Mlada 21-godišnja Splićanka Sofija Bakota odlučila je pretvoriti vjeru u nešto opipljivo. Ručno izrađuje krunice, svaku nosi na blagoslov i u svaku, kaže, unosi dio sebe. Što ju je dovelo do toga, zašto joj je Bog na prvome mjestu i kakvu poruku ima za mlade, otkrila je za InMagazin.
Iako radi u zračnoj luci, ali čim uhvati slobodan trenutak,ulazi u jedan sasvim drugi svijet. Svijet perlica, križeva, medaljica i molitve. Mlada Splićanka iz Podstrane ručno izrađuje krunice, a sve je, kaže, počelo iz potrebe da podsjeti na ono što je njoj najvažnije.
‘‘Riječ je o ručno rađenim krunicama. U prebrzom vremenu, gdje svako nekako trči za novce, za materijalnim, smatram da ljudi nekako zaboravljaju ono najvrjednije, a to je nekako ta predanost Bogu, što se u mom životu prikazalo kao nešto bez čega se ne može. Jer sam se kao dite puno vremena provodila u crkvi, pjevajući, pa smo imali te nekakve radionice gdje smo izrađivali takve krunice, nekakve predmetiće i te priloge smo slali u misije potrebitima‘‘.
Ono što je nekada radila kao djevojčica u crkvenim radionicama, danas se vratilo kao njezin osobni put. Krunice za nju nisu samo lijep predmet ni ukras koji se nosi oko ruke ili vrata. Svaka ima svoju namjenu, svoj mir i svoju molitvu.
‘‘Svaka krunica je jedna molitva. Smatram da svako od nas ima nekakav svoj križ. Počevši od mene i svih ostalih jer mislim da nema čovjeka bez križa. I onda kroz svaku tu krunicu koju radim nekako proživam neku svoju molitvu. Želim da neko ko tu krunicu nosi, da je nosi nekako s mirom i s ljubavi koju sam i ja u to uložila. I da napomenem, svaka ta krunica prije slanja ide na blagoslov kod svećenika‘‘.
Iako je mlada, o vjeri govori zrelo, mirno i bez potrebe da se ikome opravdava. Neki je podržavaju, neki ne razumiju, ali Sofija kaže da se ne želi voditi komentarima, nego onim što joj daje snagu.
‘‘Ja bih rekla da nemam Boga u svom životu, ne znam na kakvom bi putu ja prva bila. U životu te nekako snađu neke situacije, ti jednostavno ideš ovim ili onim putem. Nemaš tu puno izbora. Kad gledam druge ljude, nekako mi bude žaj, pokušavam im pomoć. Jer ja znam kroz neke stvari kroz koje sam prošla da nisam imala tu nekakvu Božju prisutnost i njegovu snagu, ne znam šta bi bilo sa mnom. Tako da je to meni nekako na prvome mjestu. I baš sam pročitala jedan citat davno. Kažu kad je Bog na prvome mjestu, sve ostalo dođe na svoje‘‘, kazala je za InMagazin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....