Nizozemska se suočila sa sperma-gateom, dosad neviđenim skandalom nekontroliranoga korištenja ljudskog sjemena u umjetnoj oplodnji. Tijekom dugoga razdoblja od čak 20 godina klinike za neplodnost u Nizozemskoj nisu se pridržavale propisanih smjernica za doniranje sperme, što je rezultiralo s najmanje 85 masovnih darivatelja koji su time zavrijedili nimalo metaforičku titulu "otaca nacije". Svaki od tih donora sperme postao je otac između 26 i 75 potomaka, premda su nizozemski zakoni između 2004. i 2018. ograničavali svakog donora na najviše 25 djece, a nakon 2018. na 12-ero djece začete umjetnom oplodnjom.
Razmjeri masovnog kršenja propisa u Nizozemskoj izišli su na vidjelo nakon pokretanja nacionalnog registra darivatelja sperme ovoga travnja. Time je prvi put postao javno dostupan sveobuhvatan pregled svih donacija otkako je Zakon o podacima donora za umjetnu oplodnju zabranio anonimnost. Profesionalna udruga nizozemskih ginekologa potvrdila je ove nalaze, uključujući i dokaze da su neki dobrovoljni darivatelji istodobno bili aktivni u više klinika. Loš nadzor specijaliziranih klinika, uz postojanje barem 85 tzv. masovnih darivatelja, otkrila je nedavno televizijska emisija na nizozemskoj javnoj televiziji NOS. Nacionalna ginekološka udruga izdala je potom priopćenje u kojem je priznala da je u brojnim slučajevima premašena postavljena granica od 25 ili 12 djece po darivatelju.
NVOG je također priznao da je novi registar otkrio i priličan dodatni problem: donirana sperma razmjenjivana je između klinika za oplodnju bez ikakve razmjene podataka o donorima, vjerojatno kako bi se izbjegli problemi s privatnošću. Prije uspostave nacionalnog registra centri za neplodnost nisu imali načina za unakrsnu provjeru korištenja darivatelja u različitim klinikama, no nakon što su otkrivene nepravilnosti klinike su prestale koristiti kompromitirane donore. U Nizozemskoj se doniranje sperme, inače, ne plaća, a donori dobivaju najviše 40 eura za pokrivanje putnih troškova. Ionako se novcem teško može platiti spoznaja da ste naširoko posijali svoj plemeniti genetski materijal i da za isti nemate naknadnih obveza poput alimentacije.
Nizozemska zaklada Donorkind, koja pomaže spajanju djece, potencijalne braće i sestara začete od istih donatora, oštro je osudila ponašanje klinika i stručnjaka za plodnost.
"Sve se ovo dogodilo iz dva razloga: zbog novca i zarade koju ove klinike dobivaju za svoje tretmane i zato što utjecaj masovnih darivatelja na živote majki, njihove djece te braće i sestara te djece nije dugoročno shvaćen ozbiljno", rekao je predsjednik Donorkinda Van der Meer u nedavnom intervjuu. U udruzi vjeruju da je stvarni broj djece koju je "izrodilo" samo 85 donatora sperme prilično podcijenjen.
Moglo bi biti na tisuće djece u Nizozemskoj koja imaju više od 25 braće i sestara, tj. polubraće i polusestara, upozoravaju iz udruge za neplodnost. Problem je u tome što liječnici u centrima za potpomognutu oplodnju na obiteljsku vezu koja proizlazi iz donacije sperme gledaju kao na jednostavnu genetsku činjenicu, a ne nešto što sutra može sudbonosno utjecati na živote ljudi. U populaciji od oko 18 milijuna ljudi aktualna situacija izaziva zabrinutost u više aspekata, te će djeca rođena iz donacija morati prolaziti DNK testove kako bi sutra izbjegla moguće bračne veze s krvnim srodnicima.
Do travnja je Zakon o podacima darivatelja za umjetnu oplodnju u Nizozemskoj održavao samo registar fizičkih osobina donora, poput visine te boje očiju i kose. Donatori nisu bili zakonski obvezni uspostaviti ikakav kontakt sa svojim biološkim potomcima. Zato se odnedavno podaci o donorima i majkama prikupljaju u centraliziranom nacionalnom registru umjesto u pojedinačnim klinikama. Registar je retroaktivan od 2004. i omogućuje vlastima da prate koliko je djece rođeno od svakog pojedinog donora.
Nedostaci nizozemskog sustava potpomognute oplodnje već su i prije ovih zadnjih otkrića proizveli nekoliko visokoprofilnih skandala. Prije nekoliko godina raskrinkan je donor Jonathan Meijer, koji je u ukupno 11 klinika za neplodnost između 2007. i 2017. postao biološki otac čak 102 djeteta. A kad mu je izrečena zabrana doniranja, nastavio je nuditi svoje usluge u umjetnoj oplodnji u inozemstvu.
Zloglasan je i slučaj ginekologa Jana Karbaata, koji je koristio vlastitu spermu za oplodnju pacijentica u svojoj klinici u Rotterdamu te je time postao ocem barem 107 djece. Karbaat je vodio kliniku puna četiri desetljeća, a njegove pacijentice su cijelo to vrijeme vjerovale da primaju spermu od anonimnih donora. Ginekolog Jan Wildschut postao je po istom receptu biološki otac najmanje 40 djece između 1981. i 1993., dok je radio u bolnici u Zwolleu.
I treći ginekolog, Jos Beek, napravio je ženama najmanje 41 dijete koristeći svoju spermu između 1973. i 1998. u regionalnoj bolnici u Leiderdorpu, i to usprkos tome što je imao nasljednu bolest. Čini se da "očevi nacije" nisu baš naročito savjesni ljudi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj