Život Evite Perón bio je obilježen nevjerojatnim usponom, političkim utjecajem i ljubavlju velikog dijela argentinskog naroda, no priča o njezinoj smrti i onome što se dogodilo s njezinim tijelom desetljećima je intrigirala javnost.
Žena koja je za života postala simbol siromašnih i obespravljenih, nakon smrti postala je predmet jedne od najneobičnijih političkih tajni 20. stoljeća. Njezino balzamirano tijelo nestalo je iz Buenos Airesa, godinama je skriveno na drugom kontinentu, a oni koji su ga čuvali navodno su bili toliko obuzeti strahom da bi moglo postati simbol otpora da je cijela operacija poprimila gotovo filmske razmjere.
Od siromašne djevojke do najmoćnije žene Argentine
Eva María Duarte rođena je 1919. godine u okolici Los Toldosa, a odrasla je u skromnim uvjetima. Sa samo 15 godina preselila se u Buenos Aires kako bi ostvarila glumačke ambicije. Nakon manjih uloga u kazalištu i na filmu, prepoznatljivost je stekla radijskim nastupima.
Prekretnica u njezinu životu dogodila se 1944. godine, kada je tijekom humanitarne akcije nakon potresa u San Juanu upoznala pukovnika Juana Dominga Peróna. Njihova veza ubrzo je prerasla u brak, a nakon Perónove pobjede na predsjedničkim izborima 1946. godine Eva je postala prva dama Argentine.
Ipak, njezin utjecaj daleko je nadilazio protokolarne dužnosti. Posebno se posvetila radnicima i siromašnima, pomagala u rješavanju njihovih problema te 1948. osnovala zakladu koja je financirala izgradnju škola, bolnica i domova te osiguravala pomoć najugroženijima. Snažno se zalagala i za prava žena, a nakon uvođenja ženskog prava glasa 1947. osnovala je Žensku peronističku stranku.
Godine 1951. dio sindikalnog pokreta želio ju je vidjeti na mjestu potpredsjednice države, no zbog ozbiljno narušenog zdravlja odustala je od kandidature. Unatoč bolesti, u studenome iste godine glasala je iz bolničkog kreveta, prvi i jedini put na nacionalnim izborima.
Smrt u 33. godini i balzamiranje koje je trebalo sačuvati njezin lik
Unatoč liječenju, Evino zdravstveno stanje nastavilo se pogoršavati. Dijagnosticiran joj je uznapredovali rak vrata maternice, a nakon operacije koju je 1951. izveo američki kirurg George Pack, preminula je 1952. godine, u dobi od samo 33 godine. Njezina smrt izazvala je golemu tugu u Argentini, a tijekom 14 dana oproštaja njezino je tijelo vidjelo oko dva milijuna ljudi.
Nakon smrti španjolski anatom Pedro Ara dobio je zadatak balzamirati njezino tijelo kako bi ga što dulje očuvao u prirodnom stanju. Posebnom tehnikom uspio je sačuvati njezine crte lica i izgled kože, zbog čega je djelovala gotovo kao da spava. Plan je bio trajno je izložiti u staklenom lijesu, unutar monumentalnog spomenika posvećenog radnicima. Međutim, državni udar 1955. godine i politički obračun s peronističkim pokretom zauvijek će promijeniti sudbinu njezinih posmrtnih ostataka.
Vojni puč i početak jezivog nestanka
U rujnu 1955. godine argentinska vojska izvela je državni udar i svrgnula predsjednika Juana Dominga Peróna, koji je bio prisiljen otići u egzil. Nova vlast nastojala je ukloniti sve simbole peronističkog pokreta, a najveći problem predstavljalo joj je upravo Evinо tijelo.
Iako je bila mrtva već tri godine, Eva Perón za brojne je Argentince postala gotovo sveta figura. Vojni čelnici strahovali su da bi njezin grob mogao postati mjesto političkog otpora pa su odlučili ukloniti njezine posmrtne ostatke.
Tijelo je tajno odneseno iz zgrade sindikalne središnjice CGT-a u Buenos Airesu, a operacijom je upravljao pukovnik Carlos Moori Koenig. Tijekom sljedećih mjeseci lijes je premještan na različite lokacije, uključujući kamion, skladišta, kino i vodovodno postrojenje.
Prema svjedočanstvima bivših vojnih časnika, Koenig je s vremenom postao opsjednut tijelom. Navodno ga je držao uspravno u svom uredu i pokazivao posjetiteljima. Ipak, povjesničari upozoravaju da je teško razdvojiti potvrđene činjenice od brojnih legendi koje su nastale oko njezina nestanka.
Do 1957. godine Koenig je razriješen dužnosti, a zadatak skrivanja Evinog tijela preuzeo je pukovnik Héctor Cabanillas. Njegova misija bila je pronaći način da njezini posmrtni ostaci trajno nestanu iz Argentine.
Lažni identitet i tajni grob u Milanu
Rješenje je pronađeno izvan Argentine. Godine 1957. Evitino tijelo tajno je prebačeno u Italiju, gdje je pokopano na groblju u Milanu pod lažnim imenom María Maggi de Magistris.
Vojna vlast tako je uspjela udaljiti njezine posmrtne ostatke od pristaša, no njezin nestanak nije zaboravljen. U Buenos Airesu su se počeli pojavljivati grafiti s pitanjem: "Gdje je tijelo Eve Perón?"
Nakon 16 godina tajna je napokon otkrivena
Evitino tijelo ostalo je u Milanu sve do 1971. godine, kada je ekshumirano i prevezeno u Madrid, gdje je tada u egzilu živio njezin suprug Juan Perón. Nakon 16 godina tajnog počivališta, ponovno je vraćeno u njegove ruke.
Jedan od prvih koji su vidjeli tijelo bio je Perónov suradnik Carlos Spadone. Prema njegovu svjedočenju za BBC, Evitini posmrtni ostaci bili su prekriveni zemljom, pa ih je trebalo pažljivo očistiti. Taj je posao preuzela njegova nova žena Isabel Perón, koja joj je oprala i počešljala dugu plavu kosu.
Juan Perón vratio se u Argentinu 1972., a godinu poslije ponovno je izabran za predsjednika. Nakon njegove smrti 1974. vlast je preuzela Isabel, a iste godine Evitino tijelo ponovno se našlo u središtu političkih sukoba.
Gerilska organizacija Montoneros otela je tijelo bivšeg predsjednika Pedra Eugenija Aramburua, jednog od odgovornih za uklanjanje Evitinih posmrtnih ostataka iz Argentine. Kao uvjet za njegov povratak zatražili su da se Evita vrati u domovinu.
Isabel Perón pristala je na zahtjev pa je Evitino tijelo 17. studenoga 1974. napokon stiglo u Argentinu. Ondje je restaurator Domingo Telechea dobio zadatak sanirati oštećenja nastala tijekom godina skrivanja i premještanja.
Posao je bio zahtjevan, a Telechea je zbog prihvaćanja zadatka primao prijetnje te je naposljetku napustio zemlju. Nakon restauracije tijelo je nakratko izloženo javnosti, a zatim položeno pokraj lijesa njezina supruga.
Posljednje počivalište iza nekoliko slojeva zaštite
Prvotno je planirano da Eva i Juan Perón budu pokopani u monumentalnom spomeniku Oltar domovine, no projekt nikada nije dovršen.
Nakon vojnog udara 1976. godine, Evitine sestre zatražile su da bude pokopana u obiteljskoj grobnici Duarte na groblju Recoleta u Buenos Airesu. Želja im je ispunjena u listopadu iste godine.
Ipak, ni tada vojna vlast nije željela riskirati da njezino tijelo ponovno postane simbol političkog otpora. Njezina je kripta posebno osigurana, a lijes smješten približno pet metara ispod zemlje, iza nekoliko slojeva zaštite, piše Los Angeles Times.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....