Popularna RTL-ova voditeljica Marijana Batinić na svom je Instagram profilu objavila uznemirujući post o nemilom incidentu, opisavši kako je njezina ljubimca, psa Nolu, napao drugi pas, teško ga ozlijedio, toliko agresivno da je izgubio jedno oko.
Nakon dva mjeseca agonije, tuge, privikavanja na novonastalu situaciju, enormne ljubavi kojom je obitelj pokrila malenog Nolu, Marijana je na svom primjeru pokazala ne rupe, već duboke jame, ogromne šupljine našeg zakonodavstvenog sustava.
U njemu je pas stvar, a ne živo biće, i samim tim u nemilom broju incidenata u kojima se dogodilo ili upravo događa zlostavljanje životinja, uglavnom ne reagira na pravedan, pravilan, propisan, očekivan, jedini točan način.
U javnosti se tako stvara dojam kako je zlostavljač, ali i zagađivač okoliša koji ne kupi za svojim psom, zaštićen bolje od ličkog medvjeda. Marijana Batinić ne želi šutjeti, naumila je tužiti vlasnika, kako je napisala, prekrasnog bijelog, samojedu sličnog psa, koji je iz čistog mira rastrgao njezina ljubimca.
– I ne, ne krivim tog psa, nego gazdu, o kojem dovoljno govori to što nikad nije nazvao i pitao kako je Nole dok smo mi proživljavali pravu agoniju. Danima ga je bilo mučno i tužno gledati...
Jadan, šokiran, onemoćao, dugo nije ni jeo ni pio, bojao se svakog zvuka, svakog pokreta, nije htio van iz kuće, nije se htio maziti... Ali oporavio se naš hrabri dečko i vratio nam se. Oko je izgubio, ali vedar duh i energiju nije. I da, namjeravamo tužiti toga bezobzirnog čovjeka, vlasnika psa koji ga je napao. Kažu da su nam "izgledi dobri", ali bit će to Pirova pobjeda – hrvatski zakoni pse tretiraju kao stvar, a Nole je samo jedna obična oštećena stvar.
Da nije čistokrvan, vjerojatno bi vrijedio još manje. Jezivo! Za sve buduće pse koji dolaze u ovo čudno društvo čudnih ljudi i čudnih zakona, nadam se da će netko ovakvoj tiraniji prema životinjama stati na rep – napisala je Marijana, i u četiri sata od objave prikupila tri tisuće lajkova, više od 50 komentara.
Ovo nije bila prva vijest za brojne poznate ljude koje smo kontaktirali za izjavu. Ništa manje od ogromne ljutnje nismo ni očekivali; brojni otvoreno navode kako zakon ne samo da treba odmah promijeniti, nego ga konačno i početi provoditi.
Uvijek smirena, razložna Barbara Kolar, i sama vlasnica psa, na ovu je temu prilično burno, opravdano žučljivo reagirala. Odmah je navela kako sustav u ovom slučaju ne funkcionira. I čvrsto navodi kako bi svoga psa, kada bi mu netko grubo naudio, do krvi branila.
– Možeš meni napraviti svašta, ali nemoj mom psu jer si onda gotov. Otprilike tako. Ali ako bilo što tako tim tonom, tim riječima kažete, netko će opet reći kako naš pravosudni sustav ne rješava ni važnije stvari koje se tiču ljudi. A kamoli one tko ima cucka. U našem se zakonu pas tretira kao imovina, a ne živo biće, to sam već provjeravala zbog nekih drugih razloga.
I na kraju je sve ostavljeno na savjesti ljudi koji imaju pse. A ljudi se loše odnose i prema drugima i prema životinjama. Bojim se da je u slučaju ovakvih incidenata oslanjanje na pravosudni sustav nešto što ne nudi puno sreće – veli Barbara.
Sjeća se i napada jednog psa na njezinu ljubimicu tijekom šetnje po zagrebačkom nasipu. Kujica bez uzice, bez brnjice, agresivno je skočila na njezina psa, direktno na lice, na oči. Bez ikakvog povoda. Barbara se prestravila.
– I onda su mi ljudi rekli "ma dobro, to je normalno, to nije ništa". Nitko nije rekao vlasniku tog psa da joj stavi brnjicu. Ljudi se ne žele petljati s vlasnicima agresivnih pasa jer su i oni isti takvi. Agresivni. Pravosudni sustav je takav da se po ovom pitanju na njega kod nas teško može računati – veli Barbara.
A evo što se baš jučer dogodilo Viktoriji Đonlić Rađi, netom prije nego što smo je kontaktirali za izjavu. Dakle, izvela je svog psa Šimu u šetnju, primijetivši pritom kako joj pas nešto žvače. Iščupala mu je iz ista komad kobasice.
Malo poslije opet ista scena, Šime je iz nakupine lišća i granja izvukao i u usta stavio komad fino, precizno, na debelo narezane fete poli parizera. Koju je netko tu tutnuo. Potencijalno otrovane.
– Ovo što se dogodilo Marijaninu psu je nešto strašno. Zakon treba mijenjati odmah. Odmah! Još sam pod dojmom i ovog mog slučaja, u 50 metara dva slučaja skrivanja hrane, poslastice za pse, očito s konkretnom namjerom. Ljudi truju, to rade, skrivaju otrov u hranu. Baš me uznemirilo.
Ma ne da treba promijeniti zakon, nego sve takve mučitelje, trovače, sve to automatski treba pozatvarat. Momentalno. Pas nije stvar, to nije kišobran, predmet, to je živo biće, to je ljubav – revoltirano nam je komentirala Viktorija.
I glumca Tarika Filipovića je ovaj slučaj razljutio, dobili smo ga u Barceloni, no na ovu temu je odmah odlučio iskazati svoj stav. Ljute ga neizmjerno ovakva ponašanja jer je veliki ljubitelj životinja. On također traži striktno poštovanje mjera i rigorozno kažnjavanje onih koji ih ne poštuju.
– Nije kriv pas koji napadne, nego njegov vlasnik, onaj tko ga je tako odgojio. I apsolutno podržavam uvođenje rigoroznih zakona. Čovjek treba snositi odgovornost. Trebaju nam čvrste kazne, za one koji muče životinje, za one koji ne snose odgovornost, za one što ne znaju za svojim psima pokupiti izmet.
Znate koliko sam to tek puta vidio u samom centru Zagreba, pas mu napravi nuždu, a on ništa. Ode. Ma daj naplati mu više 10, 20 tisuća kuna, kazni prvog pa da vidiš kako će se drugi opametiti – veli Tarik.
Vox populi je rekao svoje, ali na kraju opet i uvijek sve to ostane u egidi psi laju, karavane prolaze. Zato jer sankcioniranja ili kazne ili ne stižu, ili su sramotno preblage. Pa oni što siluju pse ili druge životinje, mlate ih, muče, sakate, izgladnjuju, ostavljaju na hladnoći, žegi, režu im noge, uši, stavljaju petarde u anus, bacaju u šumu kada ne ispune lovačku ili neku drugu svrhu, truju, štence guše u kesama..., istu stvar samo mirno nastavljaju i dalje raditi...
Čekamo baš te kazne isto kao i one za vojsku vlasnika ljubimaca, među njima i puno finih dama i kao velike gospode, koji ne kupe izmet za svojim ljubimcima, ogađuju naše ulice, parkove, dječja igrališta. Pojedine ulice grada Splita, evo, toliko su pune smrada i psećeg izmeta da se njima na preskok prolazi. A kada se priupita zašto komunalna služba ne radi svoje, neslužbeni odgovor je...
– Nemamo dovoljno komunalnih redara – obrazlažu.
Kao da smo ih i od tog malog broja u naplati kazni na svoje oči puno puta vidjeli. Stoga, ako imamo zakone, zašto se zakoni ne provode? Zašto se zlostavljači najčešće izvuku lišo ili tek uz preblagu kaznu?
Tko i zašto štiti zlostavljače i zagađivače okoliša? I postoji li itko iz odgovornog sustava tko nam na ova pitanja može konačno, bez izlika i floskula, dati konkretan, precizno i jasno formuliran odgovor? Čekamo ga.