Dana 21. studenog 1963., američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy, u pratnji svoje supruge Jacqueline i potpredsjednika Lyndona Johnsona, započeo je dvodnevno putovanje u Teksas, tijekom kojeg je trebao prikupljati sredstava u pet gradova za svoju ponovnu kandidaturu. Osim toga, namjera posjeta je također vjerojatno bila da se pomogne okupiti zavađenu Demokratsku stranku u državi koja je bila ključna za Kennedyjev reizbor 1964. Iako je Teksas tradicionalno uporište američke desnice te, u to vrijeme, izrazito antikennedyjevskih osjećaja, predsjednika su srdačno dočekali na njegove prve dvije stanice, San Antoniju i Houstonu, kao i u Fort Worthu, gdje je predsjednička pratnja provela, ono što je trebala biti, prvu teksašku noć.
Sljedećeg jutra, nakon što je održao govor na parkiralištu ispred hotela u kojem je odsjeo, a zatim ponovno govorio na doručku u Fort Worthu, Kennedy i njegova družina su letjeli do zračne luke Love Field u Dallasu. U zračnoj luci predsjednik i prva dama rukovali su se s gostoljubivom publikom prije nego što su se ukrcali na stražnje sjedalo kabrioleta za vožnju do sljedeće stanice gdje je Kennedy trebao održati još jedan govor. Procjenjuje se da je oko 200.000 ljudi, u želji da vidi JFK-a, stajalo na putu od otprilike 16 km udaljenog Trade Marta.
Kad je povorka klizila kroz Dealey Plazu, ulazeći u sami centar Dallasa, predsjednikov kabriolet je prošao pokraj zgrade teksaške knjižnice. Nekoliko trenutaka kasnije, oko 12.30 sati, odjeknuli su pucnji. Prvi metak je probio vrat predsjednika, a onda (prema policijskom izvješću) završio u bedru guvernera Connallyja. Idući metak pogodio je Kennedyja u potiljak. Povorka je zatim odjurila do obližnje Memorijalne bolnice Parkland. Iako je brzo stigla tamo, napori liječnika bili su uzaludni. Kennedy je službeno proglašen mrtvim u 13:00.
U isto vrijeme, odvijala se drama potjere i hvatanja njegovog navodnog napadača. Čahure su pronađene blizu prozora na šestom katu knjižnice s pogledom na trg, a puška (kasnije se pokazalo da je bila u vlasništvu Lee Harvey Oswalda) na drugom kraju prostorije. U to vrijeme su u zgradi nedostajala svojica zaposlenika: jedan je bio muškarac koji je izašao van promatrati kolonu te mu je policija zabranila povratak u zgradu, a drugi je bio Oswald, koji je tamo radio oko mjesec dana. Oswald je viđen na šestom katu oko pola sata prije pucnjave, a također su ga na hodniku susreli nadzornik i policajac neposredno nakon pucnjave. Policija je bila obavještena o njegovom opisu.
U međuvremenu, Oswald se uputio do pansiona u kojem je odsjeo, a 15 minuta nakon što ga je napustio, suočio se s policajcem iz Dallasa, J. D. Tippitom, koji je detektirao Oswalda kao sumnjivca. Oswald je, suočen sa optužbama, ubio Tippita iz revolvera u nazočnosti brojnih svjedoka, a kasnije je viđen kako ulazi u kino, gdje ga je u 13.50 sati uhitila policija.
Potpredsjednik Johnson je, u strahu da je ubojstvo predsjednika samo prvi korak u širim naporima Sovjeta ili drugih neprijatelja Sjedinjenih Država da destabiliziraju američku vladu, odlučio organizirati brzu tranziciju izvršne vlasti. U 14.38 sati u zračnoj luci, neposredno prije polijetanja, a s Kennedyjevim tijelom u avionu, Johnson je položio prisegu u Air Force One-u. Jacqueline Kennedy, još uvijek u odjeći poprskanoj krvlju, stajala je uz njega.
Oswald je u pritvoru protestirao navodeći da je bio 'žrtvovan zbog svojih uvjerenja'. Zatražio je da ga zastupa (ali nikada ga nije uspio kontaktirati) John Abt, glavni odvjetnik Komunističke partije SAD-a, koji je bio poznat po svojoj obrani komunista. Nakon što je proveo dvije noći u gradskoj vijećnici Dallas (u kojoj se nalazilo sjedište i zatvor Policijske uprave Dallasa), organiziran je prebačaj Oswalda u okružni zatvor 24. studenog ujutro. Događaj je uživo prenosila televizija, kada je Jack Ruby, lice otprije poznato policiji kao vlasnik nekoliko lokalnih noćnih klubova, ušao u garažu gradske vijećnice. Tamo je upucao Oswalda iz pištolja dok su kamere snimale.
Ruby je kasnije rekao da je upucao Oswalda kako bi poštedio Jacqueline Kennedy svjedočenja na predmetnom suđenju. Oswald je hitno prebačen u Memorijalnu bolnicu Parkland, gdje je dva dana ranije umro Kennedy; a sada i njegov ubojica. Ruby je naknadno proglašen krivim za ubojstvo i osuđen na smrt. Međutim, teksaški žalbeni sud poništio je tu osudu, ali je Ruby umro prije nego što se održalo novo suđenje.
Nakon desetak mjeseci istrage i saslušanja, zaključeno je da je Oswald djelovao sam. U izvještaju od 888 stranica stoji da je Oswald, koji je postao vješt strijelac kao marinac, ispalio tri hica: jedan koji je prošao kroz Kennedyjev vrat prije nego što je pogodio Connallyja, jedan koji je pogodio predsjednika u potiljak (fatalni hitac), i jedan promašaj. Mnogi se nisu složili s tim nalazima i umjesto toga tvrdili su da je na travnatom brežuljku u Dealey Plazi bio i drugi strijelac, a bilo je i svjedoka koji su rekli da su čuli pucnjeve iz smjera željezničkog kolodvora iza brda. Komisija je, međutim, utvrdila da nije postojala šira organizacija u koju su bili uključeni ni Oswald ni Ruby.
Oni koji su dovodili u pitanje nalaze komisije, počeli su osmišljavati alternativne teorije koje će kasnije iznjedriti industriju knjiga, dokumentarnih filmova im nešto poslije, web stranica. Kuba je središnja točka u brojnim teorijama zavjere. Jedna od njih, da je kubanska vlada odgovorna, nastala je nakon što se saznalo da je CIA nekoliko puta pokušala ubiti kubanskog čelnika Fidel Castra. Poričući optužbe, Castro je ustvrdio da bi takav postupak predstavljao preveliki rizik odmazde SAD-a. Ovakvim teorijama je dodatno doprinijelo putovanje Oswalda krajem rujna 1963. u Mexico City, gdje je opetovano pokušavao kontaktirati kubanski i sovjetski konzulat.
Na drugom kraju spektra kubanske političke zavjere bile su teorije koje su pokušale povezati atentat i Oswalda s anti-Castrovim skupinama koje su bile ljute na Kennedyja zbog njegove odluke da uskrati američku vojnu potporu za neuspjelu invaziju Zaljeva svinja. Kennedyjev nedostatak podrške invaziji također se navodi kao motiv od strane onih koji smatraju da su iza atentata stajali osvetnički elementi unutar CIA-e.
Kuba je također na margini teorija koje za atentat okrivljuju organizirani kriminal. Ovdje se te dvije strane povezuju zbog CIA-inih napora da regrutira mafiju da pomogne u ubijanju Castra, čija je revolucija protjerala kriminalno podzemlje s Kube. Ključni motiv mafije da ubije predsjednika Kennedyja bili su agresivni napori njegovog brata, glavnog državnog odvjetnika Roberta F. Kennedyja, da istraži i iskorijeni organizirani kriminal. Ruby također igra ulogu u nekim od ovih teorija zbog svoje povezanosti s mafijom kao rezultat njegove umiješanosti u kockanje.
Još jedna teorija stavila je Lyndona Johnsona u središte zavjere koji je, navodno, naručio ubojstvo Kennedyja kako bi sebi očistio put do postanka predsjednikom. 'Dokaz' za ovu teoriju je pružila izjava osuđenog urotnika Watergatea i bivšeg agenta CIA-e E. Howarda Hunta, Jr., koji je tvrdio da je Johnson naredio agentima CIA-e da ubiju Kennedyja.