Zima je sveprožimajuća u melankoličnoj obiteljskoj drami "A Long Winter" redatelja i scenarista Andrewa Haigha, prikazanoj na London Film Festivalu. Teško je sjetiti se kad smo zadnji put vidjeli ovako uvjerljiv zimski film, možda tamo od Tarantinove "Mrske osmorke" ili "Tragova u snijegu" Taylora Sheridana. Ugođaj zime je pravi, a ne umjetno stvoreni pomoću kompjuterskih efekata i zelenog ekrana.
Gledatelj osjeća pahulje po licu, snijeg pod nogama, fijukanje hladnog vjetra. Studen se uvlači pod kožu i ostaje tu do kraja filma, čak i nakon odjavne špice. Kadrovi zime govore više od riječi jer Haigha vječno zanimaju potisnuti osjećaji i ono neizgovoreno među ljudima. "A Long Winter" već po izlasku zaslužuje mjesto među istaknutim zimskim filmovima u povijesti kinematografije.
Ovo je i jedan od najboljih filmova 2026., ujedno i najveći osobni favorit s London FF-a uz "Club Kid". Haigh je u filmaškom naponu ("Vikend", "45 godina", "Moj prijatelj Pete") i "A Long Winter" mu je drugi uzastopni biser nakon emotivno devastirajuće drame "Stranci".
Engleskog redatelja intrigiraju suzdržani međuodnosi, ali uvijek ih promatra na drukčiji način, pronalazeći svježi kut gledanja iz filma u film. Nakon vikend-ljubavnika, starih bračnih partnera te mladića i njegova konja ("Weekend", "45 Years", "Lean On Pete"), Haigh se još jednom se bavi odnosom roditelja i sina kao u "All Of Us Strangers".
Ipak, novost je da sada majka i otac protagonista nisu duhovi kao u "Strancima", iako bi jedno od njih dvoje to moglo postati, a i Haighov intiman humanistički dramski pristup ovaj put posjeduje epsku širinu zimskog (revizionističkog) vesterna tipa "Kockar i bludnica" Roberta Altmana.
Film je nadahnut istoimenom kratkom pričom Colma Toibina iz 2006., objavljenom u kolekciji "Mothers and Sons", a radnja je preseljena iz zimskih Pirineja u planinsku zabit Kolorada pedesetih godina prošlog stoljeća. U prvom planu se nalazi mladi Mike (Fred Hechinger) koji se taman vratio kući, nedugo prije što će njegov stariji brat Tommy (Kit Connor) otići u Korejski rat.
Obitelj je na rubu raskola koji se produbljuje kad duga zima pokuca na vrata i Mike ostane s majkom Louise (Caitriona Balfe; "Belfast") i ocem Lesterom (Ebon Moss-Bachrach; serija "The Bear"). Majka je evidentno depresivna i nezadovoljna životom usred ničega nakon što se sa suprugom, na njegov nagovor, preselila iz New Yorka na izolirano seosko imanje u Kolorado.
Louise pronalazi utjehu u pločama, modnim časopisima i piću koje skriva od muža i sinova. Kad Lester pronađe i skloni piće, ona napušta kuću i odlazi u nepoznato, svega par sati prije gadne mećave. Dok traje potraga za Louise, Mike nastoji ne gubiti nadu, iako se suočava s usamljenošću i teškim prihvaćanjem potencijalnog gubitka, tj. života bez majke sa sve većim protokom vremena od njezina nestanka, ali i konfrontira s ocem, odveć stoičkim da normalno izrazi vlastitu tugu.
Oboje su izgubljeni bez ženske ruke u kući, tako da im pomaže lokalni mladić Jimmy (D‘Pharaoh Woon-a-Tai), privlačeći Mikea i trpeći Lesterove homofobne ispade. Hechinger je izvanredan: u "Gladijatoru II" je kanalizirao Joaquina Phoenixa, a ovdje kanalizira mladog Roberta De Nira.
Haigh pretvara film u kompleksnu egzistencijalnu dramu i karakternu studiju mladog muškarca na rubu svijeta odraslih koji otkriva tko je i što je zapravo, postupno shvaćajući da je njegova majka bila ogorčena i nesretna jer život nije proživjela punim plućima.
Očeva gruba muškost reflektirana je u surovoj okolini i snježna planina je gotovo jednako bitan lik, istovremeno zastrašujuća u svojoj neumoljivosti i opčinjujuća u ljepoti. Neke od najboljih scena tiču se Mikeove potrage za majkom dok djeluje malen poput pahulje u odnosu na masivnu planinu, a na licu mu se podjednako očitava nada i strah od pronalaska njezina tijela.
Direktor fotografije Andre Turpin ("Naša majka", "Samo je kraj svijeta") obavio je lavovski posao: kadrovi su proganjajući i fascinantni, pogodujući atmosferi filma i sporom ritmu Haighova pripovijedanja tako da gledatelj osjeti protok vremena i probijanje uzbrdo kroz gusti snijeg i led. Neovisno o zimskom ugođaju, film je suosjećajan, posjeduje unutarnju toplinu, pronalazi nježnost u snježnom okruženju i u završnici je ganutljivo katarzičan. "A Long Winter" otapa zaleđeno srce. **** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....