Neurologinja dr. Jimo Borjigin bila je iznenađena kada je uvidjela da ne znamo "gotovo ništa" o tome što se događa u mozgu u trenutku smrti, iako je smrt bitan dio života.
Saznala je prije desetak godina slučajno, piše BBC.
"Radili smo eksperimente na štakorima i pratili njihovo lučenje neurokemijskih tvari", kazala je za BBC.
Dva štakora su iznenada uginula.To joj je omogućilo da promatra njihove mozgove u trenutku prestanka života.
"Jedan od štakora lučio je serotonin u velikim količinama. Je li taj štakor halucinirao?" pitala se.
“Serotonin je povezan s halucinacijama”, objašnjava dr. Borjigin.
Tolika oluja serotonina - hormona koji regulira raspoloženje - potaknula je njezinu znatiželju.
Tako je tijekom vikenda počela istraživati literaturu, vjerujući da mora postojati objašnjenje.
Bilao je iznenađena kada je shvatila koliko malo znamo o smrti.
Od tada se dr. Borjigin, izvanredna profesorica molekularne i integrativne fiziologije i neurologije na Sveučilištu u Michiganu, posvetila proučavanju onoga što se događa u mozgu u posljednjim trenucima života.
A ono što je otkrila suprotno je prijašnjim pretpostavkama, kaže.
Definicija smrti
Objašnjava da se odavno klinička smrt proglašava nakon duljeg izostanka pulsa zbog srčanog zastoja. Ovdje je pozornost usmjerena na srce: to se zove akutni srčani zastoj, ali se ne zove zastoj mozga. Mozak treba mnogo kisika da bi funkcionirao. Ako srce ne pumpa krv, kisik ne dolazi do mozga.
-Dakle, svi vidljivi pokazatelji označavaju da mozak više ne radi, ili barem hipoaktivan, objašnjava ona.
Međutim, istraživanje njezina tima pokazalo je nešto potpuno suprotno.
Mozak u "hiperpogonu"
Tijekom istraživanja na štakorima 2013. godine uočena je intenzivna aktivnost nekoliko neurotransmitera nakon što je životinjama stalo srce.
- Razine serotonina porasle su 60 puta, a dopamin, kemikalija koja pomaže da se dobro osjećamo,, porasla je nevjerojatnih 40 do 60 puta. A razina noradrenalina koji potiče budnost, porasla je oko 100 puta.
2015. godine njezin je tim objavio još jednu studiju o mozgovima umirućih štakora.
- U obje studije, kod 100 posto životinja, zabilježena je velika funkcionalna aktivacija mozga”, kaže neurologinja.
Mozak je bio u hiperpogonu, u hiperaktivnom stanju.
Tim je prošle godine objavio dio istraživanja provedenog na četiri pacijenta u komi i na aparatima za održavanje života, a bile su im postavljene i elektroencefalografske elektrode koje bilježe aktivnost mozga.
Ovi pacijenti su umirali. Okupili su se liječnici i obitelji pacijenata.
Uz dozvolu rodbine, isključeni su s respiratora.
Znanstvenici su zatim otkrili da su mozgovi dvoje pacijenata bili vrlo aktivni, što ukazuje na kognitivnu funkciju.
Otkriveni su i gama valovi, najbrži moždani valovi koji igraju važnu ulogu u složenoj obradi informacija i pamćenju.
Kod jednog pacijenta zabilježena je visoka aktivnost u sljepoočnom režnju s obje strane mozga.
Dr. Borjigin ističe kako je poznato da je područje desnog spoja sljepoočnog i parijetalnog režnja vrlo važno za empatiju te navodi:
- Mnogi pacijenti koji prežive akutni srčani zastoj i dožive iskustvo bliske smrti kažu da su postali bolji ljudi i da imaju više suosjećanja za druge.
Iskustvo bliske smrti
Neki ljudi koji su doživjeli iskustvo bliske smrti kažu da mogu vidjeti kako im život prolazi pred očima ili se sjećaju najvažnijih trenutaka.
Drugi kažu da su vidjeli blistavu svjetlost, a treći da su imali izvantjelesno iskustvo i da su sve promatrali " s visine".
Može li hiperaktivnost mozga koju je dr. Borjigin primijetila u svom istraživanju objasniti zašto neki ljudi imaju tako intenzivna iskustva?
Ona misli da može:
-Najmanje 20 do 25 posto ljudi koji prežive akutni srčani zastoj izjavilo je da su vidjeli bijelo svjetlo ili nešto slično, a to ukazuje da je vizualni korteks mozga aktiviran.
U slučaju dvojice pacijenta koji su pokazali visoku aktivnost mozga nakon što su skinuti s respiratora, njihov vizualni korteks (koji podržava svjesni vid) pokazao intenzivnu aktivaciju "potencijalno povezanu s vizualnim iskustvom".
Neurologinja priznaje da je provela vrlo malo studija na ljudima i da je potrebno više istraživanja o tome što se događa u mozgu u trenutku smrti.
No, nakon više od 10 godina istraživanja na ovom području jedno joj je jasno: "Mislim da tijekom akutnog srčanog zastoja mozak nije hipoaktivan, nego hiperaktivan."
Ali što se događa s mozgom kada shvati da ne dobiva kisik?
-Pokušavamo to shvatiti, kaže ona i nastavlja:
- Do sada se smatralo da je mozak "pasivni promatrač" tijekom akutnog srčanog zastoja: kada srce stane, mozak se jednostavno ugasi.
No, ne znamo je li to zapravo istina.
Neurologinja vjeruje da se mozak ne predaje olako. Kao i u drugim kriznim situacijama, mozak se bori.
Vjerujem da je mozak zapravo opremljen mehanizmom za preživljavanje bez kisika, ali treba to još istražiti, ističe.
Još mnogo toga treba otkriti
Dr. Jimo Borjigin vjeruje da je ono što su ona i njezin tim otkrili samo vrh ogromne ledene sante i da ima još mnogo toga za otkriti i tvrdi:
- Vjerujem da mozak ima endogene mehanizme za suočavanje s hipoksijom (stanjem u kome nedostaje kisika).
Postavlja se pitanje: zašto umirući mozak ima povećanu aktivnost? Moramo udružiti snage kako bismo to razumjeli, proučili, istražili i otkrili, jer zato što ne razumijemo mehanizam smrti, možda preuranjeno proglašavamo smrt milijuna ljudi.