Elan Ridleyja Scotta vrijedan je poštovanja za redatelja rođenog davne 1937. godine. Ni nadomak devedesete Scott ne posustaje s režijom i "Psi pod zvijezdama" ("Dog Stars") njegov su već peti film u ovoj dekadi. Moguće da Ridley ide iz jednog projekta u drugi kako bi lakše prebolio smrt mlađeg brata Tonyja Scotta i na neki način snima filmove za obojicu.
– ”Dobra godina”, ”Američki gangster”, ”Tijelo od laži”, ”Robin Hood”, ”Prometej”, ”Savjetnik”, ”Egzodus: Bogovi i kraljevi”, ”Marsovac”, ”Alien: Savez”, ”Sav novac svijeta”, ”Posljednji dvoboj”, ”Dinastija Gucci”, ”Napoleon”, ”Gladijator II” i sad ”Psi pod zvijezdama”.
Nedostaje tu velikih filmova kakve je Ridley znao režirati (”Alien”, ”Istrebljivač”, ”Thelma i Louise”, ”Gladijator”, ”Crna kiša”, ”Pad crnog jastreba”, ”Kraljevstvo nebesko”...), ali samo neka snima jer još uvijek zna iznjedriti i nešto dobro ili barem zadiviti ponekom scenom i redateljskim rješenjima, baš kao u ”Dog Stars”
Scott je uoči premijere nazvao "Pse pod zvijezdama" svojim najboljim filmom, s čime se prokleto teško složiti, ali ovo je vrlo korektan komad postapokalipse i ne zaslužuje podcjenjivanje. Možda bi (naj)bolji film bio nesuđena ekranizacija postapokaliptičnog romana Richarda Mathesona "Ja sam legenda", koji je Ridley krajem devedesetih trebao snimiti s Arnoldom Schwarzeneggerom, ali nažalost nije uspio, pa je to 2007. napravio Francis Lawrence s Willom Smithom.
Fanovima postapokalipse mogao bi dostajati i "Dog Stars" kad se već "I Am Legend" nije dogodio u potentnoj kombinaciji Scott-Schwarzenegger, posebno što priča iz ne tako daleke 2035., o supergripi koja je istrijebila većinu čovječanstva i dovela civilizaciju do ruba, inače adaptacija istoimena romana Petera Hellera iz 2012., ima veću težinu nakon pandemije COVID-a.
Na mahove izgleda kao da Ridley "Psima pod zvijezdama" nadoknađuje to što nije snimio "Ja sam legenda", iako je film prilično svedena postapokalipsa, otprilike kao (superiornija) "Cesta", ekranizacija romana Cormaca McCarthyja s kojim je Scott surađivao na trileru "The Counselor".
Dakle, Scottu u stvaranju postapokaliptičnog svijeta nisu uzori "Pobješnjeli Max" u smislu akcijašenja i divljaštva ili zombijevski filmovi poput serijala "28 dana kasnije". U priči postoji divlja skupina napadača, tzv. Žeteoci koji "ubijaju sve preostale ljude". No, Žeteoci su ljud(ožder)i, a ne zombiji i pojavljuju se periodički, da ubrizgaju akciju u Scottov melankolični film, režiran kao neovestern, s više pažnje posvećene ugođaju nego akciji, što ga je sigurno i koštalo zarade u kinima.
Melankolija je uvučena u "Dog Stars" od prvih kadrova, kad gledamo tragove nekadašnjeg svijeta (ruševne zgrade, prevrnuti automobili...). Sve to promatramo očima bivšeg mehaničara Higa (Jacob Elordi) dok na krilima Cessne, u društvu vjernog psa Jaspera, odlazi u nabavu potrepština u grad/Denver za sebe i bivšeg vojnika Bangleyja (Josh Brolin), s kime preživljava postapokalipsu na izoliranom mjestu, ali i Aarona (Benedict Wong) iz nedaleke kolonije Menonita.
Hig usput posjećuje stan gdje je prije apokalipse živio s pokojnom suprugom (Sai Bennett) koju još uvijek tiho oplakuje. Uvod signalizira kakav je film i tko očekuje zabavni, adrenalinski ljetni blockbuster iz sfere postapokaliptičnog akcijskog horora, neće ga dobiti, odnosno hoće u tragovima. Gotovo polovica radnje treba proći da se horde Žeteoca ukažu kao prijetnja.
U Higovim letovima Cessnom film uspijeva izazvati "sense of wonder", inverziju leta futurističkim automobilima po megalopolisu u "Blade Runneru". Kamera Erika Messerschmidta snima planinske i šumske pejzaže od kojih zastaje dah. Pejzaži su ogoljeni poput duše likova, ali priroda izgleda kao da je "procvjetala" bez ljudi, a nebo je zvjezdano i pod njim Hig voli spavati s Jasperom.
Vođen "zagonetnim glasom (preko dispečera) i rajem koji čeka", Hig s avionom odlazi u izvidnicu tragajući za ostacima civilizacije ne bi li našao "ono minulo", a kad mu se avion sruši pronalazi Cimu (Margaret Qualley) – i njezina oca (Guy Pearce) – koja je također izgubila supruga, ali ne želi držati "monopol na tugu" poput Higa.
Za razliku od Higa, Bangley je nezainteresiran za pronalazak drugih ljudi, za njega su preživjeli "žohari". "Takvi su ljudi oduvijek bili, samo trebaš skinuti masku civilizacije da to uvidiš", kaže Bangley. On smatra da živi "jebeni američki san" i zadovoljan je na osami, imajući osnovne potrepštine i, dakako, oružje koje će upotrijebiti u jednoj posebno napetoj i dojmljivoj sceni a la "Sicario", ovjekovječenoj u subjektivnim kadrovima preko njegova noćnog vizira.
Osjećaj prave opasnosti osjeća se i u sceni kad Hig, Cima i njezin otac pokušavaju u avionu pobjeći od napada Žeteoca. Akcija je solidna kad je ima, ali "Dog Stars" prvenstveno počiva na Scottovoj taktilnoj izgradnji nehumanog svijeta postapokalipse i interakcijama likova. Redatelj isprepleće naše danas i njihovo sutra uz dašak neočekivanog humanizma i optimizma. *** ½
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....