Josip Broz Tito povijesna je figura koja će, čini se, još dugo živjeti u kolektivnoj memoriji ljudi s prostora bivše Jugoslavije.
Stalno isplivavaju novi detalji iz (počesto vrlo tajnovitog) privatnog života tog kontroverznog državnika, doživotnog predsjednika SFRJ-a. Tako se pojavio podatak o jednom od Titovih omiljenih slatkiša – starinskom kolaču naziva "topljenik".
Naime, nije nepoznanica da je Broz bio dijabetičar, no usprkos tome veliki gurman i bonvivan, te sladokusac. Slatkoga se nije nikad sasvim odrekao, pa je tako svojedobno i za Slobodnu pričao Titov nekadašnji slastičar, još uvijek živući pašticer Miljenko Jelaska iz Splita, dugogodišnji šef slastičarnice nekadašnjeg hotela "Marjan". On je posvjedočio da je "najdraži gost" volio voćne salate, ali i princes-krafne koje mu je Splićanin osobno pripremao u Titovoj vili (danas poznatijoj kao "Vila Dalmacija", na Marjanu).
Kolač topljenik (podložan različitim varijacijama na temu) bio je još kaloričniji od dobro nam znanih retro "princeza", zapravo prava sočna, slatka bomba koja je u svom sastavu imala orahe, čokoladu, maslac, jaja te, dakako, šećer. Neki izvori kažu da je topljenik bio na samom vrhu Titove liste najdražih slatkarija.
Riječ je o tipičnom "old school" kolaču s biskvitnim korama i "filom" to jest kremnim nadjevom; danas ćemo naići na slične još jedino u starim kuharicama. No, naše majke i bake nekoć su samo za takve znale, pa čak i danas rođendane obilježavaju iskazivanjem ljubavi prema slavljeniku-slavljenici izradom baš torti i kolača na tragu topljenika. Svaki je komad bio "konkretan", zasitan, a volio ga je i onaj tko – nije smio, "šećeraš" Broz. Datulje, indijski orasi, javorov sirup, stevia i drugi ovovremeni "zdravi" zaslađivači u Titovo su vrijeme bili u rangu teške egzotike, bilo je to doba kad su u kuhinjskim ormarićima carevali sol, papar, aleva paprika i Vegeta, dok je od sladora jedini supstitut bijelom kristal-šećeru eventualno bio med.
Tih su desetljeća, podsjetimo, kolači (torte) s krokantom bili vrhunac svakog stola i najboljih fešti, dok ih nisu potisnule novotarije bez broja. Ipak, neke slastičarske kuće još imaju u ponudi dobri, stari krokant iz "prohujalih vremena"...
Doba princes-krafni, rigojanča, eklera, čudo-torti, bijelog egipta, mađarica, šampita - pa i topljenika, za kojega su tek bolje upućeni čuli.
Eto, još jedan "slatki detalj" iz života "oca svih naroda i narodnosti"; možda nekoga nadahne i na novu/staru gastrokreaciju.
