigrala se, dakako, upravo pojmom "dive“, našalivši se kako Splićani zapravo ne podnose dive i kako u gradu pod Marjanom ni najveće svjetsko ime ne može računati na bezuvjetno obožavanje.
Prisjetila se i dolaska Plácida Dominga te splitskog običaja da se gosta najprije dobro "pročešlja“, a tek onda prihvati.
– Mi smo narod od kontra i samo nas trebaš pretrpit u onom prvom naletu, poručila je Čulina i nasmijala publiku. A onda je najavila da će i sama "pokušati glumiti divu“ te zapjevala “Da mi je s tobom proći, Mare“, pozvavši i gledatelje da joj se pridruže.
Nakon nje svoj je dio večeri imale su Zrinka Milić i Antonella Malis, a kako se program približavao dvjema glavnim protagonisticama, u publici se sve više osjećalo iščekivanje.
Radojka u bijelom i ovacije splitske publike
A onda – Radojka Šverko. Na pozornici se pojavila u prekrasnoj svjetlucavoj bijeloj haljini i već je njezin izlazak izazvao snažan pljesak publike. Elegantna, dostojanstvena i nasmijana, pred Splitom je još jednom stajala žena čiji glas traje više od pola stoljeća.
Nakon prve pjesme malo je i pročavrljala s dugogodišnjim suradnikom, profesorom Vladimirom Babinom.
– Kad dođem u taj Split, nekako mi drukčije srce lupa – priznala je Radojka.
Babin je odmah pronašao razlog.
– Za Hajduka vjerojatno – dobacio joj je, pa otkrio kako Radojka inače navija za Slaven Belupo, ali kada stigne u Split i to baš kad igra Hajduk “onda je kao fol za Hajduka i u bijelo se obuče“. Šverko je uzvratila u svom stilu:
– Lijepo mi je tu. Idemo dalje s programom, a govorancije ćemo ostaviti kad se budemo kandidirali za nekakvu fotelju u Saboru. Smijeh je ubrzo ponovno zamijenila glazba.
Babin je najavio pjesmu kojom je vrlo mlada Radojka Šverko 1970. godine ostvarila jedan od najvećih međunarodnih uspjeha svoje karijere – pobjedu na festivalu u Rio de Janeiru. Podsjetio je publiku na Alfija Kabilja, čije su skladbe obilježile važan dio Radojkina puta, te pjesmu posvetio pokojnom autoru.
A kada Radojka zapjeva, malo je toga potrebno objašnjavati.
Redale su se "Kud plovi ovaj brod“, "I Do It for You“, "Svijet je moj“, "Tvoja ću ostat“, "Ništa nova“, "Lanterna“ i "Ljubim te do bola“.
Publika je prepoznavala pjesme već s prvim taktovima, pjevala s njom i nagrađivala je pljeskom, a "Ništa nova“ donijela je jedan od posebno emotivnih trenutaka njezina nastupa – veliki pljesak i ovacije gledatelja. Bio je to onaj trenutak kada između pozornice i gledališta više nije potrebno mnogo riječi. Pjesme koje publika nosi sa sobom desetljećima ponovno su zaživjele pred njima, a Radojkin moćni alt još je jednom pokazao zbog čega je ostao jedan od najprepoznatljivijih glasova domaće scene.
I upravo se tu nametnula rečenica koju nam je Šverko kazala nekoliko dana prije koncerta. Na spomen riječi “diva“ gotovo se pobunila.
- Ne trebaju mi nikakvi epiteti. Dovoljno je moje ime, poručila je tada. Nakon reakcije splitske publike teško joj je proturječiti. Po završetku svog seta zahvalila se publici, pozdravila je i najavila svoju kolegicu Zdenku Kovačiček. Uslijedila je kratka stanka i izmjena glazbenika, a zatim je stigla druga velika protagonistica večeri.
“Crna mačka“ Zdenka stigla sa svojim blues bendom
Ako je Radojka pozornicu osvojila u blještavoj bijeloj haljini, Zdenka Kovačiček stigla je kao njezina potpuna vizualna suprotnost – u crnom. I odmah se na vlastiti račun našalila.
– Drago mi je biti ovdje večeras među svim ovim prekrasnim damama koje su došle u bijelom i u divnim bojama. Ja sam večeras došla kao nekakva crna mačka. Samo ne smijem prelaziti cestu, to mi je zabranjeno – nasmijala je publiku.
Nije skrivala koliko voli Split. Prisjetila se svojih brojnih nastupa i koncerata u gradu, klubova u kojima je pjevala, pa čak i jedne stare splitske ljubavi.
A onda je s posebnim ponosom predstavila glazbenike koje je dovela sa sobom.
– Ovo je moj najbolji bend do sada, najbolji koji mi se posrećio u životu. Ali sve dođe kad-tad. Kod mene sve malo kasni. Valjda ću još izdržati koju godinu – našalila se Zdenka, zatraživši veliki pljesak za svoj blues bend.
Svoj je nastup otvorila pjesmom "Nova ja“, za koju je objasnila da je autobiografska i da se nalazi na njezinu posljednjem albumu „Konstatacija jedne mačke“. Posebno je ponosna što je taj album bio nominiran za rock album godine u konkurenciji mnogo mlađih kolega.
– Zamislite vi mene među njima sa svojih sedamdeset i nešto godina – kazala je. Kada ju je sa strane netko ispravio s „plus još šest“, spremno je odgovorila:
– Hvala vam! Nominaciju je, priznala je, doživjela kao vlastitog Oscara.
– To mi je dalo veliko zadovoljstvo i snagu da idem dalje. A upravo je to možda najbolji opis Zdenke Kovačiček – ide dalje.
Od "Frke“ do Janis Joplin
Nakon "Nove ja“ nizale su se pjesme s novijeg albuma, „Konstatacija“ i „Kost“, a zatim je stigao niz naslova po kojima je publika desetljećima poznaje.
"Mali crni brat“, "Frka“ i "Žena“ vratili su gledatelje kroz različita razdoblja njezine karijere, dok su "Halo Mr. Elton“, "Let the Good Times Roll“ i "Route 66“ večer sve snažnije usmjeravali prema bluesu i rocku, teritoriju na kojem se Zdenka osjeća kao kod kuće. A za završni dio svoga programa ostavila je Janis Joplin.
Bio je to repertoar koji joj pristaje gotovo prirodno: "Piece of My Heart“, "Mercedes Benz“, "Summertime“ i „Try“.
“ Mercedes Benz“ donio je i dodatni scenski detalj, a cijeli je Janis blok još jednom podsjetio na posebnu vezu Zdenke Kovačiček s glazbom legendarne američke pjevačice.
Publika je njezin nastup pratila pljeskom, pjevala poznate refrene, a Zdenka je još jednom demonstrirala onu energiju zbog koje je teško povjerovati da je iza nje više od šest desetljeća na pozornici.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju uoči nastupa kazala nam je da se riječ „diva“ danas previše olako koristi.
- Nisu to godine slave. To su godine rada - rekla je tada, dodajući još nešto što možda najbolje sažima cijelu splitsku večer: nije dovoljno nekoga nazvati divom – treba mu omogućiti i status dostojan dive.
Radojka Šverko, s druge strane, nikakav epitet nije ni željela. Dvije potpuno različite žene, dva potpuno različita glazbena temperamenta. Jedna u bijelom, druga kao "crna mačka“. Jedna s moćnim altom i interpretacijama koje su desetljećima dio domaće glazbene memorije, druga s bluesom, jazzom, rockom i Janis Joplin u krvi.
A između njih cijela večer glazbe, humora, mlađih kolegica i glazbenika.
Na kraju se pokazalo da su obje bile u pravu. Kada iza imena stoje desetljeća rada, pjesme koje ljudi pjevaju s vama i publika koja vas dočekuje ovacijama, riječ "diva“ zapravo više i nije potrebna. Dovoljno je reći – Radojka i Zdenka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....