StoryEditorOCM
PanoramaIn memoriam Samu

Nedavno je potvrdio da je pobijedio rak, smrt je bila neočekivana: otišao je jedan od najdostojanstvenijih glumaca...

Piše Marko Njegić
16. srpnja 2026. - 07:00
Sam Neill ispred plakata ‘Jurskog parka III’Toru Yamanaka/Afp
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Ulogu dr. Alana Granta u "Jurskom parku" Steven Spielberg je najprije ponudio Indiani Jonesu osobno – Harrisonu Fordu. Kad je Ford odbio ulogu, što je Spielberga "shrvalo", redatelj je angažirao Sama Neilla kao najbolju moguću zamjenu. Vjerovali ili ne, Neill je bio izvorno razmatran za lik Indiane Jonesa, a dodirom sudbine umro je 13. srpnja, baš na dan kad je Ford proslavio 84. rođendan.

Mamina životna lekcija

Činilo se i da će Neill doživjeti Fordove godine, svakako prebaciti osamdesetu, tako da je vijest o njegovoj smrti bila neočekivana. Naime, Neill je nedavno potvrdio da je pobijedio rak, od kojeg je otkrio da boluje 2023. u svojim memoarima "Jesam li vam ikada pričao o ovome?". Tada je Neill precizirao da mu je 2022., u vremenu izlaska "Jurskog svijeta" ("Carstvo"), dijagnosticiran rak krvi – angioimunoblastični T-stanični limfom trećeg stadija, tj. da je godinu dana primao kemoterapiju.

Rak je u vrijeme objave knjige bio u remisiji, a Neill je nastavio primati mjesečnu kemoterapiju. Poslije suočavanja sa smrti, Neill je 2024. postao jako emotivan kad ga je studentica novinarstva na sveučilištu u Sydneyju pitala "Koja je najbolja lekcija koju ste naučili od svojih roditelja?". "Oh, to je doista zanimljivo pitanje. Ne znam zašto me to pitanje toliko dirnulo, ali jest", rekao je Neill ganut do suza i prisjetio se kako je proveo godinu dana na sveučilištu i nije napravio apsolutno ništa.

image

‘Opsjednutost‘

Gaumont - Oliane Productions - M/Collection Christophel Via Afp

"Glumio sam u predstavama, pokušavao naći djevojku i sve te stvari. Došlo je vrijeme ispita i shvatio sam da gotovo ništa nisam učio. Došao sam kući i mama me pitala: ‘Kako si, dušo?‘, a ja sam rekao: ‘Oh, mama, mislim da doživljavam slom živaca, ispiti su za nekoliko tjedana i ne znam kako ću...‘ Samo me pogledala i rekla: ‘Pa, jednostavno se moraš sabrati, zar ne?‘ I mislim da je to bila najbolja lekcija koju sam od nje naučio", obznanio je Neill.

Godinu ranije, Neill je priznao da se "ne boji smrti", ali je rekao da bi "stvarno volio još koje desetljeće ili dva". "Izgradili smo sve te krasne terase, imamo masline i čemprese, želim biti tu i vidjeti kako sve to sazrijeva. Tu su i moji divni mali unuci. Želim vidjeti kako odrastaju. A što se same smrti tiče, za to ne marim ni najmanje", izjavio je. No, svijet filma mari za Neilla i zavijen je u crno. Otišao je svestran glumac koji je mogao biti podjednako uvjerljiv u hororima, trilerima, dramama i blockbusterima.

Neill je pokrivao neku zlatnu sredinu između karakternog glumca i zvijezde. Dosta govori o njemu to što je ostao najviše upamćen po spektaklu "Jurassic Park" unatoč tome što su dinosauri bili najveća atrakcija filma, a blockbusterski krug će zatvoriti posljednjom ulogom u spektaklu "Godzilla x Kong: Supernova". On je bio avanturistički junak na tragu Indiane Jonesa (šešir), ali i supstitut za publiku, prenoseći "wow" doživljaj na gledatelja tijekom prvog kontakta s dinosaurima, od divljenja kad prvi put ugleda brahiosaura do straha od krvožednog T-Rexa.

image

’Opasno more’

/Photo12 Via Afp

Njegovu svestranost potvrđuje da je iste 1993. glumio u dijametralno suprotnom filmu – maloj, umjetničkoj povijesnoj romantičnoj drami "Piano" Jane Campion. Lik Alisdaira Stewarta, doseljenika na kolonijalnom Novom Zelandu, koji stupi u ugovoreni brak s nijemom ženom (Holly Hunter) i odsječe joj kažiprst sjekirom kao kaznu za nevjeru i izjavu ljubavi drugome, bio je krajnji opozit palenteologu Grantu.

Mucanje u djetinjstvu

Zanimljivo, Neill nije isprve mislio postati glumac. Rođen je 14. rujna 1947. u Omaghu u Sjevernoj Irskoj kao Nigel John Dermot Neill i preselio se u dobi od sedam godina s roditeljima na Novi Zeland, odakle mu je bio otac Dermot, pukovnik u Britanskoj vojsci (majka Priscilla bila je Engleskinja). Odrastanje je donijelo traume kad je počeo mucati, čega se srećom uspio riješiti u tinejdžerskim godinama, a i promijenio je "nerdovsko" ime Nigel u Sam kad je imao 12.

Tek kad je pao godinu na studiju prava okrenuo se glumi, najprije u sveučilišnim kazališnim produkcijama, a zatim kao profesionalac koji se kalio igrajući Shakespeareove predstave u putujućoj teatarskoj trupi. Ispočetka je dobivao 35 dolara tjedno uz bonus u vidu ostataka hrane iz kuhinje od obroka posluženih publici prije predstave. Ilustracije radi, za "Piano" je dobio 250 tisuća dolara, a za "Jurski park III" četiri milijuna, što mu je bio najveći honorar u karijeri.

image

Na snimanju ‘Lova na Crveni oktobar‘ s Johnom McTiernanom i Seanom Conneryjem

Paramount Pictures/mace Neufel/Collection Christophel Via Afp

U jednom periodu je režirao dokumentarce i igrao male uloge na TV-u, nastavljajući glumiti i u kazalištu, primjerice u predstavi "Juno and the Paycock" u režiji Dicka Campiona, Janeina oca. Lokalni proboj doživio je ulogom povučenog čovjeka uvučenog u revoluciju u političkom trileru "Sleeping Dogs" (1977.) Rogera Donaldsona, koji je novozelandskom filmu otvorio vrata Amerike, a glumca prebacio u Australiju, gdje ga je tamošnja kinematografija prihvatila kao svoga.

Kostimirana drama "Moja briljantna karijera" (1979.) Gillian Armstrong bila mu je svojevrsno zagrijavanje za "Piano" i pogurala mu karijeru kad je poznati glumac James Mason ("Sjever-sjeverozapad", "Lolita") pozvao u goste u Švicarsku i napisao pismo preporuke za njega producentima koje je poznavao. To je urodilo plodom i Neill je dobio ulogu odraslog Sotonina sina Damiena Thorna u trećem dijelu serijala "Pretkazanje" (1981.), predodredivši se za horore – iste godine glumio je s Isabelle Adjani u izvrsnoj "Opsjednutosti" Andrzeja Żuławskog.

Izvedbe agenta KGB-a u "Enigmi" (1982.) i titularnog protagonista špijunske serije "Reilly, Ace Of Spies" (1983.) pretvorile su ga u potencijalnog nasljednika Rogera Moorea u ulozi Jamesa Bonda. Ostavio je dobar dojam na audiciji i neko vrijeme slovio kao vodeći kandidat, da bi dozvolu za ubijanje agenta 007 ipak dobio Timothy Dalton. U tom periodu dvaput je dijelio kadar s Meryl Streep i bio joj prilično ravnopravan u dramama Freda Schepisija ("Obilje", "Plač u tami"), pri čemu je druga izazvala posebnu pažnju kao prilagodba istinite priče o australskom paru optuženom da je umorio vlastitu kćerkicu i to svalio na napad dingo pasa.

image

U megahitu ‘Jurski park’

/Photo12 Via Afp

Montana kao čežnja

Blizu "A" lige Neill je doplovio na valu izvanrednog oceanskog trilera "Opasno more" (1989.), filma koji potpisniku ovih redaka među prvima pada na pamet pri spomenu ovog glumca, a svijetu je predstavio Nicole Kidman, Billyja Zanea i redatelja Philipa Noycea. Nakon "Dead Calm" zaronio je ispod površine mora u McTiernanovu akcijsko-političko-trilerskom blockbusteru "Lov na Crveni oktobar" (1990.) kao desna ruka ruskog kapetana podmornice Seana Conneryja.

Pamti se izjava njegova lika Borodina "Onda ću živjeti u Montani, oženiti se okruglastom Amerikankom i uzgajati zečeve", a takvih nadahnutih glumačkih trenutaka nakupio je u karijeri. Montana se, inače, često spominjala u Neillovim filmovima, od "Jurassic Parka" (ondje je iskapao fosile u uvodnoj sceni) do "Šaptača konjima" (njegova filmska supruga Kristin Scott Thomas odvela je tamo traumatiziranu kći Scarlett Johansson kod "horse whisperera" Roberta Redforda nakon ozljede na jahanju).

Prije "Jurskog parka" dao si je oduška u ulozi negativca u Carpenterovoj SF komediji "Memoari nevidljivog čovjeka" (1992.) i kao da je glumio anti-Bonda sa svim onim "gadgetima". S Carpenterom je snimio i briljantan, a podcijenjen metafilmski/metatekstualni horor "U raljama ludila" (1995.), gdje je, osobno, odigrao ponajbolju ulogu kao istražitelj osiguravajućeg društva u potrazi za nestalim piscem strave i užasa. Prizor izbezumljena Neilla s kokicama u kinodvorani za autora ovog teksta jednako je pamtljiv kao njegovi bliski susreti s dinosaurima u "Jurassic Parku".

image

S Jane Campion, Harveyjem Keitelom i Holly Hunter u Cannesu na premijeri ‘Piana’

Gerard Julien/Afp

Trolist sjajnih horora Neill je kompletirao SF filmom strave "Na rubu horizonta" (1997.) Paula W.S. Andersona, koji kao da je "Opasno more" preselio u svemir, a misteriju tonućeg broda zamijenio zagonetkom nestalog svemirskog broda čijim se povratkom iz dubokog kozmosa otvaraju vrata kozmičkog pakla.

Jesen njegove karijere obilježila je sočna uloga karizmatičnog negativca Chestera Campbella u seriji "Peaky Blinders", u sjeni koje je ostala njegova izvedba u malom-velikom filmu, avanturističkoj komediji "Lov na divljake" (2016.). Lik Heca, istovremeno osoran i nježan, spada u Neillove glumačke vrhunce i podsjeća na njegov raspon. Glumio je s dignitetom i ta riječ je prva asocijacija na Neilla. Ostavljao je dojam dostojanstvenog glumca pa i čovjeka. Nedostajat će...

Crni pinot

Sam Neill se od kraja devedesetih bavio i vinarstvom na svom imanju u vinskoj regiji Central Otago na Novom Zelandu. Počeo je proizvoditi i prodavati vlastiti pinot crni pod nazivom “Two Paddocks”. “Planirao sam proizvesti tek nekoliko stotina sanduka nečega što se može piti i nitko nije bio iznenađeniji od mene kad smo otvorili tu prvu bocu i pomislili: ‘Hej, ovo je prilično dobro’...”, rekao je. Vinarstvo je opisao kao “posao koji nevjerojatno iscrpljuje i vremenski i financijski”. “Ne bih se time bavio da nije tako ispunjavajuće i zabavno, iako me povremeno i prilično iznervira.” Životinje na svom imanju nazvao je po kolegicama, pa je tako kokoš dobila ime Laura po partnerici iz “Jurskog parka” Lauri Dern.

Viteška titula

Neill je 1991. imenovan časnikom Reda Britanskog Carstva zbog svog doprinosa glumi, a 2007. postao je istaknuti član Novozelandskog reda za zasluge. Godinama kasnije, nakon što je promjena novozelandskog sustava odlikovanja omogućila nositeljima priznanja prelazak u viteški red, Neill je prihvatio vitešku titulu te 2022. godine stekao naslov “sir”.

Četvero djece, osmero unučadi

Iza njega je ostalo četvero djece i osmero unučadi. Sin Andrew dan je na posvajanje dok je Neill bio u ranim dvadesetima, ali se 1994. ponovno povezao s ocem. Tima je dobio s glumicom Lisom Harrow, kćerku Elenu sa šminkericom Noriko Watanabe, a Maiko je njezina kći iz prvog braka koju je Neill posvojio.

image

‘Na rubu horizonta‘

/Photo12 Via Afp
image

Autogrami za fanove

Max Nash/Afp
image

Gost Venecijanskog festivala

Tiziana Fabi/Afp
image

‘Selfie‘ s fanovima

Max Nash/Afp
image

Bio je i vinar

Marty Melville/Afp
image

Zezancija na promociji ‘Jurskog parka III‘

Toru Yamanaka/Afp
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. srpanj 2026 07:02