Vratimo se u Stalloneove devedesete za podsjetnik na "Ubojice" ("Assassins", 1995.). Stallone je napravio "comeback" s "Cliffhangerom", njegovim daleko najvećim kinohitom u devedesetima, a iste 1993. u kinima je imao i "Demolition Mana". Bila je to treća najuspješnija godina u njegovoj karijeri iza 1985. ("Rambo II", "Rocky IV") i 1982. ("Rocky III", prvi "Rambo").
Sly se vratio u akciju nakon komedija "Oscar je kriv za sve" i "Stani ili će moja mama pucati". Solidan hit je 1994. postao i eksplozivni "Specijalist", da bi se 1995. za legendarnog glumca činila kao mogući nastavak 1993. s dva potencijalna blockbustera – "Posljednji sudac" i "Ubojice".
Međutim, oba su slabije prošli u kinima, posebno "Assassins". Na papiru je sve izgledalo obećavajuće: režija Richard Donner (serijal "Smrtonosno oružje"), producent Joel Silver ("Umri muški"), Stallone i zvijezda u usponu Antonio Banderas ("Desperado")... Rambo protiv Desperada, tko ne bi gledao taj film, dakle što je pošlo krivo? Širu publiku je odbilo što "Ubojice" nisu bile čista akcija, iako su se tako reklamirale, već koketirale s elegantnim, stiliziranim trilerom.
"Assassins" se lomi između "Ledenog ubojice" i "Samuraja", stalloneovske akcije i melvilleovske/mannovske noirovsko-trilerske karakterne studije plaćenog ubojice u krizi srednjih godina, umornog od posla i života, što posebno dolazi do izražaja u beskrajnoj završnici filma koji je trebao trajati 105 minuta, ali traje 130-ak.
No, film nije uopće loš, prije neujednačen, a višestruko je zanimljiv u kontekstu Slya. Za glumca je ovo predstavljao još jedan izlazak iz komforne zone, čemu je bio sklon u devedesetima. Na novo gledanje "Ubojica" čini se da se Stallone prepustio u Donnerove redateljske ruke, bez njemu svojstvenog uplitanja u režiju.
Djeluje kao da je Donner htio izvući iz Slya dramskiju ulogu i da je napravio ono što i Terry Gilliam za Brucea Willisa u vršnjačkom SF trileru "12 majmuna", premda vjerojatno nije, poput kolege, dao glumcu listu njegovih glumačkih klišeja koje je trebao neutralizirati.
Uglavnom, Sly je ovdje tiši i introspektivniji nego ikad kao veteranski plaćeni ubojica Robert Rath, nosi naočale za vid, sveden je na svega dva-tri pojavljivanja u majici kratkih rukava, lišen napinjanja mišića i prepoznatljivih manira, kao da se priprema za "Cop Land". Naoružan je malim pištoljem.22 LR, manjim i od onog Smitha & Wessona 36 iz "Tango&Cash", kamoli da nosi strojnicu kao u "Rambu" ili "Kobri". Pištolj, usto, ima prigušivač, skladno Stalloneovoj prigušenoj ulozi.
Rath je predstavljen je u uvodnoj sceni kako vodi metu kroz močvaru. "Koje ćeš cipele nositi kad tvoj dan dođe?", pita ga meta i inicira preispitivanje da poželi izaći van iz posla, umiroviti se nakon što je 15 godina bio najbolji, "broj jedan". "Njegov dan" bi mogao doći pojavom mlađeg plaćenog ubojice, divljeg, temperamentnog Miguela Baina u tumačenju (pre)uživljenog Banderasa koji želi biti "no. 1".
Bain se upliće u Rathova posljednja dva zadatka, najprije smaknuvši mafijaša na groblju (Steve Kahan, kapetan iz "Lethal Weapon"), a zatim se okomio i na hakericu u posjedstvu ključnog diska – Electru (mlada Julianne Moore). Igra mačke i miša između starog i mladog "hitmana" isprve je prilično impresivna i akcijski fino orkestrirana u Donnerovu stilu.
Oni pucaju jedan po drugome u taksiju, Bain se od eksplozije plina brani stolom i biva odbačan kroz prozor trećeg kata – prije nego se krene odigravati u ritmu partije šaha u razvučenom i pomalo pretencioznom trećem činu filma koji bi mogao testirati strpljenje i najvećih Stalloneovih i Donnerovih fanova. Pa ipak, metafilmska čitanja između redaka podižu "Assassins".
Nešto slično je prošao i Charles Bronson (spomenuti "The Mechanic"), ali kod Stallonea je to još metafilmskije i osobnije kao u "Rockyju III". Lik plaćenog ubojice supstitut je za Slya – Rath je ravno 15 godina na vrhu u svom poslu, baš kao Stallone od početka osamdesetih, suočen s pretedentima na tron razmatra odložiti oružje i umiroviti se kao "antiquado" (takvim, zastarjelim, zove ga Bain), što je glumac i napravio od "Ubojica" do 2008. i četvrtog "Ramba".
Tada aktualan s akcijskim hitom "Desperado", Banderas utjelovljuje nove mlade snage akcije s europskim naglaskom i on simbolički može biti i Van Damme, kao što je Brian Thompson u "Cobri" bio svojevrsni Schwarzenegger. No, vrijeme je pokazalo da su "Ubojice" imale viziju koja je Stallonea odvela do "Plaćenika". Stara garda odnosi pobjedu nad mladima. *** ⅓
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....