Dekade su već prošle od odlaska majstora napetosti Alfreda Hitchcocka, ali njegova ostavština još je uvijek inspirativna filmašima. Naročito se jedan Hitchcockov klasik izdvaja kao vječno nadahnuće za neka nova čitanja, tj. gledanja – "Prozor u dvorište". No, to nije čudno.
"Rear Window" je interpretativno poticajan i esencija filma kao takvog, ne samo žanra (hičkokovskog) trilera. To je film o činu promatranja, gledanja, voajerstva. Film o filmu. Podsjetimo, James Stewart se našao ulozi sredovječnog fotoreportera Jeffa Jeffriesa koji je s nogom u gipsu prisiljen na kućno mirovanje, stoga ubija dosadu promatranjem života ljudi iz susjedstva kroz leću svog teleskopskog aparata, što mu postaje zanimljivije od atraktivne djevojke Lise (Grace Kelly), a nju frustrira.
Jeff otkriva mikrokozmos nalik životnoj mozaičnoj "short cuts" drami s elementima bezazlene komedije pa i kazališne predstave. Međutim, žanrovi se drastično mijenjaju i pretvaraju u filmski triler, uvijek uzbudljiviji od života samog, kad Jeff uoči neobičnu aktivnost u stanu trgovačkog putnika Thorwalda i opazi da je njegova supruga misteriozno nestala, možda i ubijena.
Hitchcock je Jeffa posredno načinio njegovim supstitutom (teleskopski fotoaparat kao kamera, promatranje života kroz objektiv), a gledatelja opsesivnim voajerom i detektivom nalik protagonistu koji interpertira zbivanja i iskupljuje se za svoje grešno zadovoljstvo (voajerizam) rješavanjem ubojstva uz pomoć Lise, dok zajednički lov na ubojicu pali iskricu u njihovu ustajalu odnosu.
Nekoliko se filmova okoristilo "Prozorom u dvorište", recimo De Palmin "Striptiz smrti", "Paranoja" sa Shijom LaBeoufom, "Voajeri" sa Sydney Sweeney, "Žena na prozoru" s Amy Adams... Posljednji u nizu je francuski film "Zločin na trećem katu" ("Le Crime du 3e étage"/"Bazaar – Murder In The Building") koji se nakon svjetske premijere na Rotterdamskom festivalu predstavio hrvatskoj i splitskoj publici na 19. FMFS-u. Ima smisla da su i Francuzi nakon Amerikanaca posegnuli za Hitchcockom.
Slavni redatelj našao je ponajveće pobornike upravo među filmskim kritičarima i filmašima u Francuskoj (u prvom redu Francois Truffaut) koji su voljeli reinterpretirati njegove autorske porive. Da je Truffaut režirao "Zločin na trećem katu", film bi sigurno bio izvrstan, ali i ovako je, u režiji Rémija Bezançona, sinefilski solidna i dobronamjerna posveta Hitchu s naglaskom na "Rear Window", reklo bi se "tres sympathique".
"Prozor u dvorište" gleda se u jednoj sceni. Film se prikazuje studentima na sveučilištu Sorbonne, gdje radi kritičarka Colette (Laetitia Casta), "najveći ekspert za Hitchcocka na svijetu". "Godard je napisao da je Hitchcock sav u parovima", ističe ona, najavljujući da će se film doticati muško-ženskih odnosa.
Collette je u braku s Françoisom (Gilles Lellouche), piscem viktorijanskih detektivskih romana koji suprugu gotovo da ne doživljava hrvajući se sa spisateljskom blokadom, ne izlazi izvan iz kuće i ona ga je jedva odvukla na kazališnu predstavu. Na toj predstavi njih dvoje upoznaju kazališnog glumca Yanna i suprugu Nathalie (Guillaume Gallienne, Jenna Knafo), bračni par i njihove nove susjede. A onda doživljavaju vlastiti "Prozor u dvorište" kad se Collette učini da je Yann ubio Nathalie.
Očekivano, detektivski rad na "fantastičnom" slučaju i rješavanje potencijalnog zločina djeluje bolje od bračnog savjetovanja ("Počinjem uživati u ovome") i par u krizi se uspijeva zbližiti suočen sa situacijama koje na papiru djeluju napetije nego na ekranu. Bezançon nije "master of suspense", a njegova misterija se razvija predvidljivo po "ps-u" i ponekad objašnjava gledatelju više nego što je potrebno.
Pa ipak, Bezançon je veliki fan legendarnog redatelja i njegova hitchofilija pokreće ovaj komični triler, na trenutke vrlo zaigran i prepun referencija koji je za Hitchcocka mogao biti parodijski pastiš, ono što je "Last Action Hero" bio za Schwarzeneggera. Slušamo lekcije o stvaranju napetosti, likovi govore "nismo u filmu" (iako jesu) i referiraju se na Hitchcockove klasike, pa i njega samoga.
"Nije li Hitch rekao što je bolji negativac, bolji je film?", pita se "bad guy" koji nažalost nije toliko dobar. Junakinja je puno bolja, voli "Vrtoglavicu" i odlično objašnjava razlog za to. "... jer je najromantičnija, izgrađena na praznini i prividu... Muž koji ubija svoju ženu, žena koja je napravljena da prođe kao netko drugi: sve je pretvaranje, iluzija i imitacija..." *** ⅓
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....